Postoje životne situacije koje nas zaustave i natjeraju da se suočimo s pitanjima koja smo možda godinama odgađali. Pitanjima o prolaznosti, ljubavi, gubitku, vlastitoj snazi i svemu onome što život čini vrijednim življenja. U takvim trenucima strah može postati glasniji od svega drugoga, a budućnost prostor ispunjen neizvjesnošću.
No, čak i kada nemamo odgovore na sva pitanja, još uvijek možemo pronaći razloge zbog kojih vrijedi nastaviti živjeti, stvarati, voljeti i radovati se malim trenucima.
Maria Jugovac donosi nam osobno i duboko iskreno promišljanje o 10 strahova i 10 razloga za život, gdje progovara o suočavanju s bolešću, povratku bolesti, promjenama koje ona ostavlja na tijelu i duši, gubicima, odnosima i ponovnom pronalaženju sebe.
Njezine riječi podsjećaju nas da ne moramo čekati da nestanu sve brige kako bismo ponovno osjetili radost. Prihvaćanje ne znači odustajanje. Tuga ne isključuje sreću i život, čak i kada više ne izgleda kao prije, može biti ispunjen ljubavlju, novim iskustvima i trenucima koji nas vraćaju sebi.
1.
#STRAH: Što ako neću preživjeti? Što kad se suočiš sa smrću?
– Kad čuješ dijagnozu, budućnost odjednom postane neizvjesna. Počneš se pitati koliko ti je vremena ostalo i hoćeš li dočekati sve ono što si zamišljala. Odjednom se suočiš s pitanjima o kojima možda prije nisi ni razmišljala. Što je zapravo život? Što znači živjeti, a ne samo postojati?
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Još uvijek postoji danas.
– Ne mogu znati što me čeka sutra. Ali mogu odlučiti da današnji dan neću provesti samo čekajući sutrašnji nalaz i sl.. Želim živjeti ono što mi je sada dano. Udahnuti, prošetati, zagrliti, nasmijati se. Ne zato što se ne bojim, nego zato što je i ovaj dan dio mog života.
2.
#STRAH: Što ako se bolest vrati?
– Nakon prvog liječenja pomisliš da si napokon ostavila sve iza sebe. Počneš ponovno planirati, vraćati se svakodnevici i vjerovati da je najteže prošlo. A onda se dogodi ono čega si se možda potajno bojala. Ponovno čuješ dijagnozu i pitaš se moraš li opet sve ispočetka.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Ne moram danas proživljavati sve ono čega se bojim da bi se moglo dogoditi sutra.
– Moja se bolest vratila. Znam kako izgleda kada ti se tlo ponovno izmakne pod nogama. Ali znam i da sam ponovno prošla kroz liječenje. Danas sam ovdje. Ne mogu kontrolirati sve što dolazi, ali mogu biti prisutna u životu koji sada imam. Ne znam što nosi budućnost, ali ne želim joj unaprijed prepustiti sve lijepe trenutke koje mogu živjeti danas.
3.
#STRAH: Hoću li ikada više biti ona stara ja?
– Bolest ne mijenja samo tijelo. Mijenja način na koji se gledaš u ogledalu, kako doživljavaš sebe i što misliš da još možeš biti. Ponekad ti se čini da je osoba kakva si nekada bila ostala negdje daleko, prije dijagnoze, operacija i svega što je uslijedilo.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Možda neću biti ista, ali to ne znači da ne mogu ponovno biti sretna.
– Dugo sam mislila da se moram vratiti sebi kakva sam bila prije. Danas razumijem da ne moram. Mogu upoznati ženu koja sam postala. Mogu ponovno trčati, istraživati, stvarati, smijati se i radovati malim stvarima. Ne moram vratiti staru sebe da bih zavoljela svoj život. Mogu prihvatiti ono što sam izgubila i istovremeno otkriti sve ono što još uvijek jesam i što tek mogu postati.
4.
#STRAH: Što ako izgubim ljude koje volim?
– Kada se suočiš s vlastitom prolaznošću, postaneš svjesnija koliko su ljudi dragocjeni. Strah od gubitka ponekad se uvuče u svaki zagrljaj i svaki rastanak. Počneš drukčije gledati na vrijeme koje provodiš s ljudima koje voliš i na sve ono što si možda odgađala za neki drugi dan.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Upravo zato što ništa nije zauvijek, važno je ono što imamo danas.
