Život nas rijetko pita jesmo li spremni. On jednostavno teče, a na nama je da u tom kretanju pronađemo vlastiti ritam. U vremenu koje sve češće traži brzinu, vidljivost i stalnu prisutnost, prava vrijednost postaje sposobnost da ostanemo svoji, prizemljeni i autentični. Upravo u toj ravnoteži između ambicije i mira, javnog i privatnog, nastaju priče koje nadahnjuju.
Karizmatični pjevač Igor Drvenkar, umjetnik čija energija ne dolazi iz potrebe da se dokaže, već iz iskrene strasti prema onome što radi, primjer je upravo te priče koje nadahnjuje i potiče druge da se pokrenu, kako uz pjesmu glasom i stasom, tako i u životu, tijelom i umom. Njegova prisutnost, bilo na pozornici ili izvan nje, odiše pozitivom i tihom sigurnošću, onom vrstom samopouzdanja koja ne traži pažnju, nego je prirodno privlači. Kao član Parnog Valjka, ali i kao glumac, autor i otac, Drvenkar uspješno balansira zahtjeve karijere i privatnog života, ne savršeno, nego stvarno. I upravo u toj stvarnosti leži njegova inspirativnost.
U razgovoru koji slijedi otkriva se kao iznimno pristupačan i simpatičan sugovornik, otvoren i promišljen, s dozom skromnosti koja dodatno naglašava njegov profesionalni put. Njegovi odgovori nisu samo refleksija uspjeha, već i procesa, odnosno onog unutarnjeg rada, preispitivanja i rasta koji stoji iza svakog javnog trenutka.
POSEBAN TRENUTAK NA POZORNICI
– Definitivno Arena Zagreb kao trenutak u cijelosti. Koncert koji nosi neku posebnu težinu sam po sebi, ali i za mene osobno. Kad izađeš pred toliku publiku i osjetiš tu energiju, to nije samo koncert, to je iskustvo koje te pogodi. Najemotivnije mi je bilo vidjeti, čuti i osjetiti kako ljudi pjevaju s nama, ali i kako mene prihvaćaju kao dio te priče. Nije to nešto što uzimaš zdravo za gotovo. U tom trenutku sam baš osvijestio gdje sam i što radimo, i to me pogodilo na dobar način.
AUTENTIČAN GLAS UNUTAR NASLIJEĐA PARNOG VALJKA
– Danas sam puno mirniji po tom pitanju nego na početku. Na početku je normalno da imaš neku dozu opreza i odgovornosti jer ulaziš u nešto što ima svoju povijest i težinu. Sad imam osjećaj da sam našao balans. Poštujem sve što bend jest i što predstavlja, ali ne pokušavam biti netko drugi. Donosim sebe u to i mislim da se to osjeti, iako uvijek ima situacija kada se izgubim, tražim, pa opet nađem. Ljudi jako brzo prepoznaju iskrenost, i to je jedino što dugoročno prolazi.
NOVI PROJEKTI
– Stalno nešto radim, to je kod mene normalno stanje. Snimam ideje, pišem, eksperimentiram s raznim stvarima. Ima tu materijala koji je dosta drugačiji od onoga što radim s bendom, i to mi je zanimljivo. Ali iskreno, treba i hrabrosti da to izneseš pred bend i kažeš: “E, imam nešto svoje”. Nije to baš klik i gotovo. Treba pogoditi trenutak i imati osjećaj da je to stvarno spremno. Ali definitivno postoji taj dio mene koji se još nije čuo.
GLUMA – PARALELNI DIO MENE KAO IZVOĐAČA
– Gluma je i dalje aktivan dio mog života, koliko god to uspijem uskladiti s obavezama u bendu. Ne doživljavam je kao nešto što je u drugom planu, nego kao paralelni dio mene kao izvođača. Radio sam različite uloge, od Zvijeri u “Ljepotici i zvijeri” do Poncija Pilata u “Jesus Christ Superstaru”, i svaka od njih nosi svoje izazove i traži drugačiji pristup. Javert u Jadnicima mi je možda najdublji lik kojeg sam radio i ujedno najnovija uloga, i baš me natjerao da idem još dalje u razumijevanju karaktera i kontrole na sceni. Sve te uloge zajedno me oblikuju i kao glumca i kao pjevača, i mislim da se to sve prirodno prelijeva jedno u drugo.
OČINSTVO I BALANS
– Očinstvo mi je promijenilo perspektivu na dosta suptilan način. I dalje sam maksimalno u glazbi i svemu što radim, ali sada puno više cijenim vrijeme koje imam doma. Fokus se nekako prirodno prebacio na dijete i te male trenutke koji prije možda nisu imali toliku težinu. Najviše mi znači taj osmijeh koji dobiješ bez ikakvog razloga. To je stvarno najveći dar u danu. Takve stvari te prizemlje i podsjete što je zapravo bitno, bez obzira na sve što se događa oko tebe.
ŽELJE KOJE ČEKAJU SVOJE OSTVARENJE
– Ima ih još dosta, i to me veseli. U glumačkom smislu ima puno uloga koje bih volio odigrati, recimo Fantom u operi mi je definitivno jedna od tih želja. To su stvari koje traže puno rada, ali i daju jako puno nazad. A u glazbi, nastaviti rasti, raditi autorske stvari i s bendom svirati što više velikih koncerata. Dok god ima izazova, znači da si živ u tome.
OPIS TRENUTNOG RAZDOBLJA PJESMOM
– “Moja glava, moja pravila”. To je moj prvi singl s Parnim Valjkom i nekako mi se prirodno veže uz sve što mi se trenutno događa. Ta pjesma ima taj stav, ali nije tvrdoglava, više je iskrena. U njoj prepoznajem tu fazu u kojoj sam danas, gdje sam svjestan odgovornosti koju nosim, ali si i dalje dopuštam biti svoj i donositi odluke iza kojih mogu stati. Ima i te neke osobne borbe, traženja balansa između privatnog života i svega što radim javno. Nije sve uvijek jednostavno, ali osjećaj je dobar jer znam da idem svojim putem. I zato mi ta pjesma baš dobro opisuje gdje sam sad. (foto – Davor Dragičević)