Ponekad zbog stanke, neki stanu, ali pravi borci ne. Oni nikad ne odustaju. Prepreke pretvaraju u izazove i nove mogućnosti daljnjeg jačanja kako fizičkog tako i mentalnog.
Nakon jednogodišnje stanke, Ivan Vitasović vraća se na svoj teren. Kao pravi predstavnik pulskog kluba Trojan, borac kreće ponovno u pohod na osvajanje i obranu titule na domaćem terenu, odnosno u pulskoj Areni, početkom rujna.
Ivan je prošle godine imao čak tri uzastopne pobjede u borbama protiv Halonena, Thompsona i Santosa, no zbog ozljede morao je stati, pričekati ozdravljenje, kako bi nastavio svoju borilačku karijeru.
Uspjeli smo ga dobiti na nekoliko minuta u najtoplijim danima ovog ljeta, usred perioda priprema, prilikom čega opisao nam je proces ovogodišnjih priprema, ali i značaj koji će za njega imati nadolazeća borba.
IZUZETNO TEŠKE PRIPREME
– U konstantnom sam poslu ovih dana. Sad su krenule i pripreme od prošlog tjedna i mogu reći da su s ovim vremenom pakleno teške. Odrađujem treninge dvaput dnevno, ovisno o drugim poslovnim obavezama. Gledam uvijek da druge obaveze rješavam vikendom pa da se mogu tijekom tjedna usredotočiti na treninge. Zahvaljujem se i svojoj šefici na razumijevanju. Krenulo je pakleno. Trenira se jako, posebice radi ovih vrućina gdje su vrućine preko 40 stupnjeva. Za sada mi je dobro. Nemam praznog hoda i samo neka se tako nastavi i biti će sve uredu.
FOKUS JE NAJBITNIJI
– U ovom sportu je fokus najbitniji. Moraš biti uvijek fokusiran i koncentriran na to što radiš. Prvih sat vremena treninga mi je stvarno uredu, no kasnije nakon sat i petnaest minuta treninga, neovisno o tome koliko sam dehidriran, lagano mi počinje koncentracija padati. Svi tražimo izlaz iz toga, ali nekako izdržimo još dodatnih petnaestak minuta i dovršiti trening do kraja. Smatram da će uskoro biti još jače vrućine i da će treninzi biti još teži za odraditi pa se samo poguram naprijed. Navikao sam već na toplinu. Znam da je teško ali i da očito tako mora biti. Sad mi je fokus upravo na pripreme. Moraju se dobra odraditi kako bi učvrstio i ojačao svoje tijelo. Radimo upravo specifične treninge za jačanje tijela, a krenuli smo malo raditi na izdržljivosti dok ćemo kasnije se fokusirati na taktike, a tek u završnom dijelu na redu biti će nam sparinzi. Sad radimo jačanje tijela da bi tijelo moglo izdržati cijeli taj pripremni period. Zasad je stvarno uredu i nemam nikakve ozlijede. Bitno mi je da učvrstimo tijelo kako bi se mogli svi ostali segmenti pravilno nastaviti. Kako se sve kreće, mislim da će biti uredu. Imam odličnu ekipu koja sa mnom prolazi cijeli proces priprema. Tu je Goran Vorkapić koji je zadužen za hrvanje, pa Marko Čalić za segment boksa, uvijek prisutan Zelg Galešić kao glavni trener, pa Aleksandar Matteoni i dečki iz Jiu – Jitsu kluba Lotus iz Pule dolaze nam pomoći. Ovo je odlična ekipa u ovoj prvoj fazi kada jačamo tijelo. Kasnije u doba sparinga, za nekih tri tjedna, dolaze nam i trening partneri iz Zagreba, Slovenije i Italije.
POVRATAK
– Bio sam u pauzi godinu dana, jednostavno neke stvari koje sam si zamislio i dogovorio s trenerima, nisam uspio ostvariti. Potpisao sam ugovor s KSW-om i nedugo nakon toga imao sam ozljedu koljena koja me je jednostavno odvojila od dvorane i mojih redovitih treninga. Svi planovi su se u tom periodu izjalovili. Ova borba bi mi trebala biti samo potvrda svega onoga što sam radio i investirao tokom svih ovih godina. Jednostavno moram uzeti tu pobjedu da bi ponovno osjetio taj žar i da nastavim dalje. Mislim da mi je Bog dao priliku da to ostvarim. Moram osjetiti tu mogućnost nastavka. Imao sam tri pobjede u roku šest mjeseci i onda je bila ta stanka i moram sad ponovno ući i taj natjecateljski dio gdje konstantno imam mečeve, svakih dva do tri mjeseca. Borbe su ono nešto što mi u životu najviše odgovara. U svakom smislu, ova pobjeda bi mi zaista puno značila.
RAD NA MENTALNOM SKLOPU
– Smatram svojim najvećim uspjehom to što konstantno treniram na svom mentalnom sklopu. Borbe su me naučile da se borim snažno i u životu, te da se znam snositi s porazom. Jednostavno moraš nakon poraza gurati dalje i ne odustajati. Nema goreg od toga osjećaja nego kada si poražen, pogotovo u ovom sportu, jer te netko s tim porazom ponizi. Uvijek te može netko poniziti u raznim okolnostima, ali ovo je mislim, pogotovo što se tiče muške populacije, najteži oblik poraza. Tokom godina naučio sam se nositi s time i prihvatio da je i to sastavni dio borbe. Nakon poraza, moraš se jednostavno dignuti i boriti se dalje. To sam prenio i u svoje svakidašnje životne navike i to je nekako najveći uspjeh kojeg sam naučio u ovom sportu. Uvijek moraš gurati dalje i biti gladan za nastavkom, a pobjede i porazi će doći kao i u svakom sportu.