– Ne mogu obećati sebi da nikada neću izgubiti nekoga koga volim. Ali mogu biti prisutna dok smo zajedno. Nazvati, otići na piće, sjesti na kavu, zagrliti i reći da mi je stalo. Ne želim čekati neki budući, savršeni trenutak da bih pokazala ljubav. Želim je živjeti sada, dok još imamo priliku biti jedni uz druge.
5.
#STRAH: Što ako više nikada ne budem mogla živjeti kao prije?
– Nakon operacija i liječenja možeš se pitati što je od tvog prijašnjeg života ostalo. Hoćeš li ponovno imati snage, planove, želje i slobodu? Hoćeš li moći raditi ono što te nekada veselilo? Hoćeš li ponovno osjetiti da je tvoje tijelo tvoje i da život pripada tebi?
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Život možda neće izgledati kao prije, ali još uvijek može biti lijep.
– Danas su mi neke stvari koje sam nekoć uzimala zdravo za gotovo postale dragocjene. Šuma, more, trčanje, veslanje, slapovi, sunce na licu. Nisam morala dobiti natrag baš sve što sam izgubila da bih ponovno pronašla radost. Putem sam ponovno otkrila i neke davno napuštene dijelove sebe. Pisanje i crtanje, koji su ponovno postali dio mog života. Možda se nisam vratila staroj sebi, ali sam pronašla dijelove sebe za koje sam zaboravila koliko mi znače. Danas ponovno istražujem, stvaram i planiram. Ne zato što je sve kao prije, nego zato što sam shvatila da još uvijek imam što živjeti i čemu se radovati.
6.
#STRAH: Što ako više nikada neću biti voljena onakva kakva jesam?
– Kada se promijeni tijelo, ponekad se promijeni i slika koju imamo o vlastitoj ženstvenosti i vrijednosti. Počneš se pitati hoće li te netko moći vidjeti cijelu, sa svim ožiljcima, iskustvima i ranjivostima. Možda se pitaš hoćeš li ikada ponovno moći prihvatiti samu sebe.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Moja vrijednost nije nestala zajedno s dijelovima mene koje sam izgubila.
– Trebalo mi je vremena da prihvatim svoje tijelo i oprostim se od slike sebe na koju sam bila navikla. Danas znam da nisam manje žena zbog onoga što mi je bolest uzela. Ne moram biti bez ožiljaka da bih bila vrijedna ljubavi. I ne moram se smanjivati ni skrivati da bi me netko prihvatio. Učim da ljubav prema sebi ne znači da mi se mora svidjeti svaka promjena, nego da sebi mogu ostati važna i onda kada mi je teško prihvatiti ono što vidim.
7.
#STRAH: Što ako više nikada neću ostvariti ono o čemu sam sanjala?
– Bolest ponekad oduzme i budućnost koju smo zamišljali. Neke želje više nisu ostvarive, a neke planove moramo zauvijek pustiti. Nije teško samo izgubiti ono što smo imali, nego i ono što smo se nadali da ćemo tek doživjeti.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Nisu svi moji snovi nestali. Neki su samo promijenili oblik.
– Postoje gubici za koje ne postoji jednostavna utjeha. Ja sam izgubila mogućnost da postanem majka. To nije nešto što mogu nadomjestiti drugim iskustvom. Ali mogu dopustiti sebi da tugujem, a da istovremeno ostanem otvorena svemu lijepom što moj život još može donijeti. Ne moram se odreći tuge da bih ponovno osjetila radost. Ne moram se pretvarati da me nešto ne boli da bih nastavila živjeti. Danas znam da mogu nositi i ono što mi nedostaje i ono što me još uvijek veseli. Jedno ne poništava drugo.
8.
#STRAH: Što ako više nikada neću pronaći mir?
– Kada se previše toga dogodi, umor se nakupi i u tijelu i u duši. Ponekad se čini da ćeš zauvijek ostati u stanju pripravnosti, čekajući novi udarac, kao da više nikada nećeš moći potpuno odahnuti. Možda se pitaš hoćeš li ikada ponovno moći zaspati bez brige, planirati bez straha i živjeti bez osjećaja da se moraš stalno pripremati za ono najgore.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Mir ne znači da je sve u mom životu savršeno.
