U svijetu koji nas neprestano poziva da budemo brži, uspješniji, produktivniji i bolji, postoji jedna tiha zamka. Možemo toliko vremena provesti pokušavajući unaprijediti vlastiti život da zaboravimo u njemu doista sudjelovati. Dok planiramo sljedeći cilj, odrađujemo obveze, pratimo tuđe uspjehe i pokušavamo zadovoljiti sve što se od nas očekuje, tijelo nam šalje signale koje često odgađamo poslušati, a trenuci koji život čine vrijednim prolaze između jednog zadatka i drugoga.
Možda je upravo zato danas toliko važno ponovno naučiti jednostavne stvari. Kretati se zato što nas pokret oslobađa, a ne zato što smo nezadovoljni vlastitim odrazom. Odmoriti se bez osjećaja krivnje. Uživati u hrani bez neprestanog preispitivanja. Provesti vrijeme s ljudima koje volimo, izaći u prirodu i dopustiti si dan koji ne mora biti savršen da bi bio dobar.
Zdravlje, promatrano iz te perspektive, prestaje biti projekt s konačnim ciljem. Ono postaje odnos prema sebi, prema vlastitim potrebama, granicama i mogućnostima, ali i prema svijetu u kojem živimo. Nije riječ samo o tome koliko možemo podići, koliko kilometara možemo prijeći ili kako izgledamo, nego i o tome imamo li dovoljno energije za ono što nas veseli, znamo li se prilagoditi promjenama i ostavljamo li dovoljno prostora za život izvan vlastitih ambicija.
Upravo se u toj filozofiji susreću iskustvo i osobnost Maria Valentića, čovjeka kojega je hrvatska javnost upoznala kroz glumu i televizijske projekte, a koji je svoj profesionalni identitet istodobno gradio na sportu, kineziologiji i promicanju zdravih životnih navika. Njegov put nije ostao unutar jedne profesije. Od sportskih početaka i hrvanja, preko glumačkih uloga i televizijskih nastupa, do razvoja koncepta HealthyFIT, Mario je povezao različite interese oko zajedničke ideje, da se znanje o tijelu i zdravlju može približiti ljudima na razumljiv, pristupačan i životan način.
Njegov pogled na zdravlje ne zaustavlja se na fizičkoj formi, rezultatima treninga ili disciplini. U njemu se isprepliću iskustva sportaša, glumca, kineziologa i čovjeka koji kroz rad s ljudima nastoji potaknuti pozitivne promjene, ali i svijest o tome koliko su za kvalitetu života važni empatija, međusobna povezanost, obitelj i sposobnost uživanja u svakodnevnim trenucima. Upravo ta širina njegovih iskustava otvara prostor za razgovor koji nadilazi uobičajene savjete o vježbanju i zdravim navikama.
S Mariom, razgovarali smo o tome kako su ga kineziologija, gluma i rad kroz HealthyFIT oblikovali kao osobu, zašto zdravlje danas promatra mnogo šire od tjelesne forme te kako pronaći motivaciju za kretanje kada nas svakodnevne obveze i umor udaljavaju od vlastitih potreba. Dotaknuli smo se i promjena njegova odnosa prema tijelu i vlastitim granicama, pritiska uspoređivanja na društvenim mrežama, ravnoteže između poslovnog i privatnog života te važnosti odmora u svijetu koji neprestano traži novu produktivnost. Na kraju, Mario je podijelio i poruku koju vrijedi pročitati.
ČOVJEK JE VIŠE OD VANJŠTINE
– Mislim da su me tri područja moga rada, kineziologija, gluma i promicanje zdravog načina života, naučila da je čovjek puno više od onoga što vidimo izvana. Kineziologija me naučila koliko su kretanje i tijelo važni za naše fizičko i mentalno zdravlje, gluma me naučila empatiji, promatranju ljudi i razumijevanju različitih karaktera, a rad s ljudima kroz HealthyFIT pokazao mi je koliko su energija, osmijeh i međusobna povezanost važni za kvalitetu života. Kroz sve te uloge naučio sam i nešto o sebi, odnosno da me najviše ispunjava kada mogu spojiti znanje, pokret, zabavu i komunikaciju te kod ljudi potaknuti neku pozitivnu promjenu. Ne mora to biti velika promjena. Ponekad je dovoljno da se netko nakon treninga osjeća bolje, da se nasmije ili da shvati kako može napraviti nešto dobro za sebe. To mi je velika motivacija.
