Odveli ste svoje ljubimce u šetnju, no jeste li ih pregledali poslije te iste šetnjice? Kako doznajemo od doktorice veterinarske medicine Samante Puh iz Specijalističke veterinarske ambulante Hajster , postoji opasnost da se vašem ljubimcu divlji ječam zavuče u razne dijelove tijela te ga je potrebno što prije ukloniti. U nastavku, dajemo vam objašnjenja doktorice Puh što je to divlji ječam, na što trebate pripaziti kod svog ljubimca te naravno što učiniti u takvim situacijama.

OPASNOST DIVLJEG JEČMA

Livade, koje su naročito u proljeće omiljeno mjesto igre kućnih ljubimaca, ponekad skrivaju i neke opasnosti za koje bi vlasnici ljubimaca trebali znati. Jedna od tih opasnosti je i biljka divlji ječam, stoklas ili kako ju vlasnici često nazivaju lastavica . Radi se o biljci koja je rasprostranjena po livadama, a najopasnija je nakon košnje ili nakon sto se osuši i otpadne jer tada poprima oblik strelice. Zbog svoje građe sposobna je prodrijeti u različite dijelove tijela. Najčešće se zabija u dlaku između prstiju, a budući da se naši ljubimci vole valjati u travi vrlo često ih nalazimo u očima, ušima, nosu te čak i genitalijama.

TRAVKA U UHU, OKU ILI NOSU

– Ukoliko primjetite da vaš kućni ljubimac u šetnji ili nakon šetnje iznenada zacvili, nagne glavu u stranu ili trese glavom te bolno reagira na diranje uha postoji mogućnost da se travka nalazi u uhu. Ako primjetite da vaš ljubimac počne intenzivno kihati, trljati njuškom o pod, grebati se po nosu ili ima krvavi iscjedak iz nosa postoji mogućnost da je travka ušla u nos. Posumnjati da se travka nalazi u oku možemo onda ako životinja odjednom počne žmiriti ili ako je oko otečeno i zatvoreno te se životinja češe. Ponekad se promjene ne primjete odmah već se dogodi da životinja liže mjesto na kojem je travka ušla, pojavi se oteklina, šepanje ili gnojni iscjedak.

BRZA REAKCIJA

– Budući da ova malena, naizgled bezopasna travka može prouzročiti velike, ponekad nepovratne promjene, potrebno je, čim se primjete neki od ovih znakova, obratiti se u veterinarsku ambulantu. Ukoliko se ne reagira na vrijeme može doći do različitih komplikacija kao što su puknuće bubnjića, oštećenje rožnice te gnojne upale kože i potkožnog tkiva. Najčešće se trava izvadi bez većih problema, a ponekad je potrebno životinju anestezirati kako bi bila što mirnija dok se s posebnim instrumentom izvlači trava iz određenog dijela tijela. Vađenje trave iz nosa gotovo uvijek zahtijeva anesteziju jer je nosna sluznica jako prokrvljena i nosni su hodnici specifične građe te je mjesto manipulacije jako osjetljivo.

SAVJET VLASNICIMA

– Savjetujemo vlasnicima da svakodnevno nakon šetnje pregledavaju svoje kućne ljubimce te probaju sami skinuti trave koje primjete, kako ne bi ušle dublje u tkivo. Veliku pozornost treba obratiti na dugodlake pse te je kod njih potrebno redovito šišanje i održavanje dlake, naročito na šapama između prstiju gdje se trava može lako sakriti.

SHARE