Život posvećen nogometu pun je odricanja, ali i bogatih iskustva. Velik broj igrača započne nogometnu karijeru, ali ih život povede u neki drugi smjer. Mateo Bertoša pripada onoj manjoj skupini igrača koji svoj život posvećuje upravo nogometu, od svoje dugogodišnje profesionalne karijere kao nogometaš do današnjeg statusa trenera za mlade nade nogometa.
Svoju ljubav prema nogometu, Mateo otkrio je od malih nogu i postepeno je gradio svoje iskustvo igrajući kako za domaće klubove tako i za inozemne. Danas mu je želja prenijeti svoje znanje i iskustvo djeci i onima koji se žele kao on profesionalno baviti nogometom u nadi da pomogne mladim potencijalima da ostvare svoje ciljeve o čemu nam je pričao u zanimljivom razgovoru kojeg smo vodili upravo na nogometnom terenu u Novigradu, mjesto koje ga veže uz početke njegove bogate nogometne karijere.
IZGRADNJA ISKUSTVA U PROFESIONALNOM NOGOMETU
– Dolazim iz Novigrada i upravo ovdje gdje se nalazimo započeo sam svoju karijeru profesionalnog nogometnog igrača putem škole nogometa. Nakon toga, završio sam u porečkom Jadranu iz kojeg sam kroz selekciju završio u Omladinskoj školi Rijeke te sam i svoj prvi profesionalni ugovor potpisao u Rijeci. Kako mi se karijera počela jače razvijati, otišao sam u Grčku, pa u Široki Brijeg u BiH te nakon 4 godine napravio sam transfer u Rijeku gdje sam odigrao dosta utakmica, kako prvenstvenih tako i onih vezanih uz Europsku ligu. Prešao sam onda u Istri, te sam iz Istre otišao u Italiju i igrao za klub Pro Vercelli. Slijedila je kratka epizoda igre u Opatiji te je započela moja avantura u Bagdadu, moje malo egzotičnije nogometno putovanje. Nakon povratka kući, igrao sam u Opatiju te usmjerio karijeru prema Bujama i sada prema Novigradu.
U zadnjih godinu dana, aktivan sam i u drugim poslovima. Prije sam provodio 8 do 10 sati na nogometnom igralištu, a kad sam bio van igrališta morao sam se i dalje profesionalno ponašati, odnosno morao sam se paziti i čuvati. Kad se naučiš tako živjeti, cijeli život se vodiš takvim načinom života i primjenjuješ ga u svim tvojim aktivnostima. Iza mene je dvadesetak godina nogometne karijere i kao nogometaš, naučiš se biti profesionalan 24 sata na 24. Tu postoji veliko odricanje popraćeno s konstantnom upornošću. Kao što svi znaju reći da nogometaši dobro zarađuju i stvarno dok igraš, imaš i dobru zaradu i možeš si omogućiti nešto više od jednog prosječnog radnika, ali moraš se naučiti biti dosljedan odricanja i ponašati se profesionalno na terenu ali izvan terena. Nekako sam se najviše vezao uz Rijeku jer dok sam igrao tamo, moja karijera je na neki način bila na vrhuncu. Igrao sam za Europsku ligu i to je neopisivo iskustvo. Osvojili smo u tom periodu Kup Hrvatske. Nekako sam se najbolje osjećao u tom klubu. Nakon Rijeke, došao sam u Istri gdje sam isto proveo lijepo razdoblje bez obzira na sve poteškoće koje smo imali. Bila je tamo dobra ekipa i ljude dobrog srca koji nam konstantno pomagali i nikad nas nisu ostavili same.
PRIJENOS ZNANJA I ISKUSTVA MLADIMA
– Nakon 20 godina karijere koju sam stvorio izvan Novigrada, vratio sam u gradić u kojem sam sve započeo i uz kojeg me vežu drage uspomene iz djetinjstva. Ipak je to klub s kojim sam krenuo i ostvario te najljepše početničke nogometne korake koje niti jedan nogometaš ne može i ne smije zaboraviti. Danas to iskustvo koje sam stekao godinama igrajući u inozemstvu pokušavam prenijeti na klince s kojima sad treniram. Kad jednom stekneš taj profesionalan pristup i kad se tako profesionalno ponašaš, želiš tu profesionalnost prenijeti na igrače bez obzira je li je to prva ili treća županijska liga. Učim djecu da budu uporni, konstantni u radu i da vole to što rade, a sve ostalo dolazi nakon toga. Ako si uporan, ako to voliš raditi i ako redovito dolaziš na treninge, ciljevi će se postepeno ostvariti. Treniram s malom djecom i tu se ne postavljaju preveliki ciljevi, osim upravo ovih što sam sada naveo. Kako djeca rastu, postavljaju su nešto veći ciljevi. Današnjoj djeci je teško postaviti neke ciljeve jer žive od danas do sutra. Ja sam si već u prvom razredu osnovne škole, kad sam uvidio da je to za mene, odmah postavio svoj cilj. Vidio sam utakmicu na televiziji i htio sam biti na mjestu tih igrača. Kako bi to postigao, započeo sam trenirati i živjeti u tom smjeru. Rijetko koje dijete danas ima cilj. Osjećam tu neku potrebu motivirati djecu da se pokrenu. Mogu im prinijeti svoje iskustvo, ono što sam doživio u mojoj karijeri, ali veliki dio rezultata ovisi o radu te dječice, te na motivaciji koja im dolazi od roditelja i okoline u kojoj se kreću.
SPORTSKI VRTIĆ
– Univerzalni sportski vrtić je nastao kao moja ideja. Kako sam kao malecki trenirao u Novigradu i kako mi je to ostalo u dobrom sjećanju, dosjetio sam mogućnosti pokrenuti upravo djecu iz vrtića. Započeo sam provodi tu ideju u Kastvu. Roditelji i djeca su bili vrlo zadovoljni rezultatima koje smo postigli, te sam nastavio rad s tim programom u Novigradu. Iskreno, radim to već tri godine, od kojih nam je ovo druga godina u Novigradu i vidim djecu koliko su napredovali s nama u ovo kratko vrijeme. Njihova sportska aktivnost utječe i na njihovu uspješnost u školi. Dobio sam informaciju od jedne majke kako dijete prije nije znalo pravilno hodati, a zahvaljujući našim radom poboljšala mu se motorika, koncentracija pa i samo raspoloženje. Danas djeca ne znaju pasti, ne znaju se držati, ne znaju kako se popeti, pa i ne znaju trčati. Upravo na tome radim i gledam pomoći što više djeci da postanu snalažljivi i spremni na akciju. Presretan sam što mogu to činiti uz svo moje znanje i strpljenje te na kraju primijetiti i nekakav konkretan rezultat.
USPJEH U NOGOMETU
– O uspjehu u nogometu može pričati u nedogled, ovisi tko je s čime zadovoljan. Nekome je uspjeh osvojiti prvenstvo Hrvatske, netko će biti više zagrižen za ligu prvaka, netko treći gledati će sve samo kroz zaradu. Za mene je uspjeh da se osjećaš zadovoljan sa svime što si učinio na kraju dana, neovisno za koji klub igraš i za koju svotu novaca. Teško je u današnjem društvu napraviti neki veliki uspjeh jer imaš puno više predatora oko sebe koji ti sve otežavaju. Malo je podrške s kojom bi se nekog potaknulo na razvoj k uspjehu. Prema onome što sam primijetio kod dečki u Novigradu i svemu što radimo s njima, možemo potaknuti upravo taj neki uspjeh. Želja mi je da napravimo veliku školu nogometa, da naša djeca igraju kao seniori u Novigradu te da ako se nađe neki veliki potencijal da ostvari karijeru kao što sam ja napravio pa i bolje od toga. Položio sam C licencu i našao sam se u radu ovdje s našim klincima i zasad mi je to dovoljno. Hoću postepeno rasti kao trener jednako kako sam rastao kao nogometaš. U ovom poslu hoću preispitati svoje sposobnosti. Još uvijek sam i aktivni igrač i sve dok budem aktivno igrao, ne mogu misliti na neke veće ciljeve u ovom poslu.
