Svaki sport nosi sa sobom uspone i padove. Trening za treningom, utakmica za utakmicom, nosi svoju prtljagu pluseva i minusa. Svaka utakmica puna je snažnih emocija kako kod publike tako među igračima na terenu i dok svi gledaju kako gube ili pobjeđuju, osim protiv protivnika, igrači suočavaju se s borbom sa samim sobom, vjera, samopouzdanje, stres i razne misli, posebice kod mlade osobe.
Odbojka je jedan od najpopularnijih sportova diljem svijeta gdje je jako bitan pozitivan timski duh kojeg je lako ostvariti pri pobjedama ali ne i pri porazima, o čemu nam je načeo i srednji bloker Odbojkaškog kluba Rovinj Daniel Janko.
TRENIRANJE KAO IZAZOV
– Pozicija koju igram ne predstavlja mi problem, ali zato način igre koji mi je trener odredio je za mene izazov. Vjerujem svojem treneru i ako on misli da mogu odigrati