Postoje trenuci kada glazba prestaje biti samo zvuk. Postaje sjećanje, pokret, dodir, unutarnji razgovor. Nekada nas vrati u vrijeme za koje smo mislili da je zaboravljeno, nekada probudi emociju kojoj ne znamo ime, a nekada nas jednostavno povede, bez da si postavljamo pitanja o krajnjoj destinaciji.
Upravo je u toj sposobnosti glazbe da nas pomakne, čak i onda kada ne znamo objasniti što se u nama dogodilo, posebna snaga umjetnice Ive Štefančić, poznata pod imenom Avi Fay.
Njezin glazbeni svijet ne počiva na potrebi da se uklopi u unaprijed zadane okvire. U njemu se susreću dubina i snaga, akustični i elektronički svijet, repetitivnost i improvizacija, pokret i vizualni identitet, ali iznad svega sloboda. Ona glazbu ne doživljava samo kao izvedbu, već kao prostor kroz koji može protjecati nešto veće od nje same.
Avi Fay ne pokušava slušatelju nametnuti što treba osjetiti. Ne određuje mu put. Umjesto toga, stvara prostor u kojem svatko može pronaći nešto svoje.
Posebno je zanimljiva njezina sposobnost da glazbu promatra intuitivno i svjesno. U razgovoru otkrila nam je kako doživljava glazbu, pozornicu, slobodu, ženstvenost, inspiraciju i vlastiti umjetnički put.
DUBINA, SNAGA I SLOBODA
– Dubina, snaga i sloboda su riječi koje opisuju zvuk koji stvaram. A uz njih mi dolaze i riječi prisjećanje i prepoznavanje. Volim kada glazba u nama probudi nešto što možda ne možemo objasniti, ali imamo osjećaj kao da nam je odnekud poznato, kao da nas podsjeti na neki dio nas samih.
TRENUTAK SEBE ZABILJEŽEN U VREMENU
– Kod pripreme, kroz obrade i snimanja, shvatila sam da uvijek postoji prostor za još i da ćeš kasnije gotovo uvijek nešto poželjeti napraviti drugačije. Zato na snimku gledam kao na jedan trenutak sebe zabilježen u vremenu. Prihvatim ga kao dio puta prema boljem izvođaču i stvaratelju, a zapravo i kao dio putovanja prema sebi.
INSTINKT ISPRED SVEGA
– Ne pokušavam sačuvati autentičnost i graditi bezvremenski estetski i glazbeni izričaj. Slušam svoj instinkt i važno mi je da se ono što radim prije svega sviđa meni, jer vjerujem da će onda i publika osjetiti tu iskrenost. Želim što više dozvoliti glazbi da me nosi, osloboditi misli i biti prijenosnik onoga što u tom trenutku želi nastati.
POVEZIVANJE S NEĆIM VEĆIM OD SEBE
– Na pozornici se osjećam slobodno, posebno zbog emocije i osjećaja povezivanja s nečim većim od sebe. Studio mi daje prostor za istraživanje, traženje novog sound-a i eksperimentiranje, ali prava čarolija za mene nastaje kada se tome pridruži publika. Taj feedback i razmjena energije nešto su što se jednostavno ne može dogoditi između četiri zida.
ODJEĆA KAO IZRAZ SLOBODE
– Odjeća mi je važan dio nastupa. Uvijek pokušavam osjetiti energiju eventa i intuitivno se povezati s prostorom u kojem ću svirati. Daje mi samopouzdanje, ali mi je važna i kao izraz ženstvenosti, koju sam dugo na neki način potiskivala zbog okruženja i straha od osude. Zato mi je posebno lijepo kada mi žene nakon nastupa kažu da sam ih inspirirala. Kao da cijeli nastup, glazba, energija, pokret i vizualni stil. probudi nešto i u njima.
INSPIRACIJA – NILS FRAHM
– Nils Frahm mi je velika inspiracija, posebno način na koji povezuje akustični i elektronički svijet. Odrasla sam uz kvalitetnu glazbu i dobar sound zahvaljujući ocu koji je veliki hi-fi zaljubljenik, dok se u pubertetu pojavila i velika ljubav prema elektronici. Fasciniraju me repetitivni i sinkopirani elementi i ono što se između njih počne događati u našoj mašti. Klasika je, naravno, duboko u meni, ali ono čemu se vraćam mijenja se zajedno sa mnom i periodom života u kojem se nalazim.
POSEBNE REAKCIJE PUBLIKE
– Bilo ih je stvarno svakakvih. Ljudi su se upoznavali na mojim svirkama, postali parovi, a onda sam im kasnije svirala na vjenčanju, što mi je genijalno. Ali najčešće čujem: „Naježila sam se.“ Posebno mi je drago kada mi žene kažu da ih je cijeli nastup inspirirao i na neki način povezao s njihovom vlastitom ženstvenošću i slobodom. Tada znam da nisu samo slušale glazbu, nego se nešto dogodilo i u njima.
ŠTO JE DOZNALA O SEBI TIJEKOM SVOG UMJETNIČKOG PUTA
– Koliko je važno imati sebe, ali istovremeno znati kada se treba maknuti samome sebi s puta i prepustiti se. Sve više osjećam da smo mi glazbenici samo kanal kroz koji struji nešto veće od nas, a naš je posao omogućiti toj energiji što bolji protok. Shvatila sam i koliko mi je sloboda važna i da ne moram čekati da se osjećam potpuno spremno. Ponekad prvo napraviš korak, a onda putem postaneš osoba koja je bila spremna napraviti ga.
SAVRŠENO OKRUŽENJE ZA SLUŠANJE GLAZBE
– Sam prostor mi zapravo nije toliko važan, može biti velika pozornica ili nešto potpuno intimno. Važniji mi je osjećaj i putovanje kroz koje glazba može provesti ljude, od dubine i povezivanja sa sobom do potpunog prepuštanja, plesanja i uživanja u trenutku. Najljepše je kada prostor na kraju postane nebitan i svi smo dio istog trenutka. Voljela bih da ih moja glazba poveže sa sobom i da nakon nje osjete da se nešto u njima barem malo promijenilo, raspoloženje, energija ili način na koji gledaju svoj život. Da odu malo lakši, slobodniji i s osjećajem da je puno više toga moguće nego što ponekad mislimo. (foto – Helena Balaban)