
Svi hrabro koračaju korak po korak kroz život, no samo mali broj ljudi odluči poletjeti i iskusiti slobodu koja se osjeti prilikom lebdenja u zraku.
Željnim novim osjećajem adrenaline upoznali smo Veroniku Vlašić, mladu i perspektivnu voditeljicu rekreativne grupe Aria gdje svi članovi imaju priliku upoznati čari danas popularnog plesa na svili.
Upravo nakon jednog od svojih treninga, dok ju je još pratio snažan dojam slobode koji ples na svili pruži, oduzeli smo joj malo vremena i saznali nešto više o njoj i akrobatskoj disciplini koja oduševljava djecu ali i odrasle osobe.
ARIA
– Aria je talijanski naziv za zrak i melodiju. Ples na svili akrobatska je disciplina koja je odvija većinski u zraku stoga je ime grupe iniciralo visine, ples u letu. Počela sam s time 2018. godine u Zagrebu uz trenericu Komljenović u skupini s.VILA za vrijeme studija. Imala sam prilike upoznati puno novog sadržaja u velegradu u tom periodu i povela sam se za željom isprobavanja neobičnih disciplina. Krenula sam s prijateljicom na ples na svili i oduševila se tako da sam jednostavno nastavila te počela i voditi dnevnik o tome, snimala sam i dokumentirala sve sadržaje koje sam isprobala. Upisala sam se u sve klubove koji se bave time poput Svilarica, Traumatic Arts i K-Team. Djelomično je moje studiranje bilo orijentirano u inozemstvu te sam upoznala Poljsku i njene sadržaje. I tamo sam trenirala ples na svili u Retro-Academy uz trenericu Chwilczyński. Vrativši se u Hrvatsku, završila sam svoj studij te sam još malo pričekala s vođenjem tečajeva plesa na svili. Tada sam putovala u Pulu i vježbala dalje uz voditeljice Komel (Cirkus Nit) i Rossi (SvilArt). Vratila sam se u Poreč i kako sam oduvijek plesala u USBu, montirali jednu svilu samo za mene. S vremenom se pojavila znatiželja drugih djevojaka koje su se htjele iskusiti u plesu na svilu. Nakon što sam usavršili svoje tehnike, započela sam s vođenjem sati plesa na svili 2021. godine s dječjim grupama. Prošle godine uslijedilo je proširenje rada s grupom u Pazinu. Sada imamo dvije lokacije na kojima djeluju, odnosno u Poreču i Pazinu. Moj životni moto povezan sa ovom diciplinom bio bi “Sami kreiramo svoj put, a putem plesa na svili, naši pokreti bit će neograničeni.”
ZANIMLJIVA KOMBINACIJA
– Ples na svili je zanimljiva kombinacija s kojom se razvija žilava i čista snaga podizanjem vlastite težine te izdržajem u zraku kao što je to u sportskog gimnastici na ručama. Ovaj ples zahtjeva fleksibilnost, savitljivost, muzikalnost i eleganciju pokreta. Imamo lijepu kombinaciju istezanja i jačanja kondicije tijela i u biti je izazov to dvoje ukomponirati tijekom izvedba plesa na svili. Unutar jednog sata treninga, znamo raditi zgibove sa zavezanim rukama na svili, a opet moramo vježbati špage, mostove, ravnati ramena te ubaciti plesne komponente. Zahvaljujući plesu na svili, moguće je njegovati kreativnost, muzikalnost, upoznati nove prijatelje, raditi na hrabrosti i samopouzdanju, suzbiti strahove, ojačati i razvijati fleksibilnost kao i razbistriti glavu od svakodnevnih obaveza i stresa.
AVANTURISTIČKI DOŽIVLJAJ
– Može se na sate plesa na svili pristupiti bez prethodnog treniranje neke druge plesne ili sportske discipline. Ples na svili poznat je u Hrvatskoj dvadesetak godina i od nikoga se očekuje da će kad pristupi imati ikakvog iskustva za razliku od drugih sportova. Naravno, ukoliko je netko stigao s prethodnim sportskim ili plesnim iskustvom, to može biti od pomoći, ali sa svima se kreće od nule. Svaki početak je pomalo zbunjujući jer postoji strah od visine ili kako je ova disciplina preteška i prezahtjevna. To je za sve neko novo i nepoznato područje koje trebaju istražiti. Ples na svili omogućuje avanturistički doživljaj u kojem se osjeti jaki adrenalin, ali i strah. Moramo se dobro zamatati sa svilom, većinom to bude neki zglob, skočni gležanj, zapešća, lakat struk ili kukovi. Dozvoljene su sve dobne skupine počevši od šeste godine uzrasta. Rizičnost je prisutna, ovisno o stupnju spreme i opreza. Sa svile moguće je pasti, te je važna prisutnost strunjača ispod ààà. Moguće je opeći kožu naglim, nekontroliranim klizanjem. Temeljitim zagrijavanjem sprječavaju se istegnuća i napuknuća mišića. Važno je fokusirati se i poznavati svoju okolinu i mogućnosti. Osim na svili, imamo druge aktivnosti koje obavljamo na tlu. Zanimljivo je biti malo naopako okrenuti. Djeca nemaju blokade u tjelesnim pokretima dok kod odraslih osoba čuje se taj prvobitan otpor poveden strahom. Tijelo je zaboravilo penjati se, preokretati, vrtjeti ili prebacivati se. U djetinjstvu shvaćali smo to pod normalnim no što je osoba starija to su veći strahovi koji se postepeno savladavaju. Na kraju, svih prati dobar osjećaj slobode. (foto – Ana Knežević)