Ima nas puno koji ne podnosimo konstantno sjedenje u uredu ili za nekim pultom. Imamo taj nagon koji nas vodi k stalnoj kretnji, k stalnoj aktivnosti. Treba nam akcija, rekreacija ili sport.
Slavenu Ferenčiću je muka stajati na jednom mjestu i štoviše u zatvorenom prostoru. Njemu je priroda drugi dom, a tamo mu je najdraža aktivnost trčanje praćeno konstantnim druženjem i upoznavanjem novih ljudi.
Maratonac te ujedno i trener smatra kako je rekreacija bitna u svakodnevnom životu svakog čovjeka te nam je i obrazložio zašto se on bavi sportom, razlike između rekreativaca i sportaša, problematiku sportaša te kako i zašto vodi treninge s rekreativcima.
ŽIVOT POSVEĆEN SPORTU
– Trčanjem se bavim dugi niz godina, ali intenzivno zadnjih deset godina. Zahvaljujući trčanju, upoznao sam mnoge ljude, od rekreativaca do sportaša, a i otvorila su mi se mnoga vrata u životu. Volim se baviti sportom i biti u pokretu. Teško mi je stajati na jednom mjestu i ležati. Uvijek me nešto vuče da izađem vani i da se družim sa prijateljima s kojima mogu voziti biciklu ili kajak, ili otrčati nekakvu rutu. Sport je ono što me ispunjava.
REKREACIJA U SLOBODNO VRIJEME
– Poprilično je bitna rekreacija danas. Ljudi rade različite poslove, često zasjednu za nekim pultom ili na nekoj stolici te su zbog toga na neki način cijelo vrijeme ukočeni. Rijetko kad se ustanu, osim za neku marendu ili ako trebaju otići na wc. Bilo bi poželjno da kad dođu kući da iskoriste slobodno vrijeme, ukoliko ga imaju, na način da se bave nekakvom vrstom rekreacije, jogging, odbojka, mali nogomet ili korektivne vježbe.
RAZLIKA IZMEĐU REKREATIVCA I SPORTAŠA
– Rekreativac ode na trening dva do tri puta tjedno na aktivno vježbanje s ne prevelikim intezitetom dok profesionalno bavljenje sportom iziskuje puno vremena, odricanja i predanosti apsolutno sportu u što se uključuje također i posebna prehrana, i masaže te potražnju adekvatne obuće i odjeće. Vrhunski sport, a i sport općenito, jako puno košta.
ROK TRAJANJA SPORTAŠA
– Svaki sportaš ima svoj rok trajanja. U trčanju je i velika mogućnost ozljeda, što radi podloge, što radi odjeće. Tu je važna i konstitucija prema kojoj je uz genetiku svaki čovjek poseban. Uvijek govore da profesionalni sport i zdravlje ne ide jedno s drugim. S godinama, sportaš se suočava s raznim povredama, upalama i ukočenjima. Puno se brže ostari od osobe koja se ne bavi sportom. Najbolje bi bilo naći nekakvu zlatnu sredinu između rekreacije i sporta, mogli bi to i nazvati nekom malo jačom rekreacijom u granicama normale. Bilo bi poželjno da ljudi kada dođu vježbati, radi li se to o početnicima ili o ljudima koji su prethodno već vježbali, ubace, uz anaerobne vježbe koje odvijaju u dvorani i zatvorenom prostoru, zagrijavanje ili neku vrstu treninga vježbe na otvorenom zraku. U prirodi se može jako puno toga odraditi. Mogu se uzeti nekakvi rekviziti i napraviti vježbe van same dvorane.
AKTUALNI TRENINZI
– Treniram tri puta tjedno s ljudima gdje je nekolicina tek započela, dok su neki upisali školu trčanja da poboljšaju neki svoj rezultat i upoznaju nove ljude. U grupi je uvijek lakše trčati i ljudi jednostavno vole da ih se vodi. Uvijek možeš trčati ili raditi vježbe s nekim tko je u sličnoj tvojoj kondiciji. Znaju se i napraviti neke podgrupe i to je motivacijski vrlo dobro. Moj osobni cilj kod svakog započetog grupnog treninga je da ljudi odlaze kući zadovoljni, da se jedva čekaju vratiti na idući trening te da osjete kako su nešto dobro napravili za sebe.