Ponekad je dovoljno samo se prepustiti, jednostavno živjeti s otvorenim očima i uživati u trenutku, kao što to čini trenerica Udruge subkulturne baze Lejla Hasanagić u svom voljenom Poreču. Stalnim radom na sebi, u što se naučila od svojih malih nogu, Lejla je prilikom odrastanja doživjela veliku preobrazbu s kojom još danas veselo živi. Svojim zaraznim osmijehom podučava mlađe skupine USB-a, dok sa starijim skupinama stvara oku atraktivne sadržaje s kojima komunicira s publikom na jedan sasvim jedinstven način. O samoj životnoj preobrazbi, jeziku kojem se služi za komunikaciju u svojoj sredini te o njenom doživljavanju Poreča, možete pročitati u nastavku te se možda i vi odlučite na istu preobrazbu koju je Lejla učinila uz posredništvo udruge USB.
PREOBRAZBA SPORTAŠICE
– Od samog početka pa sve do kraja osnovne škole bavila sam se ritmičkom gimnastikom. U tom sam sportu bila baš aktivna, kao mali vojnik. Za vrijeme puberteta shvatila sam da mi je tri sata treninga na dnevnoj bazi puno jer zbog toga nisam imala društveni život, odustala sam od ritmičke gimnastike. No, nakon godine dana, shvatila sam kako ne mogu tako. Ne mogu baš ništa ne raditi. Povedena opet za sestričnom, kao i s ritmikom, priključila sam se udruzi. Ona je u međuvremenu odustala, a ja sam ostala i već 10 godina radim u udruzi. Moja trenerica Ivana Domazet je prvo moj duh sportaša preoblikovala u duh plesača i zatim mi je otvorila obzor u plesu.
JEZIK KOMUNIKACIJE
– Ples je prvobitno jezik s kojim ljudi komuniciraju. Sve vrste plesova u biti predstavljaju žargone. Moj pogled na ples se počeo razvijati kroz lirical, a to je prenošenje teksta pjesme kroz pokret, tek onda se razvija moderna, jazz i druge vrste plesa. Balet pratim aktivno od svoje šeste godine i to povezujem uz čistu tehniku i ponavljanje istih vježbi. Zadržala sam stav o plesu kao jeziku smatrajući ga jednim od najčišćih jezika jer s plesom, ono što vidiš, to ćeš i doživjeti. Svaki plesač pokušava nešto prenijeti i uglavnom uspije prenijeti nekakvu ideju. Ljepota je u tome što svatko tko gleda na svoj način i stvara si neku svoju sliku.
USVAJANJE BAZNIH TEHNIKA
– Balet sam uvijek imala sporedno uz sve što sam radila. Balet uz jazz je jedna od baznih tehnika i to jednostavno moraš imati. Poznavanje tehnika se ocjenjuje na natjecanjima. Balet razvija sve mišićne skupine koje su jako potrebne u plesu, za skokove, okrete, balans, te razvoj unutarnjih mišića. Kad dolaziš na trening baleta, postoje sustavno vježbe koje tijelo nauči napamet i odrađuješ ih automatski te ti se mozak može opustiti i zbog toga sam zavoljela balet. Meni je to kao neka vrsta meditacije. Bolje je kad se počne od malih nogu jer su tijela puno podatnija. Lakše se razviju i usvajaju jezik plesa. Ako osoba nema nekakve ambicije za svjetskim natjecanjima već se želi baviti baletom čisto rekreativno, onda to može započeti bilo kada. Balet je jako koristan i mogu se otkriti neke mišićne skupine koje su kod žena jače nego kod muškaraca.
POSTIGNUĆA
– Što se tiče priznanja, najprestižnijom nagradom smatram kad sam na državnom natjecanju 2013. godine osvojila nagradu za najbolji ženski talent. Meni je tada bilo veliko iznenađenje, mojoj trenerici mislim da nije. Dobila sam tada potvrdu da sam na dobrom putu. Nakon toga, doživljavam svaku našu pobjedu kao da je moja osobna jer sam se zaljubila u grupne koreografije budući da se više osjeća to neko zajedništvo. Osobno, ono što ja smatram najbitnijim postignućem veže se uz pronalazak načina za komunikaciju s bliskim ljudima i ne toliko bliskom ljudima. Moji najbolji prijatelji su ljudi koje sam upoznala preko plesa. Mislim da sam jako puno u životu dobila iz plesa nevezano uz ples.
KONKURENCIJA MODERNOG DOBA
– Konkurencija mi uvijek daje neke kao znakove, kao kad se voziš po cesti. Pripremaš nešto godinu dana, dođeš na natjecanje, vidiš svoju konkurenciju i spoznaš na čemu si. Kod nas je dobra konkurencija. Mogu reći da u Hrvatskoj ima jako dobro plesa. Uvijek se može naučiti nešto i uvijek možeš dobiti nekakvu novu ideju jer općenito umjetnost potiče stvaranje nove umjetnosti. Zaista nam nedostaju natjecanja sad u ovom periodu što se vidi na cjelokupnoj motivaciji. Kad imamo neki projekt koji mora završiti na nekom natjecanju i znaš da to ništa nije sigurno jer ne znamo jesmo li dobri ili loši naspram konkurencije, cijelo vrijeme je u nama neka pozitivna energija koja nas vodi do vrhunca natjecanja.
S današnjim medijima, plesačima je podjednako lako i teško. Zahvaljujući TikTok-u koji se bazira na plesu, plesači mogu se upoznati s radom s kolegama iz cijelog svijeta i usvojiti znanje o različitim kulturama i plesovima te time razvijati svoj vokabular. S druge strane, baš zato što je sve tako lako prisutno i svi mogu se na neki način pokazati, malo je teže probiti se među gomilom sadržaja jer se u biti izlazi na svjetsku scenu. Naravno tu ima svega. Ali opet osoba koja ide za kvalitetom, može naći i prostora za sebe. Kad se koncentriraš i radiš na nečemu svome nemaš previše prostora za gledati preko ograde. Kvaliteta se postiže kad više promišljaš o onome što ti radiš.
ŽIVOT U POREČU
– Zaista sam sretna što živim u Poreču. Putovala sam malo po svijetu, malo sam i živjela u Berlinu, malo u Zagrebu, malo u Rovinju. Išla sam vidjeti kako je u svijetu. Vratila sam se u Poreč i sretna sam što živim u malom gradu jer imamo sve dostupno, ali je puno tiše naspram drugih mjesta. Živim dan po dan kako mi dođe. Uvijek se nešto dogodi. Imamo jako puno djece u udruzi i uopće nemam osjećaj da trebam tragati za nečim. Samo malo otvorim oči i sve je oko mene. Sve što mi treba. Učim od djece koju ja podučavam. Samo živim i pokušavam imati otvorene oči.