Predstava počinje biti zanimljiva ukoliko glumac koji glumi u njoj odluta od svoje osobnosti i postane u tome trenu upravo lik kojeg glumi. Neopisivi je tada doživljaj gledatelja koji će s iznimnom pažnjom pratiti svaki pokret velikog glumca. Upravo smo ovo postignuće mogli primijetiti u radu Šandora Slackog u njegovim interpretacijama raznih uloga koje se ponajviše ljeti predstavljaju publici u Istri. Impresivna je njegova strast prema glumi i žar s kojom još uvijek predstavlja svoje dugogodišnje uloge, ali i one nove.
U kratkom razgovoru, Sandor obavijestio nas je kako su se njegovi poslovni vidici preusmjerili k novim poslovnim izazovima, ali gluma ipak ostaje budući da je upravo gluma njegova prva ljubav.
BOGAĆENJE ISKUSTVA KROZ NOVE ŽIVOTNE SMJEROVE I ULOGE
– Moja karijera je krenula nekako u druge vode, malo dalje od onih glumačkih i umjetničkih voda. Postao sam voditelj tima podrške klijenta za modnu industriju. U tom segmentu sada pokušavam napredovati i vrlo sam zadovoljan sa svojim stručnim vodstvom i svakodnevnim poslom. Neočekivano se moj život promijenio u jednom smjeru, a s druge strane ustvari moj život se i nije puno odmaknuo od onoga što je bila moja početna želja. Moj životni san bio je baviti se glumom. I stvarno se i dalje bavim glumom te vođenjem kako emisija tako i eventa, tu su i interpretativne ture, radim i kao turistički vodič, tako da sada radim paralelno s ove dvije stvari, ali koncentracija je naravno veća na moj stalni posao. S ovim poslom, dodao sam si neku sigurnost u životu koju prije nisam imao.Ove godine, kao ustvari i zadnjih desetak godina, nisam baš puno mijenjao što se glume tiče, samo sam dodao neke stvari. Možete me vidjeti kao Casanovu u Vrsaru možete, na vođenju gladijatorskih noći i igara, u Sanvičentu u vođenju srednjovjekovnih borba. To su sve moje sigurne uloge, koje se uvijek ponavljaju. Uz njih dodajem uvijek neke stvari, kao što su to dječje predstave, pa surađujem sa Žutim kišobranom i Birikinom, ali i stalna suradnja s Istra Inspiritom.
ŽIVOT GLUMCA
– Život slobodnog umjetnika ili glumca ti ne daje tu neku sigurnost u svakodnevici koja je meni u ovom trenutku životom potrebna. Kao glumac, osim ako nisi zaposlen fiksno u nekom kazalištu, ti nemaš danas tu sigurnost i iznimno je teško živjeti na takav način. Ima jako puno glumaca u Hrvatskoj koji su i završili akademije, za razliku od mene koji nisam nažalost, i oni uvijek imaju neku prednost pri dobivanju uloga, što je i uredu, ali ima i njih previše naći. Ne mogu sva ta kazališta iz sva ta industrija prihvatiti toliki broj akademskih glumaca i glumica.
GLUMITI ISTU ULOGU VIŠE GODINA
– Kod takvih uloga moraš paziti da ne uđeš u tu neku rutinu, odnosno da ti uloga ne postane dosadna i jednostavno određivanje. Uvijek moraš naći neki svoj novi žar da drugim ljudima pokažeš tu istu ulogu, isti žar pa i istu emociju, što može biti zaista dosta teško. Kad imaš drugačije uloge, oduvijek daješ sve od sebe jer je to za tebe neki novi projekt pri kojem preispituješ sebe u novom svijetlu i imaš potrebu ga ostvariti na najbolji mogući način. Moraš imati jako puno kvaliteta ukoliko želiš biti dobar glumac.To je nešto što kad si mlad ne uzimaš u obzir kao jedna od glavnih stvari na koje se moraš osvrnuti u izgradnji karijere. Kad si mlad, želiš imati jako puno uloga, odnosno da radiš što više, da se baciš malu svašta. Dok kad odrasteš u tom svijetu glume, gledaš biti discipliniraniji i da sve što radiš izvodiš to vrlo temeljito. Naravno da glumac mora biti fleksibilan. Jedan jako dobar glumac mora znati odustati od nekih stvari u privatnom životu da bi funkcionirao na sceni. To su neke stvari koje su nekompromisne. Moraš u jednom trenutku odlučiti i izabrati što je bolje za tebe kako bi bio dovoljno kvalitetan. U izgradnji jake glumačke karijere nešto uvijek malo pati, ali jednostavno moraš biti spreman na kompromise. Glumac se apsolutno postaje. Nitko se nije rodio kao glumac. Netko se može roditi s nekim talentom ili s nekom željom, ali glumac se postaje. To je zanat i to je težak posao s konstantnim radom na sebi.
PRIPREMA ULOGE
– Za pripremu jedne uloge, ne možeš točno odrediti koliko vremena je potrebno za priprema. Sve ovisi o prethodnom iskustvu, karakteru i sposobnosti glumca i naravno o vrsti uloge. Za naše uloge u Istra Inspiritu, potrebno nam je jako malo za pripremu jer ustvari igramo karakterne uloge, odnosno znaš koja je tema i koji je tvoj karakter te gdje moraš ići u određenom trenutku. Mi se stvarno brzo snalazimo u tome. Dok jedan kazališni glumac priprema se barem 2 mjeseca, a 3 ili 4 mjeseca bilo bi idealno. Što više vremena imaš za pripremu to je bolje, ali opet možeš zapasti da uđeš u neku rutinu i onda tu ima puno malih zamkica. Ako neka priprema predugo traje, padne ti taj početni žar, odnosno želja, da nešto pokažeš na sceni.
IMPROVIZACIJA VS GOTOVA ULOGA
– Improvizacija na sceni ne postoji. Improvizacija je bazirana na tvoj prethodni rad, odnosno na tvoje iskustvo. Kako bi bio dobar improvizator, moraš imati jako puno rada iza sebe. Ona je iznimno teška i mislim da je jako teško raditi upravo na improvizaciji, ali isto tako je vrlo teško napraviti jednu kazališnu ulogu. To je jedan ozbiljan zanat koji se usvaja kroz višegodišnje školovanje i kasnije kroz radno iskustvo.
BUDUĆI PLANOVI
– Privatno se nadam da ću pokrenuti svoj projekt zvan kuća u kojoj je fazi beskrajne papirologije, a profesionalno ustvari ne znam jer sam se aktivirao su u spomenute druge vode. Ne kažem da sam zanemario svoje glumačke ambicije jer to moja moja moja prva ljubav, ali mislim da sam se bacio u te neke druge profesionalne smjerove i to me sad malo više interesira i sad se dodatno educiram upravo u tom smjeru.