Postoje glazbeni izrazi koji pripadaju određenom vremenu, prostoru i ljudima. Postoje oni koji nadilaze granice generacija. Klapska pjesma pripada upravo toj drugoj, posebnoj kategoriji. Nastala iz potrebe da se pjesmom podijeli ono što je teško izgovoriti, klapska glazba živi između tradicije i suvremenosti i traži više od dobrog glasa. Traži slušanje, povjerenje, disciplinu i sposobnost da vlastiti glas podrediš zajedničkom zvuku.
Upravo je zato klapa mnogo više od vokalne skupine. Ona predstavlja zajedništvo gdje svaki glas ima svoju ulogu, ali nijedan glas ne postoji sam za sebe. Ljepota nastaje u trenutku kada se pojedinačno pretvori u kolektivno, kada se različite boje glasova susretnu u istom dahu i kada publika prestane razmišljati o tome tko pjeva koji dio, već jednostavno osjeti pjesmu.
Posebno mjesto u toj priči imaju ženske klape. Njihova je prisutnost snažan dokaz da tradicija nije zatvorena u prošlost, nego da se može nastavljati, razvijati i dobivati nove interpretacije. Ženski vokalni sastavi unijeli su u klapsku glazbu posebnu boju, senzibilitet i interpretativnu snagu. Kada govorimo o ženskom klapskom pjevanju u Istri, klapa Teranke se ime već više od dva desetljeća izdvaja svojom postojanošću, kvalitetom i odnosom prema tradiciji.
Dvadeset četiri godine pjevanja nije samo broj. To su godine proba, putovanja, nastupa, nagrada, smijeha, umora, dogovora, novih članica, obitelji koje pružaju podršku i pjesama koje ostaju živjeti dugo nakon posljednjeg tona. Teranke su kroz sve te godine izgradile više od prepoznatljivog vokalnog potpisa. Izgradile su zajedništvo koje se čuje. Glas može biti lijep sam po sebi, ali tek kada se pronađe s drugim glasovima, tada nastaje klapa.
Kristina Puh Leko i Diana Macan ispričale su nam što čini poznatu klapu prepoznatljivom, kako nastaje savršen sklad, koje pjesme u njima bude najdublje emocije i zašto je zajedništvo važnije od pojedinačnog ega.
NAGLASAK NA ZAPJEVIMA PRVOG SOPRANA
– “Potpis” naše klape je svakako dugogodišnje pjevanje u istoj postavi, prepoznatljiv prvi sopran klape i istančano “slušateljsko uho”. Neke članice u ovoj klapi pjevaju jedna s drugom preko 15, pa čak i 20 godina. Nevjerojatno je koliko naučiš “nasloniti” se tehnički, interpretativno i energijom jedna na drugu klapašicu. Upravo to dugogodišnje pjevanje i kontinuirani rad daje klapi prepoznatljiv zvuk. To je ono što svaka klapa mora imati. Mi komuniciramo i izražavamo se pjesmom i između nas, između tog našeg višeglasja mora biti “strujanje energije”. Prvi sopran najčešće pjeva zapjev, solo, on donosi temu, a slušatelji koji vole tradicijsku klapsku pjesmu i koji intenzivno slušaju klape upravo po prvom sopranu prepoznaju o kojoj je klapi riječ. Naravno da se u ponekim pjesmama i drugi glasovi znaju istaknuti, ali ako pričamo o izvornom klapskom napjevu onda je tu najčešće naglasak na zapjevima prvog soprana.
SVE U SVRHU DA IZVEDBA BUDE ŠTO BOLJA
– Sva sreća da imamo voditelja, inače bi se zapetljale od raspravljanja jesmo li izvele dovoljan crescendo na drugoj stranici u trećem redu na predzadnjem taktu. Šalu na stranu, naš voditelj, Sveto Popović, koji ima nevjerojatnih 35 godina iskustva u klapskom svijetu, koji ima pregršt nagrada i priznanja, vrlo vješto već devetu godinu u našoj klapi postavlja pjesme, radi na formi, balansira boje, radi na interpretaciji, izvlači iz nas i zadnju kap energije da izvedba uvijek bude na nivou, da publici prenesemo našu emociju jer baš kako on kaže, emocija je nešto najvrijednije i ona je iskonski najiskrenija. S voditeljem smo “kliknule” na prvu, imamo istu glazbenu unutarnju usklađenost i to je isto jako bitno. Uvijek nam kaže kako mu je veliko zadovoljstvo raditi s nama jer brzo usvajamo njegove ideje. Osim toga, mislim da nam olakšava i činjenica da nas nekoliko članica ima glazbeno obrazovanje i onda, kad voditelj nije na probi, možemo se same snaći, izvježbati zadaću ili uvježbavati nove dionice. Rasprava i sugestija među članicama uvijek ima, naravno sve u svrhu da izvedba bude što bolja, ali na kraju uvijek postoji dogovor s voditeljem.
