Probudite se ujutro, operete zube, skuhate kavu, a onda slijedi doručak odnosno najbitniji obrok cijelog dana jer kako se zna reći: „Po jutru se dan poznaje!”. U tom trenutku vrlo je bitno zadovoljstvo koje ćete pružiti sami sebi, a veliku ulogu u tome ima upravo kruh koji ćete zagristi. Što je bolji kruh, to je bolji vaš osoban doživljaj i upravo vam to pobuđuje dobro raspoloženje koje će vas pratiti kroz cijeli dan.
Danas postoji široka ponuda peciva, kruha, kolača i drugih pekarskih slastica, no samo oni u koji se unosi ljubav praćena tradicijom može vam ponuditi pravi užitak. O tome se već dugi niz godina brine Sandro Dimač koji putem pekare Royal, uz pomoć svojih radnika, pruža svakom kupcu užitak finog kruha te drugih pekarskih i slastičarskih proizvoda. Kako su ostvarili povjerenje domaćih i stranih kupaca, Sandro otkrio nam je podužem razgovoru čiji sadržaj vam nudimo u nastavku članka.
ROYAL
– Firma se otvorila 1998. godine na inicijativu mog oca koji je uvidio kako živimo na području gdje je bila manjkavost pekara i slastičarna. Odlučili smo se pokrenuti našu aktivnost iako je to bilo zaista teško u početku. Familijarno smo izgradili naše poslovanje godinu kroz godinu. Nekoć je bilo puno malih trgovina dok velikih centara gotovo da i nije bilo, time smo imali puno posla kako oko narudžbi koje su svakodnevno pristizale tako i oko naplata istih. Kasnije se to izmijenilo kada su se te male trgovine počele zatvarati. Shvatili smo tada kako moramo otvarati vlastite prodavaonice za prodaju naših proizvoda i mogu pohvaliti kako nam je to zaista dobro krenulo s naših 7 prodavaonica. Aktivan sam u pekari od samog početka, 1998., i do 2017. bio sam konstantno u proizvodnji u noćnoj ili ranojutarnjoj smjeni i silom prilike naučio sam raditi sve što je potrebno. 2017. ozlijedio sam kičmu te je slijedila operacija, te nakon oporavka, i odluke mog oca za odlazak u mirovinu, preuzeo vodeću ulogu. Sada imam svakodnevno puno više obaveza. Mogu reći kako mi je psihički lakše bilo biti u proizvodnji jer se direktno vide rezultati rada dok danas znam napraviti dnevno velik broj poziva i nemam osjećaj da se nešto stvarno dogodilo, no s vremenom se pokažu i učinci tih poziva, odnosno ostvare se nove poslovne suradnje, nađu se novi kupci, te naprave potrebni popravci kako bi radnici mogli nastaviti svoje radne aktivnosti u miru i s visokom razinom efikasnosti. Kad se uloži pravilan angažman, ne postoji nešto što se ne može napraviti.
