Mažoret sport mnogo je više od atraktivnih koreografija, preciznih pokreta, štapova koji lete zrakom i osmijeha što publika vidi na pozornici. Iza nekoliko minuta nastupa stoje godine treninga, disciplina, koncentracija, fizička spremnost, koordinacija, timski rad i ponajviše besprijekorna upornosti. Svaki pokret mora biti precizan. Svaka članica mora znati svoje mjesto i cijeli tim mora disati kao jedno. Upravo zato uspjeh na natjecateljskom parketu nije samo pitanje talenta, već rezultat dugotrajnog rada, odgovornosti i povjerenja.
Umaške mažoretkinje su tijekom godina postale su važan dio sportskog i društvenog života grada Umaga, nastupajući na brojnim manifestacijama, natjecanjima u Hrvatskoj i međunarodnim pozornicama. Iza današnjeg uspjeha stoji ime Ivane Šušteršić, licencirane internacionalne trenerice te ujedno i predsjednice Udruge za kulturu i zabavu „Gaia“, pod čijim djelovanjem Umaške mažoretkinje kontinuirano rastu i razvijaju. Za Ivanu mažoret sport nije samo natjecanje i osvajanje medalja. U njezinoj priči posebno je snažna ideja da trener nije samo osoba koja ispravlja korak i priprema koreografiju. Prema Ivani, trener je istodobno pedagog, psiholog, animator, prijatelj, ali prije svega osoba koja u djetetu prepoznaje potencijal i onda kada ga ono samo još ne vidi.
Zato su Umaške mažoretkinje puno više od skupine djevojaka koje zajedno treniraju. One su generacije koje odrastaju jedna uz drugu, starije članice koje svoje znanje prenose mlađima, prijateljstva koja nastaju kroz putovanja i natjecanja te zajedništvo koje se gradi iz treninga u trening.
S Ivanom Šušteršić razgovarali smo upravo o toj strani mažoret sporta koju publika ne vidi.
VIŠE OD SAMOG SPORTA
– Mažoret sport, iako u Hrvatskoj još uvijek nije na razini sporta već izvedbena umjetnost u kulturi daleko više je od sporta. Samo pogled na djevojke koje koračaju ne samo na pozornici već i na natjecateljski parket je pogled u djevojčice i djevojke koje rastu iz dana u dan u bolju verziju sebe. I s velikim ponosom mogu reći da su to mali veliki ljudi koji iz nastupa u nastup grade sebe kao čvrste, samostalne i hrabre žene koje uživaju u tome što rade.
ONO ŠTO PUBLIKA NE VIDI
– Publika, gledatelji vide 2,30 min mažoret plesa koji je umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti zbog kombinacije stupovnog koraka i plesnih pokreta uz korištenje različitih rekvizita za mažoret ples, i to bi bila jedna pojednostavljena definicija mažoret plesa. Ono što se zapravo krije iza osmijeha naših djevojčica i djevojaka koju publika ne vidi su sati napornog rada, uspona i padova, odricanja, požrtvovnosti, timskog rada i velike međusobne podrške ali prije svega velike dosljednosti i želje za napredovanjem. Ovo je ples koji se ne može naučiti preko noći već za njegovo savladavanje su potrebni mjeseci pa i godine konstantnog rada što iziskuje puno strpljenja jer uspjeh se ne postiže preko noći.
ZAJEDNIŠTVO KOJE POVEZUJE
– Danas kada živimo u digitalnom, užurbanom i najčešće sjedilačkom načinu života potrebno je da djeca i mladi od ranog djetinjstva kroz igru, ples i druženje uče i razvijaju socijalne i društvene vještine jer time utječu i na osobni psihički i fizički razvoj. Cilj nam je da djeca i mladi usvoje radne navike, disciplinu, upornost, dosljednost i odgovornost pojedinca kako prema odabranoj aktivnosti tako i prema timu. Kada najmlađe djevojčice imaju priliku kontinuirano gledati seniorke koje su isto tako nekada bile te iste malene djevojčice koje su jedva čekale da izrastu upravo u ove djevojke danas, djevojke pune samopouzdanja, empatije i međusobne solidarnosti, koje najmlađima pružaju veliku podršku i uz to imaju priliku svoje stečeno znanje prenijeti na nove generacije one za uzvrat dobiju dječju zahvalnost, povjerenje i iskren osmijeh. Kada spojimo dječju razigranost, ozbiljnost i iskustvo naših seniorki, dobivamo ono najvažnije što je timu potrebno a to je zajedništvo, i smatram da je to ona snaga koja nas gura iz godine u godinu da rastemo i razvijamo se.
