Često se natječemo s drugima dok pomičemo vlastite granice i ostvarujemo više ili manje ciljane rekorde. Kada ti rekordi nisi samo naši osobni, već dobivaju svjetsku titulu, ponos raste i priča poprima u našim očima drugu sliku s kojom postajemo svjesni naše misije kao što je to vidjela u svom rekordnom rezultatu u ronjenju Valentina Cafolla, studentica kineziologije iz Rovinja.
U samo dva dana Valentina, članica ronilačkog centra Rovinj SUB, zadivila je svijet sa svoja dva rekorda u ronjenju na dah pod ledom na zaleđenom jezeru Anterselva u Italiji. Pod ledom debljine 45 cm, Valentina zaronila je čak 140 metara s monoperajom postavivši tako svjetski rekord. Kako bi nakon toga u ronjenju na dah ispod leda s bifinom postavila svoj drugi svjetski rekord od 80 metara.
U svom tom entuzijazmu, Valentina nam je spomenula kako bi htjela da njen rezultat postane inspiracija mladim generacijama da ne odustaju od njihovih snova.
OD ZNATIŽELJE DO RONJENJA
– Moja sportska priča počela je jako davno, od malih nogu sam bila oduvijek u sportu od tenisa, odbojke, jedrenja, ritmičke gimnastike, plivanja s perajama te ronjenja na dah. Ronjenjem se bavim od kad znam za sebe. Oduvijek sam voljela biti pod vodom, no na početku, kada sam imala osam godina, natjecala sam se s rođacima i braćom tko bi zaronio dublje i to bi se povećalo po 2 metara svake godine više, do kad nisam napunila 14 godina gdje sam prvi put zaronila na 30 metara. Cijela moja obitelj je povezana s morem, i tako je i ta strast prešla na mene. Pogotovo se sjećam jednog događaja kad sam imala 8 godina gdje sam išla s tatom na podvodni ribolov. On je lovio, a ja sam ga pratila s površine pokušavajući doći u dubinu u njegovoj blizini, normalno tada je to bilo neuspješno. Nakon nekog vremena, kad sam polako odustajala od dubine, on je došao do mene i pokazao prema jednoj ogromnoj ribi. Bio je gof, veći od mene, pod vodom, imao je predivne boje. U tom trenutku, sjećam se da se probudila neka znatiželja u meni glede toga što se nalazi u dubini. Kako je ronjenje na dah zahtjevan sport, mora se biti punoljetni da bi se s njime počeli natjecati. Zato sam morala čekati svoj osamnaesti rođendan da bi mogla se natjecati. Upravo u tom razdoblju sam upoznala par ronioca koji su tražili curu koja će pokušati oboriti rekord ispod leda. Meni je to izgledala odlična prilika da se počinjem natjecati u ronjenju. Jedina razlika je bila da pod ledom sam se natjecala u dalj, a ne u dubini.
DINAMIKA VS DUBINA
– Ronjenje na dah ima različite discipline, dvije najpoznatije su dinamika i dubinsko ronjenje. Svaka disciplina ima svoje teže i lakše strane. Svakako smatram da je dinamika puno zahtjevnija od dubine jer u dinamici stalno plivaš i nalaziš se blizu površine vode i možeš izaći kada god hoćeš, pa ustvari ovdje najteži dio je da se boriš da ne izroniš previše rano. Dok što se tiče specifično ronjenja ispod leda, najteže je to da ne možeš izroniti kada želiš već si ograničen s ledom. Definitivno tome ne pomaže hladna voda, deblje odijelo i više utega da bi se imala neutralna plovnost. Jezero na kojemu sam ja ronila nalazi se na 1600 m nadmorske visine gdje je kisik rjeđi u zraku. Osjećaj koji me prati dok ronim je osjećaj mira, tišine i uživanja pod vodom. Želim se isključiti vanjskog svijeta i samo se opustiti. Zahvaljujući ronjenju, postala sam puno smirenija i strpljivija u nekim životnim situacijama gdje prije bi “lako pukla”. Definitivno sam postala objektivnija na gledanje života i kad se nalazim u stresnim situacijama znam se snositi s njima.
POSTAVLJANJE I PRODULJENJE REKORDA
– Već od 2020. godine odgađa se vraćanje ispod leda, radi Covida, do napokon ove godine. Kako svjetska ronilačka organizacija CMAS nije imala rekord u dinamici s bifinom odlučila sam postaviti, osim produljiti svoj vlastiti rekord iz 2017. u dinamici s monoperajom, i taj rekord. Na samom obaranju sam bila sama, no samo dan prije svog pothvata japanka, Yasuko Ozeki, u Japanu je produljila za 1 m moj prijašnji Svjetski rekord u ronjenju na dah ispod leda. Tako da smatram da ronioci na dah se uvijek natječu jedni s drugima, a istovremeno i s nama samima. Taj rekord meni osobno znači put moje sportske karijere u ronjenju na dah. Počela sam se natjecati davne 2016. godine s ronjenjem na dah u ovoj disciplinom, dinamikom ispod leda. Nakon 2017. počela sam se baviti plivanjem perajama, no prije 2 godine vratila sam se svojoj prvobitnoj ljubavi, a to je ronjenje na dah. Isto tako ne želim da moj uspjeh bude samo osobno zadovoljstvo, već htjela bi da bude i inspiracija mladim generacijama da ne odustaju od svojih snova. (foto – Predrag Vučković)