Promjene nikome nisu lagane. Puno je tu pitanja koje si čovjek postavlja prije svakog koraka koji ga okreće k nekom novom smjeru daleko od starih navika. Posebice je teško kada je u pitanju druga zemlja. To je promjena s kojom se suočava velik broj sportaša pa tako i rukometaš Valentino Ravnić koji je već iz uhodane suradnje s Rukometnim klubom Zagreb prešao u rumunjski klub Dobrogea Sud Constanta i suočio se s velikom promjenom od koje je u početku strahovao, a danas taj potez gleda kao pun pogodak. Oduševljen svojim angažmanom i životom u Rumunjskoj, poklonio nam je par minuta za vrijeme svog boravka u Umagu.
RUMUNJSKA – PUN POGODAK
– Moja priča s Rumunjskom krenula je preko Marka Buvinića koji već igrao u rukometnom klubu Dobrogea Sud Constanta. U tom periodu tražili su nekoga za lijevo krilo. Meni je tada bila šesta godina kako sam igrao u Zagrebu i nisam znao hoće li mi produžiti ugovor budući da sam cijelu zadnju godinu bio na tribini. Pregovori koje sam započeo preko Marka nisu dali rezultat, ali u zadnjoj utakmici koju sam igrao sa Zagrebom protiv Našica, pobijedili i postali smo prvaci u ligi. Tada me je Janko Kević obavijestio da se igrač koji igra prvo lijevo krilo kluba Dobrogea Sud Constanta povrijedio i kako će provjeriti za mene hoću li ući u klub. Stupili smo ponovno u kontakt s klubom, preporučili su me Marin Vegar i Marko Buvinić i postepeno smo došli do mog ugovora s klubom. Iskreno da sam mlađi, ne bih možda niti išao tamo jer mlađi uzrasti sanjaju o igri u Barceloni i u većim rukometnim klubovima. Kako nisam igrao godinu dana u Zagrebu, bila mi je samo želja dobiti priliku negdje za igru. Nisam gledao uvjete već samo mogućnost da mogu igrati. Bio sam pod velikim stresom što nisam igrao dugi period i postavljao sam si pitanja oko ugovora. Nisam htio nastaviti svoje školovanje već se nastaviti baviti sportom. Tada je bila situacija kad sam si razmišljao o kompletnom prestanku igre ili vratiti se u Umag te igrati ovdje negdje. Nisam si htio priuštiti taj stres, odabrao sam Rumunjsku i ispao je pun pogodak.
Iznenadila me njihova liga jer nisam ni slutio da će biti tako dobro organizirana. Prije ulaska gledao sam hoće li oni ići na Europsko prvenstvo i budući da nisu, vidio sam to tada kao manu zbog koje sam razmatrao hoću li ili ne otići u Rumunjsku. No, sada mogu reći kako je liga stvarno dobra i dosta jaka. Prve godine bilo je malo teže jer sam bio jedini na toj poziciji pa sam igrao 60 minuta pri svakoj utakmici i kasnije suočavao s posljedicama kao što su to bili konstantni grčevi. Srećom, nisam imao niti jednu ozljedu u tom periodu. Prošle sezone, igrač kojeg sam mijenjao se oporavio i vratio u igru tako da sad dijelimo minutažu i nemam više grčeva zbog preopterećenja. Meni je super tamo i stvarno sam zadovoljan. Ne mogu reći kako je igrati za stvarno jake klubove, budući da kao drugi igrači nisam išao u Francusku ili Njemačku već u Rumunjsku koja je i dalje na Balkanu i ima dosta slične uvjete živote kao što to imamo u Hrvatskoj. Ukoliko idem uspoređivati ligu u Hrvatskoj s onom u Rumunjskoj, mogu reći da je tamo bolje plaćena i zanimljivija ukoliko izuzmemo Zagreb i Našice. Prve godine kada sam došao, bili smo treći, a ove godine smo drugi. Prošle godine osvojili smo kup i izbacili Dinamo.
