Naš prvi susret s Tu i Tamo bendom dogodio se prije pet godina kada su nas toplo ugostili u prostor gdje se uvježbaju za javne nastupe, ali i druže. Moramo priznati da tog njihovog prostora i nije tako lako doći, ali isplatilo se potruditi kako bi se upoznao ovaj živahan i nadasve drag bend. Kroz godine pratili smo njihov rad i daljnji razvoj te smo mogli primijetiti porast u kvaliteti nastupa te u broju članova. Moglo bi se reći kako bend svake godine dobije po jednog člana više.
Prilikom njihove desete godine postojanja, odlučili smo se ponovno sastati s njima te su nas Petar Beaković, Sandi Terek, Ante Josić, Mirko Marković, Cristian Martini, Marko Rioža, Stiven Sinožić, Gianluca Antonini, Marichuy Ritoša i Daša Lazar objeručke ugostili prije jednog od mnogobrojnih ljetnih nastupa. Naznačeno nam je kako je s njima i Reana Miloš u ulozi pjevačice te kako nije bila prisutna toga dana htjeli su iskoristiti priliku da je pozdrave.
U Tu i Tamo bendu mogli smo primijetiti vrlo prisne odnose među članovima, te neki su nam neki od njih upravo naznačili kako to smatraju svojom drugom obitelji jer upravo s bendom provode najviše vremena van njihovih poslovnih obaveza. Veseli i druželjubivi naznačili su nam koliko su im ta njihova zajednička druženja bitna te, s oduševljenim pogledom, pričali su nam o svojim ulogama u bendu, glazbi, publici te zanimljivim trenucima koje su tokom ovih deset godina doživjeli zajedno. Naznačili su nam kako kod njih ne postoji glavni voditelj benda i to smo zaista uspjeli primijetiti prilikom njihove stalne interakcije tijekom našeg razgovora, ali i nastupa kojeg su imali kasnije. Sa svojim su nastupom te večeri podigli atmosferu publici, a mi se nadamo kako ćemo s njihovim izjavama što slijede podići vaš interes za njihov nastup te da ćete ubrzo naći na jednom od njihovih koncerata i zabaviti kao što smo se i mi zabavili.
Petar Beaković
– Igrom slučaja naša skupina se povećava. Nismo bend kojemu je točka polaznica da se čim više zaradi već nam je cilj da naš bend veći i emotivno jači jer sviramo iz čistog gušta. Dogovaramo se putem svojih privatnih grupa na društvenim mrežama kad imamo tokom ljeta druge obaveze. U zimskom periodu, imamo naš prostor gdje se nalazimo dva puta tjedno i tamo imamo probe. Nama je svaka svirka zabava gdjegod da nastupali, na probi ili na nekoj velikoj bini. Nije nam glavni cilj biti na nastupu glavna grupa, već da se svi skupa zajedno s publikom zabavimo. Moja uloga u bendu je da pjevam i da sviram, te da skačem na stageu. Deset godina vodio sam bend i dogovarao svirke, ali sam morao to prepustiti drugima radi svojih privatnih razloga. Osim svirki, vodim i snimanje najava nastupa kao aranžer i režiser. Volim to raditi pošto sam veliki ljubitelj filmova. Moram naglasiti kako uz sebe imam u bendu još jednog dobrog aranžera, a to je Ante Josić koji se brine za vizualni aspekt svakog našeg nastupa. Kad bi se bavili isključivo glazbom, mogli bismo progurati i naše stvari. Kako radimo i druge poslove, to nam jednostavno nije moguće. Ante radi kao kuhar, ja sam trgovački putnik, Marichuy radi kao frizerka, Kristijan je kućni majstor i ima svoj obrt za prijevoz, Mirko je električar, Stiven zidar, Sandi se bavi prodajom kosilica, Gianluca radi web stranice, Marko radi u jednoj pršutarni. Svi smo zaposleni i imamo osim obaveza sa svojim poslom i obaveze kod kuće. No, ljubav prema glazbi drži nas zajedno i radimo sve ove nastupe iz čiste ljubavi. Kad to ne bismo voljeli, ne bismo to niti radili. Nije lako imati nastup i sljedeći dan biti isto tako aktivan i produktivan na poslu. Ovaj način života moraš jednostavno voljeti kako bi ga mogao odraditi kako treba. Svi mi žrtvujemo svoje slobodno vrijeme jer negdje moraš uzeti kako bi s druge strane bio u mogućnosti dati. Imamo mi i naše autorske pjesme i nije nam nestala ambicija za daljnje stvaranje, ali jednostavno smo toliko zauzeti da ih ne uspijevamo finalizirati. Mi svake godine uspijemo napraviti možda jednu ili pola jedne stvari da bi izašla pred publiku nakon godine dana. Radimo i trudimo usavršiti pjesmu kako bi se prvo nama svidjela, a onda i publici. Mi nismo industrija koja samo proizvodi pjesme kao palačinke. Svi mi imamo neke osnove glazbe, no pretežno smo se naučili profesionalno svirati kroz zajednički rad i trud. Ono što smo primijetili tokom svih ovih godina je kako svaki segment treba biti usklađen, kako od samog našeg direktnog sviranja i pjevanja, tako i do vanjskog ozvučenja i vizualnog aspekta nastupa. Svatko od nas teži u nekoj svojoj perfekciji sa svoga ugla. Marko je naš ton majstor i kad imamo tonsku probu, mora sve biti kako treba kako bi on bio zadovoljan. Kristijan teži pak k perfekciji glasovnih dionica jer on ima među svima nama i najjače uho. On zna čuti i najmanju sitnicu.
Stiven Sinožić
– Dičim se s time da sam zasad najmlađi član od muškog dijela benda. Sviram već tri godine u bendu i isto kao i većinu, Petar me pozvao na tu jednu probu da vidimo možemo li se uskladiti. Na kraju smo vidjeli kako može ispasti nešto dobro od toga i ostao sam u bendu. Zabavljamo se kroz svako naše druženje. Doživljavam bend kao svoju drugu obitelj. Iako smo vrlo različiti karakteri, uvijek se nekako uspijevamo dogovoriti u svemu. Volim uvijek održavati dobru vibru u društvu pa često radim i lagane spačke unutar ekipe, ali i animirati publiku s light efektima tijekom nastupa. Moja zadaća je da scena s tim posebnim svijetlima izgleda posebno te dodatno uz glazbu pokloni doživljaj publici. Svaki light efekt mora odgovarati pjesmi i njenom ritmu. Ne mogu koristiti isti efekt ljubavne pjesme kod neke zabavne pjesme.
Ante Josić
– Ove godine smo malo smanjili svirke jer želimo sve odraditi kvalitetnije. Tjedne svirke stvarale su nam probleme oko naših svakidašnjih poslova. Dodali smo u bend još nekoliko članova i samim time dignuli i cijenu nastupa. Bend se s godinama širio sasvim spontano. Nismo primali u bend članove prema potrebi već kako bi osjetili neku konekciju s nekim onda bi tu osobu pozvali u bend. Radije bih u bend primio nekoga tko i nije tako iskusan glazbenik, ali se pokazao kao dobar čovjek. Jedino s dobrim društvom može se postići energija koja će zagrijati publiku i potaknuti je na veselje. Organizatori evenata su prepoznali našu kvalitetu i zovu nas kako bismo pospješili njihov zabavni program. Moja uloga prilikom nastupa je da sviram gitaru i tu i tamo nešto zapjevušim. Bavim se samim imidžom benda, od plakata pa do outfita svakog člana, te prilikom proba pomažem pri aranžiranju. Imam jedno oko bijelo, drugo je crno i moj otac prodaje ulje. U biti ja sam i najstariji član benda. Osim toga, dogovaram snimanja i javne objave medija. Nedavno smo napravili i majice i poklonili Udruzi invalida Grada Poreča povodom obljetnice naših deset godina postojanja. Volim za njih svirati na humanitarnim akcija jer zna se kako je dobro činiti dobro. Kako smo dobra ekipa, i uz ljubav prema glazbi i druženjima, uspijevamo sve odraditi. Kad sviramo repertoar, nikad ne znamo što ćemo svirati prije samog nastupa jer pratimo publiku i njenu potrebu. Napravimo si i popis prije samog eventa, ali ga prilagođavamo prema naznakama koje nam Marko daje tokom samog nastupa. Imamo jedan interni mikrofon koji se nadam da čujemo samo mi i putem kojeg nam Marko određuje pjesme koje ćemo predstaviti publici.
Marko Rioža
– Ne bavimo se više nastupima na terasama. Bitni su nam eventi i fešte jer se onda može stvoriti najbolja atmosfera. Moja uloga od ove sezone je da, uz moje uobičajeno sviranje harmonike i klavijature, dogovaram i svirke. Tu sam i kao pjevač. Mogu reći da smo unutar benda svi prijateljski nastrojeni i da smo prije svega ekipa prilikom svakog nastupa, ali i u privatnom životu. Van ovih obaveza, svi mi imamo svoje obaveze doma tako se i ja bavim prodajom domaćeg ulja.
Gianluca Antonini
– Ja sam glavni trombonista i volim pjevati i svirati talijanske pjesme. Ušao sam u bend prije deset godina i ostao sam jer smo zaista dobra ekipa. Uvijek nam bude lijepo i svaki koncert je dobar. Vodim i web stranicu benda sa željom da publika upozna bolje članove benda.
Marichuy Ritoša
– Pjevam, plešem i skačem te snimam bend tijekom svirki, a sad sam počela sa Sandijem voditi Instragram i Facebook grupu. Mislim da imamo dosta materijala pa mi stvarno nije teško to voditi. Ušla sam u bend prije sedam godina. Petar me pozvao da dođem na probe rekavši mi da ne traže pjevačicu nego samo da dođem vidjeti kako se oni pripremaju za nastup. Kako sam došla na te probe tako sam i ostala u bendu. Bilo je sva sasvim spontano kao u biti i sa svime što smo dosad ostvarili.
Daša Lazar
– Dolazim iz Slovenije. Osvojili su me prije nekih dva mjeseca i vrlo brzo prihvatili su me kao drugog glavnog ženskog vokala benda, odnosno zamjena za našu Marichuy. U biti tek postepeno učim od njih što moram raditi. Prethodno sam imala i glazbene nastupe svirajući gitaru. No, ovo je za mene veliki korak. Učim tekstove, kako se prezentirati i zabavljati ljude. Zajedno s Marichuy osjećam kako se mi iz nekog prošlog života već znamo. Doista smo klikle od samog početka i imamo super energiju, a momci nas gledaju i brinu se o nama kao da smo kraljice. Lijepo je pjevati pjesme koje su ljudima već poznate jer ih onda s lakoćom pjevaju s nama.
Sandi Terek
– U bendu sam bubnjar i vodim naše stranice na društvenim mrežama. Smatram kako mi je Tu i tamo druga obitelj i uživam u tome. Između ostalog, uz svoj stalni posao i angažman s bendom, dogovaram ponekad svirke, a gotovo uvijek vodim brigu o tome kako ćemo se opremiti za svaki nastup i koordiniram naše kretnje. Kao bubnjar, brinem se uvijek držati dobar ritam stoga moram uvijek pomno situaciju kako bi znao koordinirati promjene ritma. Promatram zajedno s Markom što odgovara određenoj publici i prema tome u biti i stvaramo repertoar. Ukoliko vidim da atmosfera pomalo opada, prebacim nešto novo, neki novi ritam, uzmem si tri pjesme i s njima gledam postepeno ponovno podići tu atmosferu. Svaki nastup nam je ispušni ventil jer svi to radimo jer nam se to sviđa. Posvetiš svo svoje slobodno vrijeme da to odradiš jer ti se to sviđa i jednostavno te ispunjava. Sviđa mi se kad pogodimo ljudima s pjesmom koju oni znaju, s kojom će se povezati s nama, te s kojom će se zabaviti, plesati i biti će im ugodno.
Mirko Marković
– Osim što prodajem med, ja sam i basista u bendu. Mislio sam da sam stigao kao zamjena već osam sezona, a na kraju su mi sada izjavili da nikad nisam ni bio zamjena. Kad je potrebno, aktivan sam kao električar u bendu. Popravljam sve što se treba popraviti. Pazim jako na atmosferu prilikom nastupa i ako vidim da nekako entuzijazam počinje opada, pojačam groove i sve onda postane malo življe.
Cristian Martini
– Sve se može kad se hoće i mi baš živimo za naše nastupe. U bendu sviram klavijaturu i imam ulogu glavnog vokala. Upravo sam danas dobio tu titulu i to me jako veseli. Ante me pozvao da se pridružim bendu. U početku me to nije zanimalo, ali na kraju, evo me, s njima sam već deset godina. Upravo zbog moje uloge, moram uvijek biti na oprezu glede mogućih prehlada i grlobolja što mi zna i biti problem jer volim jako puno roniti i biti u moru. Uvijek nosim sa sobom cijelu ljekarnu i ako nekome slučajno pozli, obraćaju se direktno meni. Gledam uvijek da ono što prezentiramo publici bude 200% dobro. Perfekcija nastupa mi je uvijek na prvom mjestu. Ljudi percepiraju nastup kao dobar ili kao loš, a baziraju se samo prema onome što čuju. Ponekad će deskredirati nastup jer ne znaju kako se nije mogao ostvariti razglas da funkcionira maksimalno i lijepo jer sam prostor to ne dopušta. Želim da se uvijek postigne maksimalno što razglas može dati vani. Marko je naš jukebox što se pjesama tiče i stvarno ne znam tko zna više pjesama od njega. On nam određuje što ćemo pjevati prema onome što vidi među publikom. Sve se mora iskalkulirati, kako prema mjestu tako i prema namjeni nastupa. Niti jedno mjesto nije isto. Moraš uspjeti prepoznati potrebe publike kako bi to moglo funkcionirati. I Tu i Tamo, ako je publika sretna, onda smo i mi sretni, kao što je to i dobar seks.
