Jahanje nije samo sport, već i poseban razgovor između čovjeka i konja. U tom odnosu povjerenja, strpljenja i snage rađa se prava čarolija svake utrke. Svaki pokret, svaki pogled i svaki korak odražavaju međusobno razumijevanje i povezanost. U tom posebnom odnosu snage i nježnosti rađa se osjećaj slobode, ali i odgovornosti jer na stazi, baš kao i u životu, uspjeh dolazi onda kada jahač i konj postanu jedno.
Za Karlu Faraguna, jahačicu Konjičkog kluba Istra, svako natjecanje daleko je više od običnog sportskog izazova. To je dragocjena prilika za neprekidno učenje, osobni napredak i snažnu motivaciju.
Njen sportski put, koji se proteže od prvih koraka u preponskom jahanju do impresivnih uspjeha u daljinskom jahanju, svjedoči o iznimnoj posvećenosti u kojoj su jahač i konj jedno neraskidivo biće. Kroz brojne uspone i padove, izazove i pobjede, Karla je izgradila jedinstvenu sportsku priču čije je srce duboko razumijevanje i poštovanje prema svom konju. Upravo zato, Karla se u svom pristupu najviše koncentrira na potrebe i mogućnosti samog konja, smatrajući da sreća, zdravlje i volja životinje direktno utječu na zajednički uspjeh.
Njena filozofija naglašava pažljivo osluškivanje svakog signala, prilagodbu treninga i oporavka, te nepokolebljivu brigu o mentalnom i fizičkom stanju konja.
Pozivamo vas da u par minuta, zajedno s nama, zavirite u Karlin iskren osvrt na svoju sportsku karijeru, gdje će nam otkriti kako je ova duboka povezanost i fokus na dobrobit konja oblikovala njen put i donijela joj najveće sportske radosti i spoznaje.
UTRKA DRUGAČIJA OD TRENINGA
– Jahanjem sam započela u Labinu, gdje sam trenirala preponsko jahanje. Danas sam član Konjičkog kluba Istra iz Manjadvorci koji je 2014. godine organizirao Alpe Adria Cup u Barbanu, na koji sam slučajno naišla i pogledala dio utrke. Svidio mi se taj dio jahanja kroz prirodu,već sljedeći vikend došla sam u Manjadvorce i tako je krenula moja priča s daljinskim jahanjem. Kako je tada u klubu bilo dosta jahača koji su se bavili tom disciplinom, postupno sam krenula na treninge s njima i na kraju došla do svog prvog natjecanja. Moje prvo natjecanje održalo se u Đurđevcu, gdje sam sudjelovala zajedno s klupskim kolegama. Sama utrka bila je potpuno drugačija od treninga, konji ne poznaju teren, nailazi se na različite situacije i prepreke koje treba svladati. No, uz povjerenje između jahača i konja sve je prošlo bez većih problema. Svako natjecanje za mene predstavlja dodatnu motivaciju, a posebno me veseli vidjeti napredak konja, osobito u njegovom ponašanju, jer se iz utrke u utrku primijeti kako postaje sigurniji. Kao i u svakom sportu, bilo je i uspona i padova, ali onda su tu moji klupski kolege i trener Zoran Uravić, bez čije podrške sve što sam do sada postigla ne bi bilo moguće. Moj najveći rezultat do sada bio je 2019. godine, kada sam postala prvakinja Hrvatske u juniorskoj kategoriji. Nakon završnog veterinarskog pregleda preplavili su me osjećaji sreće, radosti, ali najviše ponosa, posebno na to kako je moj konj vrhunski odradio cijelo natjecanje. Iz tog iskustva naučila sam da uspjeh zahtijeva jako puno rada, vremena, ulaganja i odricanja, ali i da se upornost uvijek isplati.
USPONI I PADOVI SU SASTAVNI DIO SPORTA
– Tijekom kvalifikacijske utakmice prije dvije godine pala sam na utakmici i nisam se uspjela kvalificirati za Balkansko prvenstvo koje se tada održalo u Bugarskoj. Nakon nešto duže pauze ponovno sam se vratila jahanju, a ubrzo i natjecanjima. Kroz to iskustvo naučila sam da su usponi i padovi sastavni dio sporta, ali i života. Ne ide uvijek sve prema planu, no važno je nikada ne odustati.
PRIPREME
– Treninzi se odvijaju 5 puta tjedno, nekada imamo laganiji tempo, a nekada brži. Također, za veće kilometraže imamo brdske i galopske treninge kako bi postigli što bolju kondiciju konja. Prije i nakon treninga obavezna je priprema konja, četkanje, hlađenje nogu nakon treninga, održavanje opreme i slično. Pripreme za natjecanja započinju 2 do 3 mjeseca prije samog natjecanja. Prije svake utrke proučavamo teren odnosno je li podloga mekša ili tvrđa, što je posebno važno zbog potkova te na temelju toga prilagođavamo i način treninga. Tijekom samog natjecanja ključno je pravilno procijeniti tempo s obzirom na podlogu, kako bi se maksimalno očuvala dobrobit i sigurnost konja. Osim jahanja, tri puta tjedno odlazim u teretanu kako bih radila na snazi. Budući da na natjecanjima postoje dijelovi staze gdje je potrebno trčati uz konja kako bi mu se olakšalo, povremeno odlazim i na trčanje. Mentalna priprema jednako je važna, u tom dijelu važnu ulogu ima logistika, koja je tijekom cijele utrke uz mene i pruža mi podršku.
RIZIKO
– Na Balkanskom prvenstvu nastupit ću s Rizikom, konjem s kojim sam odradila i svoje prvo natjecanje u daljinskom jahanju. Riziko je u vlasništvu mog trenera Zorana Uravića, a poznajemo se još otkako je stigao u Manjadvorce. Zajedno smo prošli mnogo izazova i uspjeha, pa između nas postoji povjerenje. Osim samih treninga, važan je i svakodnevni odnos s konjem, od četkanja i odlazaka na pašu do brige o njegovoj kondiciji i dobrobiti.
SPORT U KOJEM SU JAHAČ I KONJ JEDNO
– Trema je prije svakog natjecanja prisutna, jahanje je timski sport u kojem su jahač i konj jedno. Uvijek postoji određena doza brige o tome kako će se konj ponašati i da li će sve proći kako treba, ipak ste na nepoznatom terenu s plahom životinjom. Pokušavam se maksimalno koncentirati na konja da što bolje odradimo natjecanje.