– Moj mir nije došao onda kada su svi problemi nestali. Došao je kada sam počela prihvaćati ono što ne mogu promijeniti, postavljati granice i prestala od sebe tražiti da sve mogu i sve moram. Svoj sam put nazvala SveMir. To je mjesto u meni u kojem sam ponovno osjetila da sam kod kuće. Nisam pronašla mir zato što je strah nestao, nego zato što sam naučila da strah više ne mora upravljati mojim životom. Danas znam da mogu brinuti, a ipak ne moram dopustiti da me svaka briga odvede daleko od sebe. Mogu voljeti, nadati se i živjeti, čak i kada nemam odgovore na sva pitanja.
9.
#STRAH: Što ako više nikada neću moći vjerovati ljudima?
– Bolest te ponekad nauči tko je uz tebe, a tko nije. Uz zdravstvene izazove mogu doći i razočaranja u odnosima. Neki ljudi ostanu uz nas, neki odu, a neke tek u teškim trenucima prvi put stvarno upoznamo. Nakon svega možeš poželjeti zatvoriti vrata kako te više nitko ne bi povrijedio.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Mogu naučiti čuvati sebe, a da ne zatvorim srce.
– Danas znam da ne moram svima vjerovati niti svakoga pustiti blizu. Mogu birati kome dajem svoje vrijeme, energiju i povjerenje. Ali ne želim dopustiti da me tuđe ponašanje uvjeri kako više nema dobrih ljudi. Želim ostati otvorena ljubavi i ljudima uz koje mogu biti svoja. Naučila sam da mogu postaviti granice, otići iz odnosa koji me povređuju i istovremeno sačuvati vjeru u ljude. Zatvoreno srce možda manje boli – ali i puno manje živi.
10.
#STRAH: Što ako nakon svega više nikada ne budem istinski sretna?
– Možda si prošla kroz toliko toga da se bojiš ponovno se radovati. Kao da bi sreća mogla izazvati novi udarac ili kao da nemaš pravo biti sretna dok još postoji toliko neizvjesnosti. Ponekad se čak uhvatiš kako čekaš da sve bude u redu, da svi nalazi budu dobri, da se sve posloži i da napokon dobiješ dopuštenje da se opustiš.
#RAZLOG ZA ŽIVOT: Ne želim samo preživjeti život. Želim ga živjeti.
– Danas ne čekam da sve bude savršeno kako bih bila sretna. Radujem se malim stvarima, stvaram, pišem, crtam, trčim, odlazim u prirodu i planiram nove avanture. Ne znam što me čeka, ali više ne želim da strah od onoga što bi se moglo dogoditi oduzme ono što se događa sada. Ne znači da se više ne bojim. Znači da sam ponovno dopustila životu da me iznenadi, razveseli i podsjeti koliko još toga postoji izvan mojih strahova.
#STRAH I NADA MOGU POSTOJATI ISTOVREMENO
– Ne pišem ovo kao netko tko se više ničega ne boji. Pišem kao žena koja je naučila da strah i nada mogu postojati istovremeno. Bilo je trenutaka kada nisam znala što me čeka, hoću li imati snage ni kako ću proći kroz ono što je tek dolazilo. Bilo je gubitaka koje nisam mogla promijeniti i pitanja na koja još uvijek nemam, a možda nikada neću imati odgovore. Ali negdje putem prestala sam čekati da strah nestane kako bih počela živjeti. Ponovno sam pronašla radost u prirodi, pokretu, stvaranju, ljudima i malim trenucima koji možda drugima izgledaju sasvim obično. Naučila sam da ne moram imati kontrolu nad svime da bih osjećala mir. Danas znam da život nije samo ono što nam se dogodi. On je i ono što još možemo doživjeti, osjetiti, podijeliti i stvoriti. Ne moramo svaki dan biti hrabri. Ne moramo uvijek vjerovati da će sve biti dobro. Ponekad je dovoljno napraviti još jedan korak i dopustiti životu da nas iznenadi. Jer mi smo više od svojih dijagnoza, životnih događaja, strahova i gubitaka. Mi smo i sve ono što još možemo voljeti. Naša priča nije završena samo zato što je jedan njezin dio bio težak. Ne moramo živjeti bez straha da bismo živjeli punim plućima. Moramo samo paziti da nam strah ne oduzme život koji još imamo pred sobom. Nada nije obveza da se uvijek smijemo. Nije ni obećanje da će sve biti dobro. Nada je mogućnost da povjerujemo kako naša priča još nije završena. A dok smo ovdje, još uvijek postoji nešto što možemo voljeti, doživjeti, stvoriti ili podijeliti s drugima.