U svijetu koji nas neprestano poziva da budemo brži, uspješniji, produktivniji i bolji, postoji jedna tiha zamka. Možemo toliko vremena provesti pokušavajući unaprijediti vlastiti život da zaboravimo u njemu doista sudjelovati. Dok planiramo sljedeći cilj, odrađujemo obveze, pratimo tuđe uspjehe i pokušavamo zadovoljiti sve što se od nas očekuje, tijelo nam šalje signale koje često odgađamo poslušati, a trenuci koji život čine vrijednim prolaze između jednog zadatka i drugoga. Možda je upravo zato danas toliko važno ponovno naučiti jednostavne stvari. Kretati se zato što nas pokret oslobađa, a ne zato što smo nezadovoljni vlastitim odrazom. Odmoriti se bez osjećaja krivnje. […]