Zdrav, energičan, iskusan, vatren, mlad i uz to vedra karaktera je igrač kojeg bi svi htjeli imati u svojoj ekipi. To je onaj koji je uvijek spreman za akciju, zahvaljujući iskustvu zna što radi, godine su na njegovoj strani i, ono što je najbitnije, željan je rezultata. Porečki nogometni klub Jadran ima upravo takvu osobu među svojim igračima.
Iako bi se na prvi pogled moglo misliti da je košarkaš, Oliver Sumić predan je nogometu od djetinjstva. U podužem razgovoru, Oliver nam je ispričao koliko mu nogomet znači, zašto je toliko vezan uz Jadran i Poreč, kakve vrste ponude bi prihvatio te kako se uspijeva održavati uvijek vitalnim i spremnim za igru.
HTIO ILI NE HTIO
– Naučio sam lekciju da nikad ne znaš tko će te gleda, tako da uvijek igram dajući svoj maksimum. U biti, igram nogomet od svoje 5 godine. Počeo sam kao i većina na ulici. Igrali smo se loptom te kad sam došao doma, rekao sam tati da se želim upisati na nogomet. Dobili smo poziv i drugi sam dan već bio na treningu. Tada je sve počelo i još uvijek traje. Uživao sam tada, uživam i danas u nogometu. Imao sam period kad nisam pokazao zainteresiran radi drugih okolnosti, no to je kratko trajalo. Mogu reći da me nogomet prati kroz cijeli život. Nogomet me oblikovao na neki način. Htio ili ne htio, stalno ga igram. Većinom sam svojih prijateljstava, pa i iskustva, ne samo ona sportska, stekao sam zahvaljujući nogometu.
LJUBAV PREMA NOGOMETU
– Jako mi je teško gledati druge, posebice svoju ekipu, kako igraju neku utakmicu, a da ja nisam aktivan u njoj, već sjedim na klupi. U meni tada sve vibrira, vuče da me da se pokrenem i uhvatim akcije. Zaista ga volim jako igrati. Kad ne igramo veliki nogomet, poigramo koju utakmicu malog nogometa, tako da mogu reći da sam uvijek s nogometom. U biti, nogomet mi je u krvi.
SNAŽAN SPORTSKI EKIPNI DUH
– Igram u trećoj ligi, u porečkom Jadranu. Svaka utakmica predstavlja nam mogućnost za penjanje ljestvici, te mogućnost da je jednog dana ustupimo i u više lige. U Jadranu sam u biti cijeli život. Neko vrijeme igrao sam u Gorici i u NK Istri koji su po načinu rada naspram Jadranu totalne dijametralne suprotnosti u kojima je velika ozbiljnost rada i discipline. Jadran je porečka ekipa u kojoj se totalno osjeti nekakva povezanost, kako unutar momčadi tako i s okolinom, jedan snažan sportski ekipni duh. U Jadranu mogu reći da smo mirna ekipa jakih dečki koji su većinom iz Poreča. Trenutno smo treći na ljestvici i stvarno mislim da ima igrača koji bi mogli bez problema potpisati i za jače klubove.
PROMJENA – SAMO AKO PREDSTAVLJA IZAZOV
– Prošao sam fazu ganjanja klubova ali ako se pojavi nekakva prilika, zašto ne. Uvijek sam otvoren za nove opcije iako sam jako vezan za Jadran. Uvijek kad ti se pruža veća takva prilika, staviš sve na vagu. Gledaš što bi bilo ako probaš, ali i što bi mogao s druge strane propustiti radi tog isprobavanja. Ako ne probaš, ništa se neće dogoditi. Nedavno sam započeo i raditi u Poreču za agenciju za nekretnine i smatram da mi je to da mi je odlična prilika za rast, snalaženje u ambijentima van nogometa. Nakon Gorice dobio sam ponudu od jednog kluba koji je u istom položaju Jadrana, na istom nivou, i to jednostavno nisam htio prihvatiti iako mi se nudila bolja plaća. Promijenio bih klub samo ukoliko bi ponuda došla iz nekog kluba jače razine kako bi se mogao dalje usavršavati i osjetiti jači izazov. Smatram kako u životu trebamo sve obavljati korak po korak, i težiti k pomacima prema daljnjem razvoju. To su neke stvari na koje ne treba reagirati impulzivno već treba dobro promisliti o svemu što takav ugovor donosi u životu. Ostao sam s 18 godina jednu sezonu u Jadranu i okušao se uz aktivnu igru i kao trener djece u Jadranu i to bilo jako zanimljivo iskustvo, ali nakon toga, nisam još razmišljao o nekakvom trenerskoj karijeri. Prešao sam onda u Istru, u periodu kada se ekipa borila za opstanak u prvoj ligi. Svaki se nogometaš može vezati za jedan klub, no smatram da nisam imao dosad toliko prelazaka da bih mogao to u potpunosti opravdati. Seljakanja ima svugdje u svim profilima poslovanja i sporta, i na svim razinama, od one najniže lige do one najjače.
U PUNOJ FORMI
– Iz moje perspektive, smatram da sam sada u svojoj punoj formi, imam iskustva ali još su i godine na mojoj strani. Nedavno sam o tome pričao s jednim trenerom i došli smo do zaključka da sam sada nekako u najboljem balansu godina i iskustva, a srećom prati me i dobra fizička snaga. Primijetio sam to i prema načinu kako igram sada ali prema tome kako se osjećam za vrijeme igre. Kako sada radim ujutro svaki dan, ponekad ne stignem na trening. Imam i psa, pa i o njemu moram voditi računa. Uvijek prošećem s njim između posla i treninga, a kada nakon svega dođem kući, potpuno umoran. Ali oduvijek sam imao dane potpuno ispunjene. Ponekad mi zna biti teško i naporno, ali mlad sam i, na kraju krajeva, sposoban pa mogu.
LOKALNI PATRIOTA
– Ja sam rođen kao Porečan i stvarno mi Poreč odgovara u potpunosti za život i za treniranje. Mogu reći da sam i lokalni patriota. Igram od svoje pete godine i upoznao sam svaki teren u Istri. U Poreču imam daleko najbolje uvjete za treniranje od samog kompleksa stadiona do travnjaka pa i do svlačionica. Velik je broj djece koja trenira s nama, a tu su i navijači i naši veterani. Velika je povezanost u klubu i oko kluba. To je zaista jedna posebna priča. Jedino što nam nedostaje je neka jača financijska potpora. Ima velik broj naših igrača koji igraju za jače klubove, kao što su to Mato Miloš, Marijan Čabraja i Simon Sluga.
POJAM IGRANJA NOGOMETA
– Pratim nogomet ali nikad se navijački nisam vezao za niti jedan klub osim za moj Jadran. Smatram se igračem a ne navijačem. Uvijek su mi draže utakmice od samih priprema. Držim se uvijek toga da je utakmica najbolji trening, a priprema mi predstavlja iščekivanje prave akcije. Utakmicu se ne može usporediti s ničim. Među svim nogometašima, Ronaldinho je onaj zbog kojeg sam zavolio nogomet. To je nogometaš kojeg sam uvijek pratio, u kojem sam, u biti, vidio pravog nogometaša, osobu koja uživa u nogometu. On je po meni pojam igranja nogometa zbog ljubavi prema sportu.
NOGOMET I LJUBAV
– Kad bi trebao birati Između ljubavi i nogometa, išao bi na kompromis. Ne bi birao, prihvatio bih i jedno i drugo. Kada bih odabrao samo nogomet, bilo bi to previše sebično s moje strane. Kod mene ima puno prvih mjesta odnosno puno toga mogu staviti na prvo mjesto kao prioritete.
ZDRAV KAO DREN
– S užitkom volim igrati sve sportove. Košarka mi je stvarno fora i većina ljudi kada me vide misle da sam košarkaš zbog visine. Kao dijete, bio sam uvijek nizak. Izrastao sam u drugom razredu srednje škole dodatnih 12 cm. Nogomet je ipak sport koje je napravio čovjeka od mene, oblikovao me. Imao sam nekoliko manjih ozljeda mišića ali nikad u životu nisam imao niti jednu jaču povredu zbog koje ne bi mogao igrati na duže vrijeme. Cijelo vrijeme sam aktivan u nogometu. Mislim da hrana općenito utječe na efikasnost nogometaša prilikom utakmica. Nikad nisam vodio nekakvu posebnu prehranu. Jednostavno ne jedem prije utakmice nekakve teške stvari i to je jedino na što pazim.
