Biciklizam je fantastična rekreacijska opcija s kojom možete pospješiti vitalnost svog organizma. Osim što se gore masnoće, pobuđuje se hormon sreće a i bogate se doživljaji prilikom savladavanje zanimljivih prepreka i pogledom na osebujnu prirodu. No, tu je i loša strana a vezana je uz vožnju na javnim cestama gdje biciklistima smetaju motorna vozila, a vozačima motornih vozila, kao što u nastavku naznačuje dugogodišnji biciklist Relvis Glavić, biciklisti predstavljaju crnu mačku na cesti.
PROBLEM U INFRASTRUKTURI CESTA
– Što se tiče cestovnog biciklizma, problem leži u infrastrukturi cesta. One su nepregledne i uske. Najopasnije su ceste na Limskom kanalu i u Tarskoj vali. Na tim relacijama teško da prolaze dva kamiona u dvije trake, a kamoli dva auta i biciklista. Ukoliko ih se želi zaobići, treba se napraviti široki luk. Trebalo bi zabraniti vožnju po autocestama i javnim cestama obiteljima jer pojedine dionice nisu prohodne autima. Još uvijek nazadujemo naspram Italije i Slovenije. Trebalo bi napraviti nekoliko MBT parkova kao što to ima Rabac i zaista pozdravljam pravac kojim se razvija Rabac. Poreč bi trebao revitalizirati staze i svaki ugostiteljski djelatnik trebao bi usmjeriti obitelji koje bi htjele iskusiti biciklizam u Istri na takve parkove te uputiti ih da se ne kreću javnim cestama. Bavim se biciklizmom već osam godina i ne znam jesam li išao iz Tara prema Poreču sa biciklom tokom ljeta. Biciklisti u prometu gledaju se kao neka crna mačka na cesti. Predlažem svim biciklistima da izbjegnu sav taj stres i neka voze po unutrašnjosti Istre. Mislim da bi to trebalo staviti pod obaveznu opremu radare što se montiraju na biciklima koji detektiraju auta već na 100 metara kad se pojave odostraga.
MTB STAZE
– Nekoliko godina unazad, općine su počele stvarati biciklističke staze što je jako dobro. Imamo Parenzanu gdje se može popratiti magija netaknute prirode i stvoriti fantastičnu priču u prirodi. Treba usmjeriti turiste na MTB staze gdje je još uvijek netaknuta priroda, mogu se doživjeti zanimljive zgode i nezgode. Istra nije samo more i sunce. Uz biciklizam može se bolje upoznati unutrašnjost Istre, svo to predivno bogatstvo prirode. Tu je Butoniga, Bujština, Parenzana. Upravo s Parenzanom se može stvoriti zaista dobra promocija za Istru, ali i Hrvatsku. Organizirati maraton do Trsta pa od Trsta do Udina pa sve do Dolomita, iskoristiti Europu i sve njene mogućnosti budući da su danas otvorene granice. Kako bi samo bio dobar maraton sa startom u Dolomitima i ciljem u Poreču. Time bi u Poreč stiglo oko 1000 biciklista, ali i njihove pratnje, što bi pogodovalo dodatni razvoj sportskog turizma.
ZDRAVLJE I ZABAVA
– Biciklizam donosi ponajprije zdravlje pa onda i zabavu. Treba se baviti sportom. Moja žena i ja pokušavamo dati primjer svojoj djeci kako bi ih usmjerili na sport, te da što manje budu za kompjuterom, te da izbjegnu boravak u kafićima i kladionicama. Dobar uzor su nam Slovenci koji su 20 godina ispred nas. Oni rade od ponedjeljka do petka dok se vikendom bave sportom, planinarenjem, biciklizmom, trčanjem. Bitno je da mladi shvate kako zdravo živjeti bez kafića i kladionica. U svemu, upravo mi stariji trebamo biti primjer mladima. Na tjedan imamo na raspolaganju 168 sati. Ja od toga 10 posvetim sportu što je u biti malo. Puno vremena posvećujemo poslu, malo obitelji i svega 10 sati ostaje nam za sebe. Sve je stvar dobre organizacije koja bi se, osim na osobni život pojedinca, reflektirala na ekonomiju i na sam standard života. Uvijek tražimo krivca u drugim osobama, a u biti krivi smo sami sebi radi loše osobne organizacije.