Navika straha nas potiskuje da ne ostvarimo svoj potencijal i da ne dostignemo naše snove. Ukoliko prepustimo strahu da nas vodi k nama nepoznatom, te pronađemo pravog motivatora koji će prepoznati naš potencijal i usmjeriti k ostvarenju nas samih, dogodit će se u nama promjena koja probuditi snagu koju nismo bili svjesni da imamo i to će nas upravo dovesti do zadovoljstva, do ostvarenja naših snova. Tada više se nećemo boriti sami sa sobom već ćemo početi proučavati sami sebe i poticati svoj daljnji razvoj, upravo kako to danas čini perspektivni borac pulskog Trojana Erik Pletikos.
Iako je Erik počeo trenirati sa svojih 18 godina, imao je sreće što je uz njega stao Zelg Galešić koji svojim temperamentom i znanjem potiče sve članove svog kluba na pozitivnu promjenu što jednostavno donosi dobre rezultate. Erik je u vrlo brzom roku prešao iz amaterskih borbi u profesionalne i pronašao sebe na tom putu konstantnog sazrijevanja što je i podijelio s nama u jednom vrlo zanimljivom razgovoru čiji sadržaj vam donosimo u nastavku ovog članka.
DVORANA – KUĆA, KUĆA – DVORANA
– Život mi se jako promijenio, mogao bih čak reći da se totalno promijenio. U zadnjih šest mjeseci morao sam odustati od posla radi profesionalnog sporta. Htio bih i dalje rade, ali s malom satnicom jer se moram posve posvetiti treninzima i drugim sportskim obavezama kako bih pokušao izgurati jače svoju profesionalnu sportsku karijeru. Do sada sam odradio tri profesionalne borbe i sve tri sam pobijedio. Sve tri su završile prekidom, niti jedna nije išla na sudačku odluku. Prve dvije su završene u prvoj rundi, a treća u drugoj rundi. Odradio sam i dvije poluprofesionalne borbe gdje sam nažalost izgubio. To su bile borbe na turnirima gdje bismo mi potpisali borbe na dvije runde po pet minuta dok za profesionalni sport trebaju biti tri runde, tako da su te dvije borbe svrstane u amaterski sport. Sad samo nastavljamo sa radom kako bi dostigli nove rezultate. S ovim sportom se, iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, mijenjam i jako rastem kao čovjek. Smatram kako je ovo sport na samom vrhu svih sportova jer daje ti mogućnost da se suočiš s emocijama koje se pojavljuju i u životu. U kratkom vremenu, osjećaš puno boli, puno patnje, te prolaziš kroz psihičke i fizičke izazove i sve to treba istrpiti, izgurati, i onda dođe meč kao nagrada za sav period proveden u pripremama, za svu tu borbu koju vodiš sam sa sobom dok treniraš u dvorani. Profesionalni sport zahtjeva predanost, zato i sada pokušavam to sve prolaziti bez posla. Svaki dan sam u dvorani, počeo sam više proučavati prehranu i zdravo se hraniti. Bude dana kada si toliko umoran i kada ništa ne možeš, ali zbog discipline koju ovaj sport unese u tvoj život, sve odradiš. Kad imam pripreme Imam po 13 treninga tjedno i onda je moj režim dvorana- kuća, kuća – dvorana. Ove su godine u kojima sazrijevam, a mogu priznati kako sam u ovom sportu zaista sazrio.
SAM SVOJ NUTRICIONIST
– Trošimo svakodnevno puno nutrijenata budući da trošimo jako svoje tijelo zbog iznimno intenzivnih treninga te praktički možemo jesti, kako bi se reklo, loše, odnosno kruh, masno i slične namirnice. Usprkos tome, radi sebe počeo sam proučavati hranu. To mi je i potrebno budući da radi borba, moramo biti spremni i na gubljenje kilaže. Svi borci se bave time. Prije borbe, skidam s treningom 8 kilograma, dijeta mi pomogne da skinem dodatnih 6 kilograma te putem dehidracije pustim iz sebe 2 kilograma vode. Dva mjeseca prije samog meča, pijem puno više nego inače kako bih pripremio svoje bubrege na dehidraciju te da se tijelo navikne da to treba odraditi. Ljudima bude čudno kako uspijemo brzo skidati kilažu te da smo i pritom spremni za borbu. Ukoliko se sve odradi kako treba, sve je izvodljivo. Borci u UFC-u skidaju tako po 20 kilograma u kratko vrijeme te isto tako vratiju 10 do 15 kilograma isto u kratko vrijeme. Pošto zasad nemam nutricionista, već sam sebi moram to biti, sve odrađujem sam i stoga moram proučavati hranu, ali i samoga sebe. Ne smatram da se borim sam sa sobom već proučavam samog sebe.
DRUŠTVENI ŽIVOT
– Moj društveni život i dalje postoji. Imam svoje prijatelje i zahvalan sam što ih imam. Oni su svjesni kako se moraju meni prilagoditi jer si ne mogu kao oni uzeti dva dana slobodna već moram svakodnevno trenirati. Znamo izaći, ali se ja već oko 1 sat ujutro vratim kući kako bi ujutro mogao odraditi dobar trening.
ŽIVIM SVOJ CILJ
– Mogu reći kako živim svoj cilj i svoje snove. Počeo sam se baviti ovim sportom s 18 godina i već krajem svoje 19. godine odradio sam svoju prvu profesionalnu borbu. Nisam ni bio svjestan da ću tako brzo doći do toga. No i dalje idem polako, stepenicu po stepenicu. Nisam si postavio neki veliki cilj već više manjih ciljeva. Trenutno mi je najvažnije da psihički napredujem glede cijelog nošenja ima s mećem i sa svime jer nisam imao bogatu amatersku karijeru, možda svega sedam amaterskih borbi dok se inače odrade po 30 amaterskih borbi prije prelaska u profesionalni sport. Vidim sebe kako iz meča u meč sazrijevam i dok god se to događa ja ću biti zadovoljan. Uživam u svom osobnom i sportskom napretku.