Unutarnje traume, bilo da su nastale iznenada kroz jedan snažan događaj ili se razvijale postupno kroz ponavljajuće stresne situacije, često ostavljaju trag koji se ne vidi, ali se snažno osjeća.
Takva iskustva mogu ostati „zarobljena“ u tijelu i živčanom sustavu, stvarajući emocionalne reakcije koje se čine pretjeranima, neobjašnjivima ili teško kontrolirajućima. Upravo u tim trenucima, metode poput EMDR terapije imaju izuzetno važnu ulogu. EMDR pomaže mozgu da obradi i integrira traumatska sjećanja na način koji donosi olakšanje, sigurnost i novu perspektivu.
Edukantica psihoterapije Alenka Kralj objasnila nam što je EMDR, koje su najčešće zablude, kako izgleda tretman te kada se metoda primjenjuje s posebnim oprezom.
EMDR
– Kada se dogodi uznemirujući ili traumatski događaj, on često ostane “zaključan” u tijelu zajedno s originalnim slikama, zvukovima, mislima, osjećanjima i tjelesnim senzacijama. EMDR stimulira te informacije i pomaže da se iskustvo procesuira. EMDR je kratica za Eye Movement Desensitization and Reprocessing, što znači desenzitizaciju i reprocesiranje pokretima očiju. Kroz bilateralnu stimulaciju, naizmjenična stimulacija lijeve i desne strane tijela kroz pokrete očiju, tapkanje ili zvuk, koju koristimo u radu, aktiviraju se prirodni mehanizmi obrade, slično procesu koji se odvija tijekom REM faze sna. Na taj način osoba može obraditi i integrirati iskustvo te doživjeti olakšanje. Uglavnom se koristi za liječenje trauma, PTSP-a, paničnih, disocijativnih, anksioznih i afektivnih poremećaja, poremećaja ličnosti i hranjenja, ali i u situacijama kao što su prirodne katastrofe i ratovi. Također, koristi se i za poboljšanje profesionalne učinkovitosti, sportskih i umjetničkih sposobnosti. EMDR terapija pomaže osobama da osjete i dožive traumatsko sjećanje u osnovi njihovih psiholoških problema, na novi, manje uznemirujuć, adaptivniji način.
NAJČEŠĆE ZABLUDE I MITOVI
– Najčešći mitovi o EMDR-u s kojima se susrećem u praksi obično se odnose na samu proceduru. Neki klijenti na početku smatraju da je proces čudan, neprirodan ili smiješan, jer bilateralna stimulacija pokretima očiju ili tapkanje može zvučati pomalo apstraktno prije nego što se isproba. Neki se brinu da će izgubiti kontrolu ili da će reakcije biti neobične. Zato unaprijed razjašnjavamo da tijekom EMDR-procedure ne prosuđujemo ono što se pojavljuje, ne racionaliziramo i ne nastojimo sve objasniti, već primjećujemo i dopuštamo da se proces odvija spontano unutar jasno postavljene strukture. Mozak ima vlastite puteve obrade informacija, često drugačije od naših prvih racionalnih izbora. Nakon što se proces pokrene, većina klijenata shvati da je metoda sigurna i učinkovita.
EMDR TRETMAN
– Prije početka same stimulacije, fokusiramo se na identifikaciju specifičnog problema koji će se obrađivati tijekom seanse, koristeći strukturirani terapijski protokol od osam faza. Prolazimo kroz opis traumatskog događaja i prepoznajemo disfunkcionalne aspekte sjećanja te otkrivamo elemente koji uzrokuju uznemirenje. Zatim slijedi bilateralna stimulacija, najčešće pokretima očiju, kroz koju klijent obrađuje sjećanje. Tijekom ovog procesa mogu se pojaviti različiti aspekti prvotnog sjećanja, kao i neka druga povezana sjećanja iz života. Cijeli proces omogućuje brzo procesiranje informacija povezanih s proživljenim iskustvom, što dovodi do adaptivnog razrješenja i integracije uznemirujućeg doživljaja. Ne bih mogla odrediti koja je faza najvažnija, ali uvijek gledam odvojiti vrijeme za kvalitetnu pripremu koja pruža klijentu osjećaj sigurnosti u proces.
UČINKOVITA PODRUČJA I BRZE PROMJENE U PRAKSI
– Zbog povjerljivosti, u ovom trenutku ne mogu dijeliti konkretne primjere, ali mogu opisati područja u kojima EMDR pokazuje posebno učinkovite rezultate u mojoj praksi. Najčešće ga koristim u slučajevima rano razvojnih trauma ili dugotrajnih tortura, u slučajevima funkcionalno ograničavajućih strahova, poput anksioznosti ili paničnih napada, te u periodima tugovanja za nekim ili nečim važnim. U slučajevima anksioznosti i paničnih napada klijent može osjetiti značajno olakšanje već nakon nekoliko seansi. Naravno, to ne znači da će svaki klijent proći isti uzorak promjene – tempo je individualan i to je ispravno. Često se događa da tijekom rada na jednoj temi izrone i druge teme koje inicijalno nisu bile u fokusu.
PRIPREMA ZA EMDR I STVARANJE OSJEĆAJA SIGURNOSTI
– Uglavnom ne planiram EMDR tretman unaprijed; obično ga kombiniram s transakcijskom analizom, koja je moj primarni pravac, a što ćemo raditi tog dana odlučujemo na početku susreta, ovisno o temi s kojom klijent dolazi. Ono što se razlikuje kada koristim EMDR je raspored sjedenja – obično sjednem nešto bliže klijentu kako bih mogla provoditi stimulaciju i imam pribor za bilježenje informacija. Ključnim za stvaranje osjećaja sigurnosti smatram odnos terapeuta i klijenta; izgrađeno povjerenje obično pospješuje osjećaj sigurnosti. Vrlo je važna i već spomenuta dobra priprema.
SITUACIJE KADA SE EMDR KORISTI OPREZNIJE
– EMDR je učinkovit za širok raspon trauma, no postoje situacije u kojima nije odmah primjenjiv. Kod kompleksnih trauma povezanih s visokom razinom disocijacije (odvojenost ili osjećaj odsutnosti), fragmentacijom identiteta ili izrazitom psihičkom nestabilnošću, EMDR nije kontraindiciran, ali nije odmah primjenjiv. Tada prvo započinjemo rad na stabilizaciji, zatim regulaciji i jačanju kapaciteta. Uzimamo u obzir i opće fizičko zdravlje i dob klijenta. Ako postoji razlog zbog kojeg pokreti očiju nisu prikladni, npr. bol u očima, koristimo druge oblike bilateralne stimulacije. Također, važna je mogućnost dostupnosti i terapeuta i klijenta u narednom periodu kada EMDR rad otpočne kako bi se kontinuitet rada i integracija obrađenih iskustava mogli sigurno nastaviti.