OBLJETNIČKI KONCERTI I PRIZNANJA
– Obljetnički koncerti su definitivno najemotivniji za nas, tu dođe publika koja nas godinama prati, podržava, koja se veseli svim našim uspjesima, a najviše bi istaknula naše obitelji koji prolaze skupa s nama cijeli taj proces pripreme za koncerte, za natjecanja i za sve ostale nastupe. Pred njima nastupiti je veliko zadovoljstvo, jer upravo ti naši roditelji, supruzi i djeca uvelike su zaslužni da možemo bezbrižno odlaziti na probe, nastupe i da naša ljubav i entuzijazam prema tradiciji uvijek bude održiva. Velika je sreća i veselje da naša djeca rastu uz našu aktivnost, da uče i usvajaju klapske pjesme i da jednog dana netko o njih možda nastavi tradiciju pjevanja u Terankama. Nevjerojatno koliko puno benefita nosi pjevanje u klapi i glazba općenito. Od priznanja moram svakako istaknuti 4 brončana i 3 srebrna štita na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu koje je jedno od najpoznatijih i najrenimiranijih festivala klapske pjesme. Na te nagrade smo zbilja ponosne do neba! Također ponosne smo i na nagrade naše Županije i Grada Pule. Za 2017.godinu dobile smo nagradu Istriana, Istarske županije za izniman doprinos u očuvanju kulturne baštine, a godinu kasnije nagradu Grb grada Pule za iznimna postignuća u radu i promicanju grada. Te nagrade nam jako puno znače i dale su nam veliki vjetar u leđa. Posebna sreća i ponos je kad negdje dođemo prvi puta, gdje nas apsolutno nitko ne poznaje pa dobijemo 1. nagradu publike. Dogodilo nam se u više navrata na putovanjima da smo dobile najviše priznanje publike, kao što je to bilo na festivalu u Perasti, i to je baš jedan predivan osjećaj i neopisiva radost. Negdje daleko gdje te nitko ne poznaje, samo osluškuje tvoju izvedbu, prepoznaje tvoj trud, tvoj doprinos, tvoju ljubav prema pjesmi i tvoju emociju koja je ušla u njihovo srce.
KONTINUIRANI RAD
– Teranke su u samom startu, praktički od svog osnutka postavile ljestvicu i pokazale da razina klapskog pjevanja u Istri stvarno može biti vrlo visoka što je i rezultiralo tolikim nagradama. Svih godina, kroz klapu su prolazile vrhunske pjevačice koje su ostavile svoj trag i dale svoj glazbeni otisak u toj skupini. I naravno da smo uvijek željele i težile ka tome da se razina pjevanja održi, da uvijek to bude nivo koji nas zadovoljava i podrazumijeva se da je za održavanje kvalitetne razine potreban kontinuirani rad, puno vježbanja, puno truda i energije. Uvijek se trudimo na probi biti sve na broju. Imamo članice i voditelja koji dolaze iz druge županije i s ponosom mogu reći da ima jako malo probi u godini gdje nismo prisutne sve. Dobra smo ekipa, veseli smo tim, ali na probama imamo jako malo “praznog hoda”. Koristimo svaki trenutak za pjevanje, rad i vježbu i uživamo u tome.
TEKSTOVI PROŽETI DUBOKOM EMOCIJOM
– Obožavamo klapske skladbe čiji su tekstovi prožeti dubokom emocijom. Volimo “teške teme” poput tuge majke koja čeka svog sina, majke koja je izgubila nerođeno dijete, precima koji su napustili svoju rodnu grudu i otišli daleko od kuće za “boljim životom”, vrijednim, poštenim i skromnim ljudima koji utjelovljuju starinske društvene i obiteljske vrijednosti. Skladbe takvog tipa su vrlo često tehnički i emotivno zahtjevne, iziskuju puno vremena, vježbe i promišljanja. Pjevajući pjesme takvih karaktera dovedemo se do jednog posebnog stanja međusobne povezanosti proživljavajući svaki stih koji je realan, surov, životan. Od samog osnutka klape njegujemo tradicijsku klapsku baštinu. I toga se držimo do danas. Najveći dio našeg repertoara su dalmatinski i istarski narodni napjevi. Pored toga, lako sam već prije spomenula, rado izvodimo i skladbe velikih majstora poput Krešimira Magdića, Mojmira Čačije, Duška Tambače i drugih, koji pišu za klape. Manji dio našeg repertoara čine obrade popularnih pjesama, pa tako izvodimo nekoliko nama dragih obrada pjesama Olivera Dragojevića. O odabiru skladbi i napjeva odlučujemo zajedno s voditeljem. Izaberemo nekoliko, pročitamo, uvježbamo i na kraju uzmemo one koje su nam najbolje “legle”, koje najbolje osjetimo i u kojima najbolje zvučimo.
MEĐUSOBNA PODRŠKA
– Nemamo neki poseban ritual prije nastupa. Svaki put je drugačije. Nekad se saberemo u tišini, skupimo u krug i jedna drugu ohrabrimo s par riječi ili pogledom. Pogotovo ako imamo nove članice koje nastupaju po prvi put, onda je njima potrebna posebna podrška koju im nastojimo pružiti tik prije izlaska na pozornicu. Vrlo često ponovimo neka “zahtjevnija” mjesta u skladbi, ali prije svega toga slijedi dobro upjevavanje, to nam je stvarno jako važno i potrebno. Naša klapa je skupina žena koja istinski voli i njeguje tradiciju. Nismo tu zbog novca ili prestiža. Tu smo jer uživamo u pjesama koje pjevamo, uživamo u višeglasju, u skladu harmonija, u prekrasnim tekstovima koje te pjesme nose. Dugo se poznajemo, poštujemo, znamo kako koja “diše” , usmjeravamo se uvijek na korist i u korist klape, a ne pojedinca. Izuzetno je bitno svoje osobne ukuse stavit sa strane i pjevat ono što skupina preferira i što joj leži bez obzira koliko ta pjesma bila nekom draga ili manje draga. Mislim da uvelike uspijevamo to udovoljiti, a to je za klapu velika pobjeda, da se posvetiš i uživaš u onome gdje se klapa osjeća dobro. Dobro se poznajemo, uigrane smo oko većine stvari, vrlo brzo se dogovorimo, težimo ka jednostavnosti i jako nam dobro ide I bezrezervno se uvažavamo i prilagođavamo jedna drugoj, u korist klape, naravno.
PUNO TRENUTAKA ZA PAMĆENJE
– Vjerujem da svaka od nas ima neku svoju anegdotu koju pamti. Naravno da imamo naše interne zezancije i situacije koje nas još više povežu i koje ostaju u našem krugu. Bilo je puno putovanja na kojima uvijek bude smiješnih, neplaniranih situacija. Od otkazivanja leta, noćenja po raznim mjestima, čak smo jednom prespavale u privatnoj klinici na bolničkim krevetima, do vožnje kombija za koju nismo bas bile spremne jer smo rentale dva auta a dobile kombi koji niti jedna od nas nije nikad vozila, ali smo i to naučile Bude svega, ali mi uvijek nastojimo sve riješiti bez panike i s osmijehom na licu. Najdraže nam je kad sve prođe dobro, kad se dobro zabavimo, zdravo nasmijemo i vratimo kući punih srca. Najzahtjevnije i najljepše putovanje nam je bilo u Kanadu. Puno pripreme, logistike, organizacije. I kad na kraju sve prođe onako kako je bilo planirano ostaje lijepo sjećanje zauvijek. Stvarno imamo puno više lijepih uspomena i događaja nego negativnih. A što se nastupa tiče svakako će ostati zapamćeno da smo, za koncert povodom 20. godina djelovanja, rezervirale premalu dvoranu, došlo je duplo više ljudi i umjesto da započnemo pjesmom mi smo zamolile da svi nose stolice u drugu, veću dvoranu gdje smo onda započele koncert. (foto – Nino Šarić)