Zdravo tijelo otkriva zdravi duh koji se povezuje s dobrim navikama i brigom o sebi i svom tijelu. Predsjednica udruge sportske rekreacije ProSport Ana Beaković brine se o zdravlju svojih članova i članica putem različitih programa sportske rekreacije koju u velikoj mjeri razlikuje od sportskih profesionalnih treninga.
Zajedno smo popričali s trenericom o njenim aktivnostima sportske rekreacije, te otkrili nešto više o ProSportu, te novostima koje su donijele promijene ovoga vremena.
SPORTSKA REKREACIJA
– Završila sam kineziologiju gdje sam svoju koncentraciju usmjerila na sportsku rekreaciju. Jako malo sam se susretala s profesionalnim sportom i težim slučajevima kinezioloških terapija. Pokušala sam raditi u školi s djecom, no sportska rekreacija mi više odgovara. Nekako mi je najlagodnije raditi u rekreaciji jer 99% ljudi s kojima radim prikažu mi zahvalnost za nekakvu korist koju su imali treningom i to mi daje znak da radim nešto dobro, ali i konstantnu motivaciju. Lijepo mi je što kod mene ne dolaze oni koji moraju već oni koji to žele.
Za razliku od profesionalnog sporta, nemamo nekakvih velikih očekivanja vezane uz rezultat te stoga nema ni stresa. U Poreču imamo idealne uvjete za rekreaciju, ali promocija rekreacije ide u nekom drugom smjeru kojeg osobno ne smatram zdravim i dobrim za organizam budući da se konstantno potiče na jače i više, na pumpanje mišića, u centru pažnje je izgled te se preslikavaju elementi profesionalnog sporta u rekreaciji. Primijeniti isti trening za profesionalne sportaše kod rekreativaca koji radi posla sjede po osam sati dnevno, nije dobro. Mogu reći da nije ni svaki sport zdrav za tijelo. Ljudi s kojima radim su malo više osviješteni i to me veseli. Gledam pomoći ljudima da prihvate svoje tijelo. Ne trebamo svi izgledati isto. Rekreacija nije sport i niti ne treba biti. Bitno je da kroz rekreaciju ljudi postanu funkcionalniji i živjeti normalno. Ne želim da mi se članovi ubiju od treninga te da drugi dan umiru kod kuće gdje imaju sto tisuća drugih obaveza. Odmor je tu jako bitan za tijelo radi regeneracije. Znam zaustaviti članove kako se ne bi pretjerali te ih uputiti na odmor. Dovoljno je dva do tri puta tjedno dolaziti na trening te se prepustiti i drugim aktivnostima.
VELIKA RADOST U RADU S DJECOM
– Skupina s djecom mi pruža veliku radost. Iscrpe me svakako što je i normalno jer su oni u periodu kada traže puno sadržaja, ali nikad nisam dobila toliko ljubavi zahvaljujući njima.
PROSPORT
– Radimo s raznolikim grupama i svatko može pronaći nešto za sebe. Imamo gold pilates pogodan za sve. Zatim je tu pilates srednjeg intenziteta gdje su većinom osobe između 30 i 35 godina, program je vrlo tražen oblik rekreacije jer nije previše intenzivan, a opet tijelo se lijepo razgiba, posebice nakon dugog sjedenja radi posla. Imamo i skupine za one koji žele nešto jače, s girjama, kardio program, trx, te individualni programi. Kolegica i ja smo se dobro organizirale. Ne radimo dvokratno po cijele dane nego svaka svoju smjenu. Od svih tih programa, imam po jednu grupu i od svake uvijek naučim nešto zanimljivo. Iako uživam u tome što radim, ja to gledam kao posao od kojeg zarađujem za život. Ali zadovoljstvo se u meni stvara i kada dobijem nekakav znak zadovoljstva od mojih članova.
TRENING NA OTVORENOM ZRAKU
– U zadnje vrijeme, počela sam promovirati treninge na čistom zraku. U Poreču imamo savršene uvjete za takve vrste aktivnosti tokom cijele godine. Niti meni nije to prije nikad palo na pamet. Bilo mi je ugodno u dvorani, radili smo na toplom uz sve rekvizite koji su mi bili potrebni. Situacija s koronom, potaknula nas je da se okrenemo aktivnostima u prirodi i uvidjela sam kako ima jako puno dobrih učinaka. Žao mi je što prije nisam krenula u tom smjeru.
DOBRE NAVIKE
– Jako teško je steći dobre navike. Doslovno trebaju godine da bi se bilo koja navika usvojila u potpunosti. U principu kad navika nije prirodna, javlja se jaki otpor u ljudima što je normalno jer se potiče izlaženje iz zone komfora. To nikome nije ugodno, pa ni meni, a sve ovisi koliko je osoba spremna na kontinuirani rast.