Od svoje najranije mladosti, s 19 godina, postao je dopredsjednik Društva distrofičara Istre, iako je još u srednjoj školi bio prvak i viceprvak u streljanu zračnom puškom tek se u 2008. godini intenzivno angažirao u sportsko polje.
U svojoj boćarskoj karijeri, član boćarskog kluba Istrijana Davor Komar osvojio je 62 medalje/pehara, od čega 39 zlata, 15 srebra i 8 bronci. Nastupio je kako samostalno tako i u paru sa svojom sportskom kolegicom Melisom Osmanović iz Pule na Europskim KUP-ovima, Regional Open Boccia, i osigurao je svoj pojedinačni plasman u Paraolimpijskim igrama koje će se održati u Tokiu 2021. godine te time si je pripisao titulu najuspješnijeg hrvatskog boćara s invaliditetom.
Kako nam je sam priopćio, jako je zadovoljan svojim plasmanom, ali i zahvalan svim ljudima koji su mu bili podrška u deset godina velike požrtvovnosti.
DESET GODINA POŽRTVOVNOSTI
– Teško je opisati tu sreću i zadovoljstvo. Plasirati se na Paraolimpijske igre! Deset godina velike požrtvovnosti, svakodnevnih treninga, priprema, godišnje po 50 000 kilometara prijeđenih svojim osobnim vozilom, od četiri do šest sati svakodnevnih treninga, subotom kada nema natjecanja desetosatno treniranje u Ljubljani sa svojim sparing partnerom Matjažom Bartolom iz Ljubljane. Veliku zahvalnost dajem svome Boćarskom Klubu osoba s invaliditetom istarske županije Istrijana, Sportskoj zajednici Grada Pule, Gradu Pula, Istarskoj županiji, Sportskoj zajednici Istarske županije, Sportskoj zajednici udruga osoba s invaliditetom Istarske županije, Hrvatskom savezu boćanja osoba s invaliditetom i Hrvatskom paraolimpijskom odboru. Posebno želim odvojiti i zahvaliti svojoj obitelji, te mom stručnom timu koji me vodi i usmjerava na mom sportskom putu, a čine ga moja osobna trenerica Zvjezdana Grganja, licencirani trener boćanja Valter Ivančić, profesor kineziologije Vladimir Relić, specijalistica medicine rada i sporta Helena Blažić, sportski psiholog Davor Jakšić, psihologica Loredana Prodan Kurz, fizioterapeut Josip Štimac, medicinska sestra i sportski asistent – pratitelj Žoel Komar, te sportski asistent – pratitelj Tina Lorencin. Jako zadovoljan svojim životom. Ponosim se njime. Obožavam svoju obitelj i ljude oko sebe!
INTENZIVNE PRIPREME
– Za Tokio ćemo se pripremati vrlo trezveno i vrlo intenzivno. Jedno je sigurno, a to je da u Tokio idem po medalju. Za to imam realne šanse s obzirom da sam većinu sudionika koji će nastupiti u mojoj kategoriji već pobjeđivao i da svi imamo iste realne šanse, samo ćemo vidjeti tko će imati i više mudrosti, strpljenja i sigurnu ruku. Iskreno se veselim svom nastupu na Paraolimpijskim igrama i zdušno ću predstavljati svoju i našu Hrvatsku!
PODRŠKA PARAOLIMPIJSKOM SPORTU U HRVATSKOJ
– Podrška je dobra, ali, naravno, mogla bi biti još i bolja. Stvari su se posljednjih godina promijenile nabolje, a sport osoba s invaliditetom je prepoznat u našem društvu. Ja osobno ne znam osobe s invaliditetom koje gube želju za napredovanjem. Želje za napredovanjem sigurno ima i postoje kod svih osoba, bile one s invaliditetom ili ne, samo je upitno imaju li svi iste mogućnosti za ostvariti iste. Tu su osobe s invaliditetom u nepovoljnijem položaju. Invalidnost ipak stvara i ima određena ograničenja.