TRADICIJA
– U današnjem svijetu, gubi se tradicija, a mi je gledamo stvarno zadržati i zbog toga se i turisti vraćaju u naše prodavaonice jer su to sve što nudimo je i dalje manufaktura gdje se svaki proizvod ostvaruje radom naših radnika. U svaki segment proizvodnje je uključen čovjek. Pazimo da uvijek ponudimo svježe i dnevne proizvode. Nemamo ništa zaleđeno. Imamo ograničenu proizvodnju preko koje znamo da ne smijemo ići jer ne bi stigli pratiti kvalitetu zbog koje su nas naši kupci prepoznali. Bavimo se proizvodnjom kruha, peciva, kolača, torti, pizza i drugih pekarskih proizvoda. Imamo dosta široki asortiman. Bili smo dosta poznati upravo po kruhu. Dosta smo toga preuzeli od bivše Agrolagune budući da su nam se pri samom startu priključili 4 pekara koji su tamo radili te su svoje znanje primijenili kod nas. Roščiće mi jedini vjerojatno radimo u Istri upravo kako što su se nekad radili. Recepturu nismo mijenjali kao ni za ostale proizvode koje radimo otpočetka. Nikad nismo mijenjali recepturu. Korigirali smo iste s najblažom količinom aditivima gotovo kao prašak za pecivo. Kako smo otvorili prodavaonice, tako smo počeli i s pripremama kolača. Počeli smo sa štrudlama i jednostavnijim slasticama, te svake godine se povećavao asortiman. Danas većinom proizvoda prodamo putem svojih prodavaonica, te nas lokalne zajednice često angažiraju za snabdijevanje kolačima njihovih evenata posebice radi našeg istarskog trisa, cukerančići, fritule i kroštule. Radimo ih kao da su domaći, odnosno ručno po starim receptima. Gledamo se držati što više tradicije. Zadnje dvije godine odlučili smo proizvodnju podignuti na višu razinu kako radi torti tako i radi kolača, te svoje slastičarke šaljemo na edukacije u Milano i Pariz. Kako imamo već 26 godina tradicije, želimo to maksimalno iskoristiti. Ljudi znaju za nas. Znaju da radimo kvalitetno i upravo zbog toga, vraćaju nam se konstantno. Svaka čast turistima, ali nama su najbitniji upravo naši domaći kupci jer s njima radimo kroz cijelu godinu i od njih praktički i živimo. Upravo zbog toga, gledamo se uvijek prilagođavati njihovim potrebama.
TAJNA DOBROG KRUHA
– Tajna dobrog kruha je doziranje i korištenje jednog te istog postupka. Nema tu ubrzavanja procesa, niti magične formule da se nešto napravi u kraće vrijeme s jeftinijim sastojcima. Treba se pridržavati recepture točno u gram te peći uvijek na istim temperaturama. Ne možeš jedan dan ispeći na 200, a drugi na 220 stupnjeva jer nećeš jednostavno dobiti jednaki rezultat čemu se u biti teži. Rekao bih da je to u biti kombinacija tehnike i osjećaja. Nije isto raditi kruh dok puše bura ili kad puše jugo. Kad je jugo, kruh bude žilav jer upija iz okoline vlagu i kora po tome automatski poprimi karakteristike žilavosti. Dok kad je bura, meni osobno kora bude najbolja jer sam kruh bude hrskavi izvana, a mekani iznutra. Upravo na to treba obratiti pažnju i treba se svakako prilagoditi tim vanjskim uvjetima, odnosno kad je jugo, stavljamo manje vode u zamijes i jače bude pečenje, odnosno minutu do dvije duže negoli se to čini kad je bura. Brašno od nekad je potpuno drugačije od onog što sada imamo na tržištu. Polubijelo brašno gotovo da više i ne postoji. Između polubijelog i bijelog brašna kojeg dobivam mogu reći da su baš samo nijanse razlike. Prije je polubijelo brašno bilo baš tamno brašno i kad bi se kupio polubijeli kruh vidjela bi se i osjetila razlika u okusu. Puno njih se odlučuje radi jednostavne evidencije koristiti samo bijelo brašno i od istog napraviti i polubijeli kruh. Mi se ipak držimo starih pravila i za polubijeli kruh koristimo isključivo polubijelo brašno.
ZADOVOLJAN RADNIK
– Inflacija je dosta negativno utjecala na poslovanje. U jednom trenutku sve cijene su porasle. Morali smo korigirati cijene u dva navrata isključivo radi povećanja cijena naših dobavljača. Kad se ljudi asociraju na pekaru, misle da mi samo trošimo na brašno, ali naši troškovi, od samo ambalaže, drugih namirnica, pa sve do grijanja i samih plaća radnika, su puno veći. Potrudili smo se zadržati naše ljude u poslu. Naši radnici su sve domaći ljudi. Momentalno nas ima 26, a dogodine imamo namjeru povećati tu brojku na 35. Imamo dosta stalnih radnika i jako malo ih mijenjamo. Držimo se pravila kako moramo radnicima ponuditi dobre uvjete rada i pošteno ih isplatiti. Zadovoljan radnik ne napušta svoje radno mjesto.