EUROPSKO PRVENSTVO U UMAGU 2025
– Dobiti priliku za tako nešto, a pritom i ostvariti i to u vlastitom gradu je velika čast i privilegija. Veliko nam je zadovoljstvo što smo mogli našim sugrađanima a i gostima, slučajnim prolaznicima omogućiti da iz prve ruke dožive što zapravo jest mažoret sport. Sami komentari poput ‘nismo mislili da to tako izgleda’, daje nam samo potvrdu koliko je europsko prvenstvo zapravo trebalo našoj zajednici. Medalje, uvijek je dobar osjećaj osvojiti medalju, još u vlastitom gradu pred domaćom publikom je još veće zadovoljstvo. Osvojena medalja ima svoju težinu i kad je osvojiš onda znaš zbog čega sve to i radiš. Medalje su podsjetnik da uvijek može bolje ali može biti i gore ali bez obzira na ishod nikada ne treba odustati, i kad je najteže treba se sjetiti da jedna malena djevojčica upravo gleda tebe i ti si joj najveća inspiracija.
SVE JE OSTVARIVO
– Kada doista nešto želiš, kada si dovoljno uporan i strpljiv, sve je ostvarivo. Sve što radimo, ne samo ja već i moj stručni tim jer ovo je timski sport i podržavamo i guramo naprijed jedna drugu, radimo za dobrobit djece, sadašnje ali i buduće generacije. 28 godina bavljenja ovim sportom, plesom je dovoljno vrijeme da steknete iskustvo, disciplinu i organiziranost koja vam je potrebna a da pritom nitko ne bude zakinut. Biti trener danas je dosta izazovno ali vas isto tako ispunjuje. Trener je istovremeno pedagog, psiholog, animator, prijatelj ali prije svega čovjek koji vidi potencijal svakog djeteta iako oni to sami ne vide ili još nisu svjesni svoje snage i svojih mogućnosti. Vjerovati u djecu i pri tome im biti podrška, jer ja ću biti ovdje bez obzira na to kako završi trening, nastup ili natjecanje, na taj način djeca dobivaju povjerenje koje im pomaže kroz životne izazove i ono najvažnije gdje znaju da nisu sami. I takva ‘strogoća’ utječe na njihov rast i razvoj. Koliko daš. toliko i dobiješ. Nema čarobne formule. Nekada je potrebno provesti vrijeme u razgovoru, motivirati dijete, nagraditi ga ali pritom ne mislim na kratkotrajni užitak kao što je slatkiš ili igračka. Stvaramo zajedničke uspomene, odlazimo na izlete, organiziramo druženja kako bi se djeca međusobno što bolje povezala, upoznala i provela zajedničko vrijeme i izvan dvorane. Mi smo mala ženska vojska, jer to mažoretkinje i jesu, mala vojska, gdje trening tehniciranja s rekvizitima nije samo trening već i mala životna škola gdje odgovornost, dosljednost i međusobno poštovanje moraju biti prioritet. Djeca od svoje 6 godine života mogu vidjeti kako mažoretkinje ne završavaju s 15 ili 18 godina, neke djevojke tek tada započnu svoj put i to je ona što gradimo, gradimo karakter za život koji ih očekuje poslije školskih obaveza. Putujemo dosta često a i naši treninzi nikada nisu monotoni i jednolični pa se možda i u tome krije tajna zbog kojega naša djeca dugi niz godina ostaju uz nas.
IVANA KADA JE POČINJALA GRADITI PRIČU S MAŽORETKINJAMA I DANAS
– Vjerojatno ta Ivana tada, nije ni bila svjesna svojih mogućnosti. Uspjela je i bez obzira na bezbroj padova i uspona ostala je dosljedna sebi i sve što je planirala ostvarila je i više od samih planova. Ako jedna ili dvije djevojke današnje generacije seniorki nastave moj put, moj cilj je ostvaren. Nadam se da jedna današnja djevojčica za deset godina jednoj malenoj djevojčici koja je tek na početku mažoret plesa ispriča lijepe uspomene, zajednička druženja i putovanja, postignuća, da je na početku teško ali da treba vremena i puno rada ali prije svega da iz jedne aktivnosti proizlaze velika prijateljstva koja mogu trajati za cijeli život. (foto – Udruga Gaia, Tea Teodorović).