ZDRAVLJE KAO ŽIVOTNA RAVNOTEŽA
– Zdravlje danas doživljavam puno šire od same tjelesne forme, mišića, kilograma ili rezultata na treningu. Zdravlje je za mene sposobnost da živimo život punim plućima, sposobnost nošenja s permanentnim promjenama, da imamo energiju za ono što volimo, da se možemo kretati bez straha, kvalitetno spavati, uživati u hrani, prirodi i ljudima te se nositi sa svakodnevnim izazovima. Važno mi je i da čovjek ne bude rob vlastitih zdravstvenih navika. Ako stalno razmišljamo jesmo li pojeli nešto što ne bismo smjeli, jesmo li dovoljno trenirali ili izgledamo li dovoljno dobro, onda smo možda izgubili dio onoga zbog čega uopće želimo biti zdravi. Za mene je zdravlje ravnoteža. Volim trenirati, plivati, voziti bicikl, hodati u prirodi, ali volim i dobro pojesti, družiti se i uživati u životu. Ne mora svaki dan biti savršen da bi život bio kvalitetan. Važno je da većinu vremena radimo ono što nam dugoročno čini dobro, a da pritom ne zaboravimo živjeti.
KAKO BI BRIGA O SEBI MOŽE POSTATI PRIRODAN DIO ŽIVOTA?
– Prvo bih im savjetovao da prestanu čekati idealan trenutak. Ne moramo imati slobodan sat, savršenu sportsku opremu ni posebno motiviran ponedjeljak da bismo počeli brinuti o sebi. Krenite s malim stvarima. Prošećite desetak minuta, koristite stepenice, ustanite od radnog stola, odradite nekoliko čučnjeva ili otiđite na bicikl umjesto da sjednete u automobil kada je to moguće. Važno je pronaći oblik kretanja koji vas veseli, jer ćemo puno lakše ustrajati u nečemu u čemu uživamo. Često ljudima kažem da ne moraju svaki put pobijediti sebe na treningu. Ponekad je pobjeda već to što ste se pokrenuli, izašli iz kuće i napravili nešto dobro za svoje tijelo. I još nešto – ne treba težiti savršenstvu, nego kontinuitetu. Bolje je redovito napraviti malo nego povremeno puno pa odustati. Kada kretanje postane dio našeg načina života, a ne kazna za ono što smo pojeli ili još jedna obveza koju moramo odraditi, napravili smo velik korak.
PROMJENA PERSPEKTIVE KROZ ISKUSTVO
– Bavio sam se hrvanjem i godinama sam bio u sportskom okruženju u kojem su disciplina, napor i pomicanje granica bili iznimno važni. To me puno naučilo, ali s vremenom sam shvatio da tijelo ne možemo stalno promatrati kao nešto što moramo nadvladati. Nekada sam možda više pažnje posvećivao intenzitetu, opterećenju i rezultatima. Danas mi je puno važnije kako se osjećam, koliko imam energije i mogu li dugoročno ostati aktivan. Ne želim samo danas biti u dobroj formi, nego želim i za dvadeset ili trideset godina moći planinariti, plivati, biciklirati, putovati i uživati u aktivnostima koje volim. Naučio sam cijeniti odmor, oporavak i osluškivanje vlastitog tijela. To ne znači da trebamo odustati čim postane teško, nego da trebamo razlikovati zdrav izazov od nepotrebnog forsiranja. Mislim da je jedna od važnijih životnih vještina naučiti kada treba stisnuti gas, a kada pustiti kočnicu. I jedno i drugo dio je zdravog života.
NAPREDOVATI BEZ USPOREĐIVANJA
– Mislim da je najveći problem društvenih mreža to što često uspoređujemo svoju svakodnevicu s nečijim najboljim trenucima. Vidimo nečije rezultate, putovanja, izgled ili uspjeh, ali ne vidimo cijelu priču koja stoji iza toga. A onda počnemo misliti da bismo i sami trebali biti negdje drugdje, izgledati drukčije ili postići više. Volim napredovati, postavljati si izazove i učiti nove stvari, ali danas napredak ne mjerim samo rezultatima. Napredak je i kada bolje poznajemo sebe, kada naučimo reći ne, kada imamo više vremena za obitelj ili kada shvatimo da ne moramo baš u svemu biti najbolji. Prihvaćanje sebe ne znači da smo odustali od razvoja. Upravo suprotno, možemo željeti biti bolji, a istovremeno biti zadovoljni osobom koja smo danas. To dvoje nije u sukobu. Svatko od nas ima svoj tempo, svoje okolnosti i svoje prioritete. Zato se radije uspoređujem sa sobom od jučer nego s nekim drugim. A i prema sebi treba imati malo humora. Ne moramo svaki dan biti najbolja verzija sebe. Ponekad je sasvim dovoljno biti dobra verzija sebe i pritom se dobro zabaviti.
ODMOR JE PREDUVJET DA MOŽEMO NASTAVITI KVALITETNO FUNKCIONIRATI
– Moj je život prilično dinamičan. Tu su različiti poslovni projekti, snimanja, vođenja događanja, HealthyFIT aktivnosti i, naravno, obitelj. Ponekad se raspored toliko napuni da shvatim kako sam cijeli dan bio u pokretu, a zapravo nisam napravio ništa samo za sebe. U takvim razdobljima vraćam se jednostavnim stvarima. Volim plivati, hodati, voziti bicikl ili jednostavno otići u prirodu. Ne mora to uvijek biti strukturirani trening. Ponekad mi je potrebno samo maknuti se od ekrana, udahnuti svjež zrak i malo usporiti. I kratki trening od petnaestak minuta je značajan. Tada napravim tako nešto, kratko i efektno. Veliku ulogu ima i vrijeme s djecom. Zajednički izlet, bicikliranje ili neka spontana avantura često su mi najbolji način da se odmaknem od poslovnih obveza i vratim onome što je stvarno važno. S godinama sam naučio da odmor nije nagrada koju dobivamo tek kada sve završimo. Jer, realno, sve nikada nije završeno. Odmor je preduvjet da možemo nastaviti kvalitetno funkcionirati. Ponekad je najproduktivnija stvar koju možemo napraviti upravo ta da na trenutak prestanemo biti produktivni.
PREPORUKA ZA ŽIVOT U KOJEM ZDRAVLJE, KRETANJE I UŽIVANJE IDU RUKU POD RUKU
– Rekao bih: nemojte čekati da vas zdravlje natjera na promjenu, počnite uživati u životu koji ga čuva. Krećite se, boravite u prirodi, njegujte odnose s ljudima, kvalitetno jedite, dovoljno spavajte i pronađite vrijeme za ono što vas veseli. Ne morate postati vrhunski sportaš, imati savršeno tijelo ni provoditi sate u teretani. Važno je da pronađete svoj način kretanja i da ga učinite dijelom života. Kao otac posebno želim svojim primjerom pokazati djeci da je aktivan život nešto prirodno i zabavno, a ne nešto što radimo zato što moramo. Volio bih da odrastaju uz svijest da je tijelo naš saveznik i da o njemu trebamo brinuti, ali i da život nije samo održavanje zdravlja, život je i uživanje u svemu što nam to zdravlje omogućuje. I možda najvažnije: ne moramo birati između zdravlja i uživanja. Možemo ih spojiti. Možemo trenirati, smijati se, putovati, dobro jesti, istraživati svijet i pritom se osjećati dobro. Za mene je cilj ne samo dodavati godine životu nego dodavati život godinama. I pritom se, koliko god je moguće, dobro zabavljati. (foto – Jakov Šafran, Studio Saffron)