Kažu da je biti vratar lagana uloga jer treba samo stajati i čekati dok ostali nogometaši trče 90 minuta, ponekad i više. No, promatramo li situaciju pobliže, otkriti ćemo kako je u biti vratarima najteže jer samo najmanji propust može biti prikazan kao velika greška i upravo zbog toga svaki vratar osjeća veliki pritisak i odgovornost pri svakoj utakmici što nam je u kratkom razgovoru spomenuo i Goran Vujica, predsjednik udruge Škola za vratare „Vratari Istre”.
PROMJENE KOJE STVARAJU PREDNOSTI
– Uloga vratara se u zadnjih 20 godina znatno promijenila. Puno se više počelo ulagati u taktičku formaciju vratara kako bi ekipe počele igrati ofanzivnije, a oni su postali centralni braniči i počeli igrati s nogom što im daje prednost u igri. Danas suvremeni vratar igra većinu svojih akcija nogom. Vratar u nogometu je Jedna od najznačajnijih pozicija. Gdjegod imate vratare u drugim sportovima, oni jesu odgovorni ali nekoliko u nogometu. Nogomet je najrasprostranjeniji sport, puno je tu pogona i puno je tu djece s različitim zahtjevima i ambicijama. Svaka se greška od vratara jednostavno vidi. Gol je previše velik kao i sam teren I svaka greška košta. Treneri nabijaju veliki stres na golmane i pokazuju jako malo strpljenja za greške, a dobro znamo da svatko treba pogriješiti da bi naučio. Upravo zbog takvog pritiska često gubimo vratare u razvojnoj dobi jer ne dobivaju dovoljnu psihološku potporu te tehničke i taktičke smjernice. Danas je teško motivirati djecu kako bi postigla nešto za sebe. Sport je nešto što bih moglo usmjeriti na zdrav način života, pravilno ponašanje i pravilnu komunikaciju. To se treba sve po složiti, uređen klub, normalan trener i normalan program rada.
OD VRATARA DO TRENERA VRATARA
– Bio sam dugogodišnji vratar nekadašnjeg Uljanika, što je danas NK Istra 1961. Poslije vojske i rata koji se zbivao kod nas, sve se je usporilo. 1993. sam se ponovno pokrenuo i igrajući u drugoj lizi, tijekom druge sezone, sam odustao budući da sam se morao posvetiti poslu u policiji kojeg radim i dandanas. Imao sam svoj posao, svoju karijeru i nisam vidio razvoj svoje karijere u profesionalnom sportu. Nakon toga odradio sam još tri sezone u niželigašu u Vodnjanu te 2006. upisao sam se na Nogometnu akademiju HNS, položio sam te dobio uefinu „B” licencu. Počeo sam raditi s vodnjanskom ekipom mlađih pionira, a poslije sam radio kao trener u više nogometnih klubova; Vodnjan, Mladost u Fažan, Medulin, Istra-Pula i Veli Vrh, te paralelno s vratima. 2016. osnovali smo Školu za vratare „Vratari Istra” za koju tražimo sad i adekvatan prostor kako bi lakše organizirali programe za kampove za vratare.
ŠKOLA ZA VRATARE
– Klubovi jako malo rade s vratarima ili gotovo ne rade. Kako u klubu ne treba nužno biti prisutan licencirani trener vratara, često ga klubovi niti nemaju da bi si na taj način smanjili troškove. Škola za vratare je support klubovima koji nemaju licencirane trenere za vratare. Radimo sa svim klubovima oko Pule koji nemaju trenera za vratare. Ovo ljeto uz kampove za vratare, imamo u planu organizirati i kamp za vratarke. To je možda čak i jedini kamp koji se bavi vratarkama. Htio sam priuštiti im takav kamp jer one to zaslužuju. Radim dosta s curama već godinama. Jedna moja golmanica Danijela Vidović, članica riječke nogometne ekipe i naša reprezentativka.
IGRA S LOPTOM
– Iako se nogomet još uvijek smatra muškim sportom, žene pokazuju kako to nije točno. To je jednostavno kako muška tako i ženska igra s loptom. NK Istra inače ima jednu od jačih ekipa cura u Hrvatskoj. Kada se promatra cure na terenu, to je jedan sasvim drugačije nogomet. Kod njih nema glumatanje. One baš daju srce na terenu. Samo borba na terenu i čisti sport Kod dečki postoji jedna razina teatralnosti. Oni gledaju svoje uzore raznih liga.