ODLIČNA EKIPA
– Rumunjska je stvarno ogromna. Dok nisam počeo tamo igrati, nisam shvaćao tu veličinu. Putovanja znaju dosta potrajati. Ponekad, kada idemo vlakom, znamo putovati po cijele noći. Praktički kroz igru upoznajem cijelu Rumunjsku. Uživam u njihovim ljepotama budući da opet živim i tamo uz more. Kad su preko ljeta pripreme, znam produžiti s treninga direktno na plažu. Odlično mi je. Na moru sam. Živim u dobrom gradu i plaćen sam za igru u dobrom klubu koji je prošle godine postigao i dobre rezultate u Europi. Imam ugovor za još godinu dana pa ćemo vidjeti kako ćemo nastaviti suradnju. Iskreno bi se još zadržao u Rumunjskoj, ali vidjeti ćemo što nam vrijeme donosi. Imam odličnu ekipu tamo, što se tiče rukometa, ali i u privatnom životu. U klubu, pola igrača je domaćih, a druga polovica smo mi stranci tako da imam s kim popričati i popiti kavu. Pohvatao sam nešto rumunjskog jezika, ali mi je lakše kada mogu pričati hrvatski jezik s ekipom koja me razumije.
IGRA I SLAVLJE
– Najradije bi igrao rukomet do svoje 40. godine, ali efektivno vidim kako mi je svake godine sve teže i teže igrati iako mi je u glavi još uvijek kao da imam 20 godina. Ako se držiš pravilne prehrane, koristiš suplemente koji su ti potrebni te živiš na sportski način, može se stvarno dugo trenirati. Moj trener igrao je do svoje 42. godine jer se upravo pridržavao svih pravila. Ja se također držim pravila, ali svakako volim i proslaviti rezultat kojeg ostvarimo. Trener mi je i rekao kako sam trenutno u najboljim godinama za igru jer imam već iskustvo kojeg sam stekao kroz godine igre, a još uvijek sam i na visoku naponu snage.
STALNO U IGRI
– Meni je sve pošlo za rukom u Rumunjskoj i ne mogu se požaliti. Super mi je i zbog toga želim ostati. Imam balans između privatnog i profesionalnog života. Volim ići u grad i popiti s nekim kavu ili neko piće i sada to mogu sa svim obavezama koje odrađujem za klub. Dolazim kući u prosincu, za vrijeme kada je pauza u sezoni, te ljeti kada je kraj sezone. Imamo zaista dosta slobodnog vremena. Kad mi je gore cura, provodim vrijeme s njom, a kad je nema, onda sam većinom vremena na igricama ili na kavama s prijateljima. Stalno sam u nekoj igri, u nekakvom natjecanju. To mi je u krvi. Kod mene ne može ništa proći bez natjecanja. Uvijek želim pobijediti i vjerojatno me to drži u sportu. U Rumunjskoj ne doživljavaju poraze kao mi već samo idu dalje s filozofijom „Bit će bolje.”. Nakon poraza, Kad izgubim, frustriran sam i doslovce ne mogu ništa. Kod mene ne postoji opcija da će biti bolje. Moramo pobijediti i ne priznam nikog da je bolji od mene. Mislim da mi je to pozitivna karakteristika jer nikad neću samo odraditi tekmu već ću dati u svakoj svoj maksimum pa čak i ako igramo sa zadnjima koje ću pobijediti s 20 bodova razlike ako mogu.
ZADOVOLJNA PUBLIKA
– Kad me netko porazi, stvori se u meni neki inat. Taj inat je više okrenut prema meni i mojim sposobnostima, ali svjestan sam kako ne mogu niti ja sam utjecati na rezultat jer je tu cijela ekipa koja zajedno radi. Pogodi me osobno najviše kada sam svjestan da sam odigrao loše tekmu. Gledam da kroz svaku tekmu postanem što bolji igrač. Jednostavno ponekad ne možeš utjecati. Ima dana kada neki igrači naprave 12 golova, ali ekipa izgubi jer jednostavno nije išlo taj dan. Svaki put kada vidim našu publiku, posebice one koje prođu daleki put da bi nas vidjeli, želim da se vesele rezultatom. Nema boljeg osjećaja od onog kada se osvoji kup pred publikom koja je radi trebala prešla 1000 km. Želim pred svojom publikom biti što bolji da im vratim trud koji su prikazali svojim dolaskom na utakmicu.
SNAŽNA PODRŠKA RODITELJA
– Dosta sportaša odustane od rukometa. Srećom imam roditelje koji su mi oduvijek velika podrška, posebice tata. Kad sam bio mali, išlo mi je na živce što mi je dolazio na treninge upravo u fazi puberteta kada mi je to smetalo. Možda bi propustio neke treninge da nije bilo njega i stvarno sam mu zahvalan na upornosti s kojom je pratio moj sportski rast. Znao je što radi jer je i se on svojedobno bavio sportom samo što nije imao potporu svojih roditelja i očito je htio upravo tu potporu koja njemu nedostajala meni omogućiti.