Podrijetlom Egipćanin, rodio se u Slavoniji, stasao u Danskoj kako bi za svoj raj na Zemlji odabrao Pulu. Riječ je o poznatom autoru ciklusa fotografija pokojnika s Mornaričkog groblja te ujedno i utemeljitelju galerije Makina. On je Hassan Abdelghani, fotografu koji svojim duhom i djelom širi i uživa u ljubavi, kako prema svojim korijenima u Africi, tako i prema fotografiji, filmu, glumi , u prijenosu znanja, u analognoj fotografiji i uvijek mu dragoj galeriji Makina.
Iako sada teži više k stajanju ispred kamere kao glumac, Hassanu posebno zablistaju oči dok priča o čarima analogne fotografije, kao o svijetu koji istodobno udaljuje i zbližava s okolinom. Tijekom razgovora u prekrasnoj galeriji Makina, Hasssan nam je otkrio sve svoje ljubavi te vas pozivamo da ih otkrijete s nama.
LJUBAV – AFRIKA
– Rodio sam se u Osijeku, a odrastao u Kairu. Bio sam uvijek nemirnog duha i proputovao sam dosta svijeta. Afrika je moja najveća ljubav pošto mi je otac Egipćanin. Jednog dana kad je u Poreču tražio svoj hotel ugledao je mladu ljepoticu u koju se zaljubio i to je bila moja majka te sam po krvi polu Hrvat, polu Egipćanin. Odrastao sam u Egiptu. Dugi niz godina živio sam sa svojom ondašnjom djevojkom, mojom današnjom ženom, u Kopenhagenu. Studirao sam tamo smjer fotografije te kasnije se zaposlio u Danskoj filmskoj akademiji.
LJUBAV – FILM
– Pokraj fotografije, moja druga velika ljubav je film i uvijek sam se rado vezao u proceduru izrade filmova. Kako sam koncem 90-tih, dolazio često u Istru, budući da sam veliki prijatelj, a i kum, Borisa T. Matića, osnivača Motovun Film Festivala, odlučio sam ovdje i ostati. Doselili smo se u Pulu i mislili smo biti samo dvije godine, no kad smo uvidjeli kako nema ljepšeg mjesta za život od Istre, odlučili smo ostati. Djeca su nam tu odrasla u zdravoj okolini. U Istri sam našao svoj mir, svoju ljubav, svoje sve. Kao polu Egipćanin grozio sam se od jake zime koji smo imali u Danskoj. Ne znam kako sam izdržao 18 godina u Kopenhagenu.
LJUBAV – PRIČA O FOTOGRAFIJI
– 18 godina radio sam u danskoj filmskoj industriji. Bio sam šef fotografskog i video odsjeka, te sam osnovao tamo i svoju školu Global Fotoskole u kojoj sam imao svaki dan tridesetak polaznika. Kako sam bio usko povezan s Filmskom akademijom u Pragu gdje sam upoznao stvarno puno fotografa te sam napravio četverogodišnji školski plan praške akademije te sam uz pomoć rektora napisao i manifest fotografske škole. To je bitno jer je taj danski žig dao oznaku da je škola praćena sa strane danskog ministarstva. Time otkrio sam svoju ljubav prema priči o fotografiji. Uvidio sam kako mogu lijepo pričati o fotografiji tako da sam i ja predavao u školi. Bio sam godinama stručni predavač fotografije pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a u zadnjih 10 godina vodim fotografske radionice u Puli koje sam započeo voditi s mojim dragim frendom, prije svega dobrim čovjekom, Danielom Kršićem. Vodili smo fotografsku u školicu uz potporu Grada Pule i Studentskog centra gdje je pristup za sve polaznike bio besplatan. On je stao, ali ja sam ipak nastavio. Kad sam bio jednom prilikom u Aziji jedan budistički monarh rekao mi je da se prema budizmu ne smiješ petljati u ono što ne znaš te da znanje mora ići dalje, odnosno kada nešto znaš trebaš to prenijeti drugima. U školici, napravim uvodni tečaj u analogiju i svakome posudim jedan analogni fotoaparat s mjesečnim zadatkom kod kojeg moraju biti promišljeni jer svaki kadar mora biti na svom mjestu u analogiji, moji dragi prijatelji podučavaju polaznike o vrsti fotografije koja se koristi u njihovom sektoru rada, pa smo tako imali radionice vezane za svijet arhitekture, za landscape. No, oni svi daju polaznicima i fotografski zadatak. Kada polaznici izađu iz mračne komore sa svojom fotografijom, ima jak značaj za svakog polaznika.
LJUBAV – GLUMA
– Dugi niz godina radio sam na filmovima kao fotograf scene odnosno majstor koji zabilježi svaki kadar u filmu. To je prekrasno zanimanje budući da moraš zapisati baš svaki kadar u filmu. Te su se fotke koristile pri montaži filma da bi dale kontinuitet, a koristile su se i za plakate i ostale oblike promocije. Danas jednostavno zamrznu kadar u digitalnoj kameri. Snimio sam petnaestak dugometražnih filmova dok sam živio u Kopenhagenu, ali uz Zlatka Burića Kiće postao sam jedno od zaštitnih lica Tuborga glumeći u reklamama i tako se urodila moja četvrta ljubav, a to je gluma. Sada mi je lakše biti ispred kamera nego iza kamere. Filmska fotografija je baš mukotrpan posao koji sam radio s ljubavlju, i još ga radim s ljubavlju, ali zaista više volim stajati ispred kamere. Imao sam dva filma na Pula Film Festivalu, srpski film „Otac” i belgijski film „Bosonogi car”. U drugom radio sam kao location manager, ali istodobno i kao glumac. Američki redatelj Mike Cahill pozvao me je da mu radim kao fotograf na snimanju znanstveno-fantastičnog filma za Amazon. Odgovorio sam mu kako mi ne pada na pamet i da želim biti ispred kamere. On je napravio ulogu za mene i glumio sam na filmu gdje su također bili prisutni Salma Hayek i Owen Wilson.
LJUBAV – GALERIJA MAKINA
– Prostor u kojem se danas nalazi galerija Makina bio je prazan i našao se na licitaciji. Kako sam prethodno imao tamo nekoliko odličnih izložaba, među kojima su bile predstavljene i fotografije Renca Kosinožića i Željka Burića njihove pustolovine u Južnoj Americi, pobunio sam se te je grad objavio natječaj za dodjelu prostora u svrhu kulture. Napisao sam projekt s velikom težinom na fotografiju, dobio sam prostor i tu se rodila galerija Makina, čije ime je dano prema nazivlju fotografskog aparata makina. Galerija Makina je danas otvorena prema svim oblicima umjetnosti, ali je težište na fotografiji. Dosad imali smo 150 izložaba te gotovo svaku večer imamo kultna druženja. Jako puno ljudi se ovdje okupilo. Kada se odmakneš od dvaju neprijatelja, a to su novac i ego, i radiš s ljubavi, suđen ti je uspjeh. Galerija Makina je danas kulturno središte druženja u Puli.
LJUBAV – ANALOGNA FOTOGRAFIJA
– Velik sam ljubitelj i poznavatelj analogne fotografije. Posjedujem veliku kolekciju starih analognih fotoaparata. Nema te ljepote kao kad uđem u mračnu komoru, osjetiš miris kemikalija i mrak pa magija kada se papir stvara u razvijač te se iz negativa razvije fotografija. Analogne fotografije imaju jedno crnilo koje niti jedan printer ne može napraviti, a upravo to crnilo daje joj jedan trodimenzionalni efekt. Proslavio sam se fotografiranjem pokojnika na grobljima. Putujući prema Africi upoznao sam Austrijanca koji mi je postao vrlo dragi prijatelj. Kad sam imao izložbu u Grazu, pozvao sam ga da bude gost. Kako je kustos u Judenburgu, zatražio je od mene da svojim radom spojim Pulu i Austriju. Odlučio sam napraviti seriju fotografija na Mornaričkom groblju gdje sam slikao fotografije na keramičkim pločicama pokojnih Austrijanaca koje su živjeli u vrijeme Austrougarske u Puli. Napravio sam ciklus fotografija veličine 3 x 5 metara pod nazivom „1914 From a distance” s kojim sam se u biti i proslavio.