Svijet košarke daleko je više od samih utakmica, rezultata i reflektora. Iza svakog uspjeha stoje godine rada, odricanja, mentalne snage i osobnih borbi koje publika često ne vidi. Profesionalni sportaši svakodnevno balansiraju između pritiska očekivanja, privatnog života i neprestane želje za napretkom. Upravo zato priče iznutra imaju posebnu vrijednost budući da otkrivaju stvarnu sliku sportskog života.
Toni Perković jedan je od onih košarkaša koji svojim radom, stavom i mirnoćom na terenu privlači pažnju. Iako uspješan na parketu, Toni ostaje prizeman, fokusiran i svjestan puta kojim ide.
U nastavku donosimo njegove odgovore na naša pitanja u kojima govori o motivaciji, pritisku, obitelji, košarci i životu izvan dvorane.
ZNAM DA NISAM SAM
– Iskreno, nemam baš neki trenutak koji mi je promijenio razmišljanje o košarci i životu, ali mogu reći da sam od malena uvijek znao što želim i nekako i dalje guram prema tom cilju. U tri riječi bih se opisao kao miran, društven i snalažljiv. Otkako sam se oženio, najviše me danas motivira nekako to što znam da nisam sam i da nekako radim to sve za nas i ta želja za uspjehom i želja da se dokažem na najvećem mogućem nivou. Nije baš da se pretjerano opterećujem kritikama koje pristižu putem raznih medija. Uvijek će ih biti, uvijek ima zavidnih ljudi, netko tko zna što bi ti trebao napraviti bolje. Ne obazirem se iskreno previše na kritike, naravno osim kritika koje mi upućuju ljudi koji mi znače u životu. Sve ostalo svatko može pisati i to uglavnom niti ne čitam.
ZABLUDE O PROFESIONALNIM SPORTAŠIMA
– Jedna od najveća zabluda o nama sportašima je ta što ljudi, ne svi ali jedna velika većina njih, misli da je nama sve stvarno lako i da „blago njima“, zarađuju puno novaca, rade ono što vole, ali nitko ne vidi zapravo koliko je to puno odricanja. Radim ono što volim i stvarno si mogu priuštiti dosta stvari, ali svejedno je jako teško doći do ovog nivoa i još je teže opstati na tom nivou, jer konstantno svaki dan dolazi neko novo odricanje da bi bio ovdje gdje sam.
IDEALAN SLOBODAN DAN
– Jako sam jednostavan, tako da moj idealan dan bio bi da se probudim, popijem kavu, poslije odem malo na ručak, nakon toga, ako je lijep dan, u neku šetnju, onda navečer večera i poslije toga neko kino ili nešto tako, čisto casual, što je jednostavnije to je bolje.
UTAKMICE KOJE SE PAMTE
– Ne mogu sad reći da imam neku jednu utakmicu koju bih baš volio ponovno odigrati, ali nekako, ako se mora nešto izdvojiti, to je više neko finale. Jednostavno, to je najdraža utakmica i svi radimo i treniramo da dođemo do tog nekog finala i da, naravno, osvojimo prvenstvo.
UTJECAJ OBITELJI
– Najveći utjecaj na mene imala bi nekako moja obitelj, cijela moja obitelj. Pogotovo baka i djed, pošto su oni cijeli život radili, a ja sam nekako praktički odrastao s njima. Za njih bih mogao reći da su imali najveći utjecaj na mene.
MENTALNI PRITISAK VSFIZIČKI NAPOR
– Mentalni pritisak i očekivanja čak volim. Taj pritisak me nekako tjera da se osjećam bolje i da mogu bolje odigrati. Tako da bih rekao da mi je fizički naporan trening teži.
AUTOMOBILI
– Imam hobi i svi koji me poznaju znaju za njega. To su automobili. Obožavam automobile, sve što ima veze s utrkama i to mi je nekako strast u kojoj baš uživam. Obožavam gledati Formulu 1 i sve vezano uz to. (foto – Marin Sušić)