U nogometu se put prema trenerskoj klupi rijetko odvija potpuno prema planu. Nekada ga određuju godine rada, nekada prilike, a ponekad i okolnosti koje u jednom trenutku promijene cijeli pogled na sport. Kod Elvisa Kastratija upravo je jedan takav trenutak označio prijelaz iz dječačke ljubavi prema nogometu u ozbiljan životni poziv.
Njegov rad obilježili su razvoj mladih igrača, svakodnevni rad na terenu i želja da nogomet promatra šire od samog rezultata. U vremenu kada se mlade igrače često procjenjuje kroz brojke, rezultate i trenutni učinak, razvoj, strpljenje i kontinuitet rada postaju jednako važni dijelovi nogometne priče.
Kastrati danas pripada novoj generaciji trenera koji kroz iskustvo, rad i stalno učenje grade vlastitu nogometnu filozofiju. Njegov pristup temelji se na ideji da momčad mora imati identitet, da igrač mora razumjeti igru, a trener biti spreman svakodnevno se prilagođavati novim izazovima.
Razgovarali smo s Elvisom Kastratijem o njegovim počecima, radu s mladim igračima, trenerskim izazovima, razvoju kroz godine i nogometu kakav želi stvarati.
OD IGRE DO ŽIVOTNOG POZIVA
– Od malena sam pokazivao veliku ljubav prema nogometu i veliki sam sportski fanatik. Međutim, trenutak kada sam bio pozvan u seniore kao igrač, mogu reći da mi je promijenio pogled na nogomet. Do tada je to bila zabava, a od tada slobodno mogu reći životni poziv. Trenerskim poslom sam se htio baviti još od upisivanja srednje škole. Jako me to zanimalo. Spletom okolnosti, teže sam se ozlijedio u ranoj dobi igračke karijere te sa 19 godina dobio priliku raditi u NK Jadran Poreč. Najviše me privuklo to što možeš svakodnevno raditi s ljudima, igračima i pratiti njihov razvoj i napredak, a ono što je ključno jest utjecati na njih i to ne samo kao igrača, nego i kao osobu.
REZULTAT NIJE JEDINA VRIJEDNOST
– Tanka je linija između prioriteta, odnosno rezultata koji piše na semaforu i onoga što igrač nauči i ponese sa sobom nakon utakmice, s obzirom na to da sam dugo radio u omladinskom pogonu. Tamo je uvijek bilo najvažnije educirati igrače i da se svaki sljedeći put vrate na trening još motiviraniji kako bi naučili nešto novo. Međutim, druga strana priče je seniorski nogomet, gdje na kraju živiš od rezultata. Ali isto tako, ja sam prvi koji želi dobrim igrama i radom stvoriti rezultat, a ne pod svaku cijenu gledati samo semafor.
ŽELJA I MOTIVACIJA BEZ IZLIKA
– Rekao bih da danas ono što najviše nedostaje mladom igraču da bi napravio iskorak prema seniorskom nogometu jest razina želje i motivacije. Odnosno, u procesu kada izlaze iz zone komfora, da ne odustanu i traže izlike, nego nastave raditi na sebi, jer najveću razliku u tome tko će uspjeti doći do seniora rade upravo oni, sami igrači.
SVE JAČE MOTIVIRAN
– Jako sam sretan i zadovoljan što mi se pristup iz godine u godinu mijenja. Sve sam jače motiviran, imam veliku želju i vjerujem da mogu postići uspjeh u ovom sportu. Ono što bih volio da bude prepoznatljivo jest stil i način igre, vizija nogometa mojih igrača, ideja same igre, da uvijek budemo ugodni i zanimljivi za gledanje. Ja sam trener koji jako voli izazove, kada je teško, kada treba puno raditi da bi se vidio pomak. Ono što sam kroz godine rada shvatio jest da je jedan od ključnih aspekata trenerskog posla sposobnost prilagodbe i način na koji trener donosi i savladava teške odluke. Svaki dan je nova prilika za uspjeh.
PONOSAN NA SVOJE IGRAČE
– Trenirao sam veliki broj stvarno talentiranih, što igrača, što djece, i mogu reći da je bilo nekoliko njih za koje sam pretpostavio da mogu napraviti nešto veliko. Ne bih izdvajao imena, ali isto tako mogu reći da pojedinci danas igraju važne uloge u svojim klubovima unutar i izvan Hrvatske, što mi je izrazito drago i ponosno gledam na njih. Želim im svu sreću i uspjeh.