Možda iz navike, a možda iz strasti, Bojan Gjurchinoski već se 22 godine bavi nogomet. Sve je počelo kao obična igra s ostalom djecom iz ulice i kroz godine pokazalo se kao ono nešto što nogometaš smatra da najbolje radi. Činjenicu da je postao profesionalan nogometaš nije primijetio samo on već i treneri talijanskog nogometa koji su ga objeručke primili u petu ligu gdje je već dokazao svoje sposobnosti napadača osvojivši prošle godine nagradu za najboljeg igrača San Marina.
Prema onome što smo mogli primijetiti, a i sam nam je priznao, Bojan je sada u punoj snazi i smatra zrelim igračem koji zaista može doprinijeti igri svojom snagom, iskustvom i usvojenim znanjem. Ekskluzivno dao nam je i informaciju o svom novom klubu za koji s veseljem priželjkuje igrati.
OD IGRE NA ULICI DO PROFESIONALNOG NOGOMETA
– Kao dijete živio sam s mojima u Makedoniji. U društvu sam igrao nogomet na ulici i kroz svakidašnju igru uvidio sam da mi nogomet stvarno dobro leži naspram drugih sportova. Mama me upisala na nogomet kad sam navršio sedam godina. Nakon dvije godine, preselili smo se u Rovinj i onda sam ovdje nastavio s igrom.Brat mi je također u nogometu. Igrao je za Rijeku, a sad je u Funtani. U biti smo sportska obitelj jer svojedobno su igrali i moj otac u Makedoniji i Švedskoj te stric. Pratimo i druge sportove, ali nogomet nam najbolje ide. Treniram već svega 22 godine. Rekao bih da je postalo profesionalno kad sam 2019. godine prešao igrati za San Marino. Prvo sam stigao u petu talijansku ligu i iz pete lige prešao sam u San Marino. Moj prijatelj iz Rovinja koji radi kao trener u Italiji vidio je potencijal u meni dok sam igrao za NK Funtana i doveo me je u svijet talijanskog nogometa. Za sada se mogu pohvaliti za dva gola koja sam zabio tijekom Europske konferencijske lige protiv Fola Esch iz Luksemburga i prošle godine sam osvojio nagradu za najboljeg igrača u San Marinu. To će mi ostati zauvijek u sjećanju.
RAZLIKA TALIJANSKOG I HRVATSKOG NOGOMETA
– U Italiji doživio sam stepenicu više kod mog profesionalnog razvoja u svijetu nogometa. Uvidio sam onda što u biti znači profesionalni nogomet ne samo radi zarade već i uvjeta i organizacije. Sve je bilo puno bolje naspram klubova za koje sam igrao u Hrvatskoj. U Istri sam prije toga igrao u Funtani i Rovinju. Već peta liga u Italija pokazuje veliku razliku naspram treće lige u Hrvatskoj. Puna je bolja organizacija i bolja je plaća i nogometaš zaista može od takve zarade jako dobro živjeti.
BITNO DA JE MORE BLIZU
– Potpisao sam ugovor za klub Ilvamaddalena iz Sardinije. Nikad nisam bio tamo, ali vidio sam puno fotografija i stvarno mi se sviđa pomisao odlaska tamo. Uvijek kad je more blizu, osjećam se doma. U Makedoniji sam rođen pokraj jezera i uvijek sam bio pokraj plaže, a i u Rovinju sam provodio dosta slobodnog vremena uz more. Ne mogu zamisliti život bez mora.
BEZ STRASTI NOGOMET NE BI FUNKCIONIRAO
– Nogomet je po meni najviše vezan uz strast jer bez toga ne znam kako bi ovaj sport izgledao. Normalno je da se ne zarađuje dobro i da se ne može živjeti od nogometa, onda bi imao neke druge prioritete. Živim sad zaista dobro od zarade pa nogomet smatram ga svojim poslom ali ujedno i hobijem.
ZABITI GOL
– Ne znam kako je sada u Hrvatskoj, ali u Italiji se ubrzala igra nogometaša zato moraš uvijek brzo razmišljati i biti jako spreman za moju ulogu napadača. Meni je glavna zadaća da zabijam golove ili da bar namjestim koji gol. Čim sam na terenu, glavna misao koja me prati kroz cijelu utakmicu je kako moram zabiti gol. Ono zbog čega se igra nogomet je uvijek najteže postići. Svi te pokušavaju spriječiti, a ti moraš imati snažno postavljen cilj u svojoj glavi. Najteže je zabiti gol, ali zasad sam uvijek nekako pronalazio način. Prvo i zadnje što pomislim na terenu je kako da zabijem gol.
KAKO OPSTATI U NOGOMETU?
– Ako živiš kako treba sa sportskim duhom, jedeš dobro i treniraš dobro, te ako imaš dobru genetsku predispoziciju, možeš zaista dugo igrati nogomet. Kad bi se svi držali nekog reda što se tiče prehrane i treninga, mislim da bi svi mogli do 35 godine igrati. Smatram da je sad dokazano da je igrač najzreliji, u najboljoj snazi te mentalno najviše spremniji od 28 godine do 34 godine. Sad u biti i ja u tim najboljim godinama u nogometu.
OD ODRICANJA DO PLANA B
– Radi nogometa morao sam odreći izlazaka vikendom posebice kad je utakmica nedjeljom. Morao sam dugo živjeti daleko od obitelji. Prije sam to lakše proživljavao, a sad kako idem stariji, sve mi je nekako teže i sve više želim provoditi svoje slobodno vrijeme s obitelji. Stalno sam daleko od tog svog nekog okruženja na koje sam naučen i dođu trenuci kada mi to jako smeta, ali radim ono što volim. Radije ću prihvatiti ugovor s nekim nogometnim klubom nego da radi neki drugi posao. To mi je i neka vrste navika. Počeo sam i razmišljati o svom nekom planu B za ostanak u nogometu. Krenuo se usavršavati kao trener nogometa i završio sam tečaj za individualnog trenera u nogometu, a sad razmišljam o tome kako bi mogao steći i certifikate koje EUFA. Mislim da ću to rješavati postepeno, korak po korak. Sad mi je najvažnija igra.
BALKANSKI MENTALITET
– Nemam djevojku trenutno. Nisam niti u fazi da tražim nekog. Ako se treba dogoditi, dogoditi će se. Malo mi je sve otežano radi profesionalnih obaveza, ali ukoliko naiđe prava osoba, mislim da tada ne postoje granice koje se ne mogu prijeći. Najviše mi odgovara balkanski mentalitet osobe. Odrastao sam na Balkanu i ne mogu bez toga. U drugim zemljama nisam osjetio takvu opuštenost kao što imamo mi ovdje s Balkana.
INSPIRACIJE
– U životu mi je najveća inspiracija moja majka. Ona je osoba koja nikad ne odustaje od onog što naumi i to sam srećom poprimio od nje. Moja najveća inspiracija u nogometu su Ronaldo i Messi. Već skoro 2 desetljeća nalaze se na vrhu ljestvice najboljih nogometaša. Lakše je doći do vrha nego opstati na istom. Puno njih dođu do vrha, odigraju dobro jednu sezonu ili dvije, zasite s time i teško im je naći motivaciju za nastavak. Kad dođeš do neke razine, moraš početi sam sebi nalaziti motivaciju da postaneš i ostaneš najbolji.
MNOŠTVO TETOVAŽA S POSEBNIM ZNAČENJIMA
– Sve moje tetovaže imaju posebno značenje. Na nozi imam logo od Konferencijske lige s minutama od golova koje sam zabio. Također na nozi imam druge tetovaže koje se vežu uz obitelj i nogomet. Imam Tu je znak koji predstavlja nogometnu utakmicu s dvije protivničke ekipe, pa je znak povezanosti koji sam stavio radi obitelji. Stavio sam si broj 10 jer je to moj broj na dresu kad igram i ujedno je i to moj stil igre, vodim se kao neki mozak ekipe jer osim što zabijam golove, namještam igru i za druge igrače. Medvjed mi je tu kao simbol hrabrosti i snage. Imam drevne indijanske simbole. Stavio sam asa jer mi se brat zove Atanas. Broj jedan je tu jer mi je tata rođen u prvom mjesecu, pa bik jer mi ja mama bik. Brat i ja smo si oboje napravili bratski simbol jer smo zaista jako povezani. Stavio sam medvjeđu šapu u znaku leadershipa jer mi je karakter takav. Uz njega sam stavio i simbol dugovječnosti te vranu kao indijanski simbol mudrosti.
