Postoje pjesme koje ne traže objašnjenje. One jednostavno dođu, poput sjećanja, mirisa ili pogleda koji nas iznenada vrati u trenutak koji nismo posve preboljeli. „Kao nož“ je upravo takva pjesma koju je Mateo Pilat predstavio svojoj publici. U sebi nosi tišinu, rez, ali i onaj suptilan pokret duše koji ostaje nakon što bol utihne.
Mateo Pilat još jednom pokazuje da glazba nije samo zvuk, nego prostor između dvije emocije, onaj u kojem se prepoznajemo, pa makar i kroz ranu.
KAO NOŽ
– Glazbu je radila Ines Prajo, Arijana Kunštek tekst, a ja sam tu pjesmu odmah zavolio i usvojio, bez puno razmišljanja. Radili smo na pjesmi dosta dugo, te je nakon šest mjeseci dobila zeleno svjetlo za svoju studijsku varijantu. Pjesma ističe osjećaj uboda i reza kad vas pogodi susret, slika, miris, misao, bilo što za što znate da je zapravo trajni osjećaj gubitka, kajanja, pogreške koju više ne možete ispraviti. Puno toga nosimo u sebi i uvijek je bolno sjetiti se. Ovo je neka blaga refleksija na ’80-te i ’90-te, na disco glazbu recimo. Vrlo je plesna. Uvijek me zanimaju ti čudni spojevi, naizgled nespojivi, pjevate o nekoj vrsti noža u sebi, a ritam vas tjera na ples. To mi je super. Kao recimo Delilah koju pjeva Tom Jones, neki pjevni, široki refren u kojem se 10 ljudi može zagrliti, njihati i pjevati, jer na to vuče, a tekst je crnjak da ne može crniji. Tako da je i ova pjesma pomak u tom nekom smislu. Mi uvijek nešto mijenjamo, tražimo, pokušavamo, to je prirodno. Spot je radila Iva Čaisa. Neizmjerno je talentirana i pustili smo njoj tu vizualizaciju, bez imalo dvojbi i strepnji. Mislim da je u potpunosti pogodila i atmosferu i osjećaj.
ISKRENA EMOCIJA KOJU MOGU PRENIJETI
– Uvijek se u pjesmama koje pjevam vrti neka moja situacija, osoba koja mi je važna ili je to bila u nekom periodu života. Tako da se naravno kačim za tu sličicu i to je onda iskrena emocija koju mogu prenijeti. Konkretno u ovoj pjesmi ima nekoliko tih osobnih rezova i baš me zapeku. Već početak mi je strašno blizak i proživljen, a najviše me potrese ono ‘kasno volim te’. Toliko stvari i relacija upropastimo vlastitom glupošću, tvrdoglavošću, nekom čudnom i nepotrebnom bahatošću, kao da sve te osobe možemo tek tako nadoknaditi u životu. Jako volim dio u refrenu ‘ona moja glupa laž’, nekako mi je drago što je to izrečeno, što sam priznao, što nije i dalje ‘slučajna greška bez krivice’, kao što najčešće bude među ljudima.