Život nas vodi ka konstantom otkrivanju nas samih i naših snova. Ponekad nas jedna prekretnica može spriječiti u nastavku rada onoga što želimo i volimo, a ponekad će nas ista usmjeriti da to radimo na neki drugi način kojim svojim potencijalom možemo potaknuti kolektiv na aktivaciju i stvoriti izvanredne rezultate. Neki od tih rezultata biti će odmah vidljivi, dok za druge morati ćemo ustrajati i naporno raditi. Upravo to se događa u klubu NK Istra 1961 gdje je trener Ivan Prelec kod svojih igrača potaknuo razvoj timskog duha u igri ali i tijekom treninga.

Stekavši iskustvo kao igrač, ali i kasnije pri Kineziološkom fakultetu i Akademiji za nogometnog trenera, svoje znanje kao i nove ideje primjenjuje u radu s nogometašima.

RADIM ONO ŠTO VOLIM

– Početak mog trenerskog puta dogodio se u mojoj 19. godini, kada još kao aktivni igrač Dinama nisam potpisao profesionalni ugovor. Imao sam tada niz težih ozljeda na nogama. Shvatio sam tada da bi moj nogometni put mogao biti kompliciran s obzirom na moje ozljede te da je upitno do koje razine ja kao takav mogu opstati s obzirom na neki viši nogometni nivo. Tu se dogodio prelomni trenutak u meni i donio sam odluku da ću, budući da je nogomet dio mene i zato što ga obožavam, nastaviti igrati nogomet. Otišao sam u Veliku Goricu i tada sam pristupio nogometnom klubu Radnik te nastavio igrati nogomet na nivou treće lige te započeo školovanje pri Akademiji za nogometnog trenera te na višoj trenerskoj pri Kineziološkom fakultetu, te paralelno s tim vodio sam edukaciju djece od 6 i 7 godina u Radniku. Tada još nisam imao jasnu ideju da ću izgraditi trenersku karijeru, ali u radu s tom djecom, pronašao sam nešto što me zaista ispunjava, te me čini sretnim i zadovoljnim u radu i prenošenju nekih svojih znanja i ljubavi prema nogometu. Nastavio sam raditi te, iz godine u godinu, kako se dogodilo napredovanje i rad s više dobnim kategorijama, shvatio sam da je to nešto što me stvarno ispunjava, te da je to način s kojim mogu ostati u nogometu. Danas sam trener u Istri. Zadovoljan sam što radim ono što volim i ostao sam vezan uz nogomet kojeg smatram da je sastavni dio mog života.

ZADRŽALI SMO SE I USPJELI OSTATI NA OKUPU KAO MOMČAD

– Svi smo subjektivni glede svog rada i rada s igračima i smatramo da u radu s nama igraču postižu određeni napredak. Međutim, mogu reći da su u ovoj sezoni, od prvog dani, igrači uložili veliki napor da usvoje ideju igre koje sa svojim stožerom pokušavam nametnuti. Smatram da smo u tome, uz određene uspone i padove, uspjeli bez obzira na nedostatak rezultata. Bili smo konstanta po pitanju izvedbe na terenu i smatram da su igrači dobro usvojili neke nove stvari i zahtjeve današnjeg nogometa. Bilo je puno situacija u kojima smo bili vrlo blizu k postizanju veći bodovni učinak. Smatram da smo mogli postići veći napredak u ovoj sezoni ali s obzirom na okolnosti, te kako nam je svaka utakmica kvalifikacijska, igrači su pod psihološkim pritiskom te im je teže ishoditi neke stvari za koje vjerujem da imaju vrijednosti u sebi i da bi mogli se prezentirati još bolje od onog kako se sada prezentiraju. Ono što bih naglasio je da su igrači shvatili u ovoj sezoni koliko je na psihološkom planu bitna momčad i momčadski duh. Unatoč rezultatima koji nisu bili sjajni, zadržali smo se i uspjeli ostati na okupu kao momčad. Nismo se raspali u niti jednom dijelu s obzirom na teške periode koje smo prolazili. I dalje funkcioniramo kao skupina i tu je bitno što su igrači shvatili koliko je bitan taj sportski duh. Pričam o nogometu kao o kolektivnom sportu gdje je važno da svi unutar svlačionice koliko je to moguće dišu kao jedan i na taj način imamo puno veću šansu da ostvarimo određeni uspjeh.

TREBAJU BITI SPREMNI DA SE BORE ZA SVOJU PRILIKU

– Ako pričam o tome na čemu bi igrači u današnje vrijeme trebali više poraditi, mogu reći da u današnje vrijeme, ne samo nogomet, već sport generalno ide u smjeru da igrači postaju sve izdržljiviji, brži i taktički sve discipliniraniji i potkovaniji, tehnički bolji. Smatram da je u današnje vrijeme problem kod mnogih sportaša, konkretno ako pričamo o nogometašima, to što su očekivanja porasla i često se očekuje da se odmah dođe do pozicije i uspjeha. Igrači očekuju da sve treba biti danas, ovdje i sada, u principu su dosta nestrpljivi i nisu spremni dokazivati se i pokazivati u kontinuitetu. Vrlo brzo se razočaraju i često znaju odustati. Mislim da je to nešto na čemu bi današnji nogometaši trebali poraditi, odnosno na psihološkom momentu da budu spremni ne odustajati, da ne očekuju da sve dobro treba dogoditi za njih preko noći, te da ne očekuju da se nešto treba dogoditi samo zato što su prisutni i što se bave nogometom. Trebaju biti spremni da se bore za svoju priliku i biti strpljiviji, te ako se neke stvari ne odvijaju na najbolji mogući način i skladu s njihovim očekivanjima, trebaju nastaviti i raditi još više jer je kontinuitet izuzetno bitan i smatram da onaj tko je psihološki stabilan te spreman se dokazivati i boriti, na duže staze, svakako ispliva i ostvaruje svoja neka očekivanja, ciljeve i snove.

https://www.youtube.com/watch?v=Fy3hBFkddd8

ŽIVIMO U VREMENU KADA SVE ŠTO RADIMO MOŽEMO ANALIZIRATI

– Igrao sam u vrijeme kada je trener bio apsolutni vladar i general i tada se nije ništa propitkivalo glede trenerovih odluka, načina rada, pristupa i komunikaciju. Štogod je trener rekao, to se trebalo odraditi. U današnje vrijeme dolaze neke nove generacije igrača, koje su više informirane i preispituju ono što se radi u treninzima i što se traži od njih u utakmicama. Drugačije razmišljaju i imaju drugačije poglede imaju. Smatram da se danas igrač može najviše razvijati tako da mu kao trener pružiš toliko informacija koliko mu je potrebno, te da se s njime uspostavi neka komunikacija koja nije prijateljska ali niti stroga kako se ne bi uspostavio odnos da je trener general, a i igrač netko tko mora izvršiti naredbu bez da se pita kako i zašto. U današnje vrijeme trener treba znati pristupiti svakom igraču, odnosno individualizirati pristupe igračima, procijeniti na koji način iz svakog igrača može izvući najbolje, te kroz rad i psihološki aspekt uvidjeti smjer u kojem se može jedan igrač razvijati i napredovati. S njima otvoreno o tome otvoreno razgovarati, te kroz treninge i utakmice zahtijevati od nogometaša određene stvari koje ih mogu činiti boljima. Živimo u vremenu kada sve što radimo možemo analizirati, uz programe, videosnimke i video analize, te sve što očekujemo od igrača možemo potkrijepiti s konkretnim primjerima i statičkim podacima. Na taj način, možemo ukazati dobre stvari koje trebaju usavršavati ali i stvari na kojima trebamo poraditi i pomoći da napreduju. Smatram da je takav pristup nešto što iz igrača može izvući ono što je najbolje. Posao svakog trenera je dobro procijeniti grupu igrača s kojom radi i pronaći način kako iz njih izvući maksimum kroz momčadski ali svakako i kroz individualni pristup. (foto: https://www.nkistra.com )

SHARE