Razvijene zdrave navike od malih nogu, neprestani razvoj vlastitog potencijala u okruženju stručnjaka kao što su Marijana Dabo Percan i Nenad Glušica, predanost k ostvarenju svojih ciljeva pa tako izražene komunikativne sposobnosti povezuje sa životom Viktorie Skendrović.
Viktoria, osim svojim izvanrednim izgledom, može se pohvaliti dugogodišnjim iskustvom u ulozi manekenke Tijara model managementa te ujedno nogometašice NK Istre 1961. Svoje životne planove, odredila je pri kraju osnovnoškolskog obrazovanja i ostala im je predana. Uz glavni cilj ostvarenja značajne karijere u sektoru manekenstva i sporta, ima i drugi praktičan plan s kojim si žele osigurati sigurnu budućnost. Kako razmišlja mlada djevojka pri kraju svog srednjoškolskog obrazovanja, možete pročitati u nastavku ovog članka.
MANEKENSTVO
– Oduvijek sam se voljela naslikavati. Na upit roditelja jesam li zainteresirana za manekenstvo, odgovorila sam kako bi to voljela odmah probati te sam od svoje pete godine u biti u tome. Iskreno sam vrlo sretna što sam započela u ranom djetinjstvu. Manekenstvo je utjecalo jako na moj život u pozitivnom smjeru, kako na prehranu, shvaćanja važnosti treninga te sam se naučili biti ustrajna k postizanju ciljeva. Uspjela sam realizirati ono što mnoge moje vršnjakinje sanjaju. Prisustvovala sam na većem broju zanimljivih evenata, ali najviše su me impresionirali nastup na Portarati za završni tečaj, zatim moj proboj u trgovačkom centru te prisustvovanje na Sajmu vjenčanja od malih nogu. Zahvaljujući manekenstvu, razvila sam svoje sposobnosti javnog predstavljanja. Često se nalazim pred kamerama i na eventima i jako volim raditi s ljudima, posebice s djecom, te mi to pomaže u razvoju komunikativnih sposobnosti.
NOGOMET
– Nogomet je ušao u moj život u trinaestoj godini. Prije toga sam se također bavila puno sportom. Trenirala sam atletiku i odbojku, te odlazila sam često u teretanu. Trenutno nemam neku određenu ulogu u nogometu jer nemamo seniorski pogon, ali prethodno sam bila lijevi vezni za Istru 1961. Sada samo treniram s kadetkinjama. Zbog korone, trenutno imamo samo online treninge putem video zapisa trenera Nenada Glušice. Tim smo treninzima postigli dosad bolje rezultate od očekivanih jer smo zaista uporne u tome i veliku prednost tome daje činjenica da imamo jako dobrog trenera jer nas prije korone naučio mnogo.
POTPORA
– Ne smatram da su ni Nenad Glušica ni Marijana Dabo Percan strogi, nego zahtijevaju ono što zapravo ja trebam dati u određenom zadatku. Znaju koliki je moj potencijal i pomažu mi da što više zadovoljim postavljene ciljeve.
SPOJ LJEPOTE I ZDRAVLJA
– Što se tjelesnog izgleda tiče, bavljenje sportom, kao i sve u životu, ima svoje pozitivne i negativne strane. S nogometom, ojačala sam u nogama, ali me s druge strane održava vitkom. Dok treniram, ne mogu se udebljati i to mi je zaista velika prednost glede manekenstva. Odbojka mi je dobro došla jer sam se dosta izdužila pomoću tog sporta. Vrlo rano morala sam početi razmišljati na drugačiji način od ostale djece. Sve te aktivnosti odrazile su se na moju svakodnevicu, ali ne žalim zbog toga. Usprkos svih obaveza sa školom, sportom i manekenstvom, uvijek imam vremena i za sebe. Tjedan mi je pun obaveza, ali zato preko vikenda imam najviše vremena za sebe. Ponekad osjetim neku vrstu ljubomore, ne toliko zbog mojih nastupa već zbog mog tijela. No, ne zamaram se time.
Koncentriram se na izgradnju sebe i svog tijela, ne želim se zapustiti pa tako niti ne pijem, ne pušim i ne drogiram se. Svoje vrijeme koristim kako bi se dovela u formu i formirala svoje tijelo kako treba. Svako jutro kad se probudim gledam iskoristiti dan najbolje što mogu. Bitno mi je da što više vremena provedem na čistom zraku. Kad je kišovit dan, osjećam se loše upravo zato što ne mogu biti na otvorenom. Veliko zadovoljstvo mi je kad mogu izaći, šetati, trčati i trenirati na otvorenom.
KONKRETNI PLANOVI ZA BUDUĆNOST
– Manekenstvo i sport me privlače jednakom mjerom, odnosno 50:50. Cijeli život mi je zaokupljen samo manekenstvom i sportom. Jednog dana vidim sebe kao uspješnu trenericu, ali istodobno i manekenku ili barem fotomodela. Od osmog razreda razmišljam o tome. Sad sam četvrti razred srednje medicinske škole u Puli. Planiram uzeti licencu za trenera i stažirati vezano za moju struku pa ukoliko ne uspijem kao trenerica osigurati si posao u bolnici. (f: Giordano Cellich)
