Ples je tiha priča koja se govori tijelom, oslobođena od riječi i svakodnevnih briga, univerzalni jezik duše koji pomiče granice verbalnog izražavanja. Kroz svaki pokret, ples otvara prostor za nepatvorenu emociju, neograničenu slobodu i autentičan izraz, omogućujući pojedincu da se poveže sa svojom najdubljom biti.
Upravo ta transformativna snaga plesa inspirirala je Chiaru Pisak da sa svojih trinaest godina započne svoj kreativni put, pretvarajući svoju strast u impresivnu karijeru.
Danas, kao posvećena plesna trenerica studija za izvedbene umjetnosti „MOT 08”, Chiara s entuzijazmom prenosi svoje znanje i ljubav prema plesu na djecu i mlade. Njezin je cilj više od podučavanja koraka. Ona potiče djecu i mlade da u svakom pokretu otkriju vlastitu unutarnju snagu, da osjete radost spontanosti i da kroz ples izgrade samopouzdanje, oslobađajući svoju jedinstvenu energiju u svijetu gdje se tiha priča tijela čuje glasnije od bilo koje riječi.
TIHA PRIČA KROZ TIJELO
– Pokret za mene znači sloboda, pričati priču kroz tijelo, ali bez riječi. Nije mi važno hoće li svi razumjeti. Važno mi je da ljudi to osjete i interpretiraju na svoj način. Dok plešem se potpuno prepustim trenutku, zaboravljajući na sve brige i stresove. To je jednostavno moment gdje nema mjesta za negativne misli. Vjerujem da bi svaki sport i svaka umjetnost trebali imati tu moć, da nas oslobode i da nam donesu mir od svakodnevnih briga. Plesom sam se počela baviti s 13 godina, što se može činiti kasno, s obzirom na to da sam od svoje 7. godine trenirala ritmičku gimnastiku u Poreču. No, taj prelazak na ples mi je djelovao kao prirodan nastavak mog sportskog puta. Jasno se sjećam svoje prve koreografije pod nazivom „Remember Us“, koju sam osmislila tijekom pandemije. Bila je izrazito emotivna i posebna, ne samo zbog same teme, već i zbog okolnosti u kojima je nastala. Cure koje su je izvodile danas su na fakultetu ili završavaju srednju školu, a nadam se da im je ta koreografija ostala u lijepom sjećanju, kao što je i meni. Taj proces stvaranja u izazovnim uvjetima ostavio je dubok trag i nešto posebno u mom srcu.
TRENERSKI POSAO
– Otkako sam postala trenerica, veći izazov mi je gledati kako moji plesači izlaze na pozornicu nego da ja samostalno nastupam. U tim trenucima, sve je u njihovim rukama i ja nemam mogućnost pomoći niti ispraviti eventualne pogreške. Ipak, upravo kroz takve situacije svi zajedno učimo i napredujemo, pa i greške smatram dragocjenim dijelom procesa. Najviše me je dosad nasmijala koreografija skupine “Dolls – Under the Sea”, koju su izvodile djevojčice od 4 do 5 godina. Nije bila smiješna sama koreografija, već način na koji su je simpatično izvele, što je izmamilo osmijehe cijeloj publici. Što se tiče iznenađenja, ne ističe se ni jedna koreografija, već me najviše iznenađuju same plesačice. Često ne očekujem toliku količinu energije i emocije koju uspiju prenijeti na scenu. Kao trenerica, smatram da nijedan element plesa nije važniji od drugog. Svaki plesač ima svoje jedinstvene kvalitete. Netko se ističe tehnikom, netko izražajnošću ili osjećajem za glazbu. Moj je cilj prepoznati te kvalitete i poticati razvoj svakog elementa, kako bi plesači rasli u svim aspektima, ali i ostali autentični u svom izrazu. Trenutno vodim 3 plesne grupe, od 7 godina na gore.
OMILJENI STILOVI
– Najviše me vesele stilovi poput jazza i musical theatrea, jer odgovaraju mojoj energičnoj i razigranoj osobnosti. Ipak, u praksi najviše radim u stilu lyrical, budući da sam kroz iskustvo prepoznala kako taj stil najbolje odgovara mojim plesačicama. U radu mi je važno da djeca isprobaju različite plesne stilove kako bi razvila izražajnost, tehniku i samopouzdanje, te sama otkrila gdje se najviše pronalaze.
RADI ONO ŠTO VOLIŠ
– Energiju mi najviše daje moja obitelj, prijatelji i ljudi kojima sam svakodnevno okružena, posebno djeca s kojom radim. Njihova razigranost, iskrenost, zagrljaji i pozitivna energija neiscrpan su izvor motivacije. Rad s djecom me ispunjava i pokreće ne samo na plesnoj nego i u vrtiću gdje radim kao odgojitelj. Uz djecu ćete se uvijek osjećati mladoliko koliko god vam godina bilo. Moje moto je: „Radi ono što voliš i nećeš morati raditi ni jedan dan u životu.”. (foto – arhiva CP)