Poezija je oduvijek bila tiha, ali snažna suputnica čovjekova srca. Ona je šapat i krik, svjetlost i sjena, trenutak u kojem zastanemo i prepoznamo sebe. U stihovima pronalazimo ono neizrecivo kao što su čežnje, radosti, sumnje, ljubavi i sve one titraje duše koje je ponekad teško pretočiti u svakodnevni govor. Pjesništvo nas uči osluškivati, promatrati i osjećati dublje. Ono nas vraća jednostavnosti, ali i otvara prostore beskraja. U tom prostoru riječi i tišine svoj je pjesnički put izgradila i Diana Erman čiji su stihovi prožeti zavičajem, duhovnošću, prirodom i snažnom unutarnjom emocijom. Od ranih školskih dana, kada su bilježnica i […]
