Postoje mjesta na kojima vrijeme kao da nakratko izgubi svoju uobičajenu brzinu. Ondje gdje svakodnevna buka ustupa mjesto tišini, gdje se misli smiruju, a pažnju zaokupljaju jednostavne stvari koje često zaboravljamo primijetiti. Ponekad nam upravo susret sa životinjom, njezinim pogledom ili bezbrižnom igrom otkrije koliko nam je malo potrebno da bismo se ponovno osjećali prisutnima, spokojima i povezani sa svijetom oko sebe.
Možda je upravo u tome posebna vrijednost ambijenata koji ne nude samo prostor za boravak, već i osjećaj koji posjetitelji nose sa sobom nakon odlaska. Jedno takvo mjesto nalazi se u Istri, na Alpaka Ranchu Kavadah, gdje se ljubav prema životinjama, prirodi i životu na imanju pretvara u iskustvo koje poziva na usporavanje i ponovno otkrivanje malih životnih radosti.
Iza ove priče stoji Nikolina Bijelić, žena koja je svoju ljubav prema životinjama pretvorila u autentičan životni projekt. Njezina povezanost s alpakama započela je u jednom razdoblju osobne tuge, a ono što je isprva bio kratki susret s neobičnim životinjama s velikim crnim očima s vremenom je preraslo u ostvarenje velike želje. Danas je njezin ranč mjesto susreta ljudi i životinja, prostor pozitivne energije, zelenila, opuštanja i iskrene privrženosti.
U razgovoru s Nikolinom otkrivamo kako je nastala ova posebna priča, što znači svakodnevno živjeti uz životinje, koliko je važno razumjeti njihove potrebe te zašto se upravo u prirodi i jednostavnim trenucima često krije ono što nam najviše nedostaje.
SUSRET KOJI JE SVE PROMIJENIO
– Alpake sam prvi puta vidjela prije otprilike tri i pol godine na jednom Alpaka Ranchu u Sloveniji. Borila sam se s tugom i šokom zbog iznenadnog gubitka svog arapskog konja, Kavadaha, i te slatke, pufnaste životinjice s velikim crnim očima uspjele su me barem na sat vremena malo oraspoložiti. U tom trenutku sam odlučila da ih jednog dana moram imati, a ja sam osoba koja uvijek ostvari ono što si zacrta. Nisam ih htjela nabaviti tek tako pa je trebalo vremena da im pripremimo sve kako treba, ali i da naučimo nešto o njima s obzirom na to da su potpuno drukčije životinje od konja, svinja i drugih životinja. Tečajeve sam polagala u Austriji.
PROSTOR ISPUNJEN LJUBAVLJU
– Željela sam i uspjela sam stvoriti toplu atmosferu, punu pozitivne energije i čiste, iskrene ljubavi između čovjeka i životinje. Posjetitelji osjete mir i sreću kada zakorače na naše imanje i kada se podruže sa svim našim životinjama. Uživaju u tišini, prirodi i zelenilu. Sve životinje su znatiželjne i druželjubive i to se ljudima jako sviđa.
POVJERENJE BEZ NAMETANJA
– Moje alpakice su se dosta brzo privikle na nas i njihovo novo okruženje. S obzirom na to da svaka alpaka ima svoj karakter, neke od njih prišle su nam prije, a druge malo kasnije. Svaki dan smo bili s njima, davali im prostora kada su to htjele i, naravno, dovoljno vremena da se priviknu na sve. S njima sam potvrdila ono što sam već znala zbog konja i mojih drugih životinja. Svaku životinju treba slušati i razumjeti, dati joj vremena i prostora kada to želi i ne očekivati da nam stalno nešto mora dati. Kod mene životinje znaju da se ne moraju ničega bojati, da mogu biti opuštene i maksimalno uživati u svom životu. Njihova dobrobit nam je na prvom mjestu.
SVAKODNEVICA BEZ RADNOG VREMENA
– Život sa životinjama, općenito život u poljoprivredi, znači nemati radno vrijeme niti fiksan raspored. Svaki dan je drukčiji i uvijek nešto može iskrsnuti dodatno. Najvažniji poslovi na ranču, koji se moraju raditi svaki dan, jesu hranjenje više puta na dan, pojenje, ljeti se voda mora nekoliko puta tijekom dana mijenjati, te čišćenje štala i prostora u kojem životinje borave. Ako je koja od njih bolesna, onda je tu i liječenje. To su najzahtjevniji dijelovi i ima tu još puno sitnica koje bih mogla nabrajati u nedogled. Najljepši dio je jednostavno biti na tom imanju među svim životinjama. Maziti ih, gledati ih kako se igraju na pašnjacima, kako zadovoljno jedu i odmaraju. Volim gledati i masline te naš povrtnjak i voćnjak. Lijepo je vidjeti plod svoga rada u svim bojama.
RADOST KOJA SE PRENOSI
– Ljudi se kod mene puno smiju i vesele. Opuste se i usput nešto pojedu i popiju u društvu alpaka. Odlaze zadovoljni sa željom da se ponovno vrate, da ponovno osjete taj mir i dožive slatkoću naših alpakica. Čak im je zanimljivo i smiješno kada ih alpaka pljune. Nema ljutnje ni drugih negativnih osjećaja.
PRIRODA KAO PREDAH OD SVEGA
– Kada sam tek otvorila ranč za javnost, nisam očekivala da će interes biti toliko velik i da će biti toliko ogromna navala. Svaki dan smo u stresu, buci, problemima i obvezama i mislim da je upravo taj kontakt s prirodom i životinjama za puno njih svojevrstan ispušni ventil i način da dođu k sebi nakon napornih dana. Jako mi je drago zbog toga što ljudi baš to žele i još uvijek traže, biti u prirodi i sa životinjama, uživati i usporiti.
MALI RAJ ZA POVRATAK
– Za sada je moj ranč baš onakav kakvog sam ga zamislila i ne bih ništa mijenjala. Voljela bih da interes ostane jednak kao do sada, ali sigurna sam da će piknici s alpakama i dalje biti jako popularni i traženi. Željela bih da svaki posjetitelj ponese sa sobom osjećaj mira, opuštenosti, ljubavi i, naravno, potrebu da se ponovno vrati u naš mali raj na zemlji.