Posebna ljetna sezona puna sunca i vedrine se nastavlja pa tako i ljetne radosti na moru gdje je plivanje jedna od glavnih aktivnosti.
Za Klaru Hrastić Tiganj plivanje je aktivnost koju prati tokom cijele godine uvježbavajući mlade nade Plivačkog kluba Pula.
Klara je svoje radno iskustvo stekla prvenstveno kao aktivna plivačica te kasnije trenirajući djecu. Nakon što se potpisao ugovor o izgradnji prvog javnog gradskog bazena, popričali smo upravo s Klarom o stanju plivačke aktivnosti u Istri, o njenom trenerskom iskustvu te o najvećoj nagradi koju je stekla nakon svih godina rada u podučavanju djece i mladih u plivanju.
AKTIVNO PLIVANJE
– Počela sam se baviti plivanjem sa svojih šest godina kada mi se i sestra bavila istim. Aktivno plivanje trajalo je do moje šesnaeste godine i nakon toga, kada sam prestala plivati, trener Andrej Jergović, jedan od dviju osoba koje su naučile svih u gradu plivati, pitao me hoću li se brinuti o malima u plićaku. I tako se od svoje šesnaeste godine do dandanas bavim podukama plivanja.
Ono što je meni najljepše, bila to općenito voda, terme ili more, je kad zaronim i ne čujem u biti ništa i skužim da bi bila još nekih desetak minuta u tom položaju i uživala u tom miru. To mi je nekako najljepše. S godinama, se to ne stigne previše raditi jer posao i druge obaveze ne daju vremena tome. Najviše se sada guštiram u rujnu, kada turisti odu i sve je ljepše i mirnije.
PLIVAČ U ISTRI
– Biti plivač u Istri je teško ukoliko se gledaju uvjeti u Puli ili još gori uvjeti u Rovinju, a s druge strane kad vidim svu tu djecu iz oba kluba, jer kao klubovi smo si zaista prijateljski dobri, iz te neke borbe neuvjeta doslovno svima njima možeš prenijeti tu neku ljubav zbog koje su oni još uvijek tu. Netko bi odustao jer vrlo je teško boriti se i doći do nekih rezultata posebice ako se vide uvjeti rada Splita i Rijeke. Postoji ta neka podvojenost gdje ti ponekad dođe želja odustati od svega, ali onda vidiš da to oni u biti vole i da ih uspiješ motivirati neovisno o uvjetima i odlučiš dalje gurati to.
Imamo sada nešto više financijskih sredstava, ali stanje u plivanju u Istri se nije promijenilo. To ovisi o satnicama provedenim u bazenu. Ako imaš bolju satnicu, možeš kroz vrijeme izvući bolje plivače koji će osvajati medalje pa će tako pristizati i veća financijska sredstva.
KONSTANTNO PONAVLJANJE
– Imam moć znanja jer sam i sama bila plivačica. Djeci kad su mala približava se plivanje kroz igru, gledanjem ribica i puhanjem balona. Ali u jednom trenu kad oni dođi do svojih prvih konkretnih rezultata i onda ti doslovno treba godinu dana rada da skineš jednu sekundu pa i manje kako bi se postigao određeni rezultat, onda stvarno treba jako puno priče o osjećaju za vodu. Kao roditelj kod kuće, tako i na treningu pričaš im konstantno jedno te isto. No, kad oni odrastu mentalno, tamo negdje u šesnaestoj godini, razumiju značenje tog stalnog pričanja.
NAJZNAČAJNIJA NAGRADA
– Svoju životnu nagradu dobila sam lani kada je Bruno Blašković isplivao olimpijsku normu na Europskom prvenstvu. Baš je nedavno otputovao i imam osjećaj kao da se još uvijek odvikavam od njega. Deset godina smo radili zajedno. On će se vratiti na praznike, ali neće više biti naši svakidašnji treninzi. Njegova srebrna medalja na Europskom juniorskom prvenstvu mi je najveća nagrada i ne znam kojim čudom uspio je isplivati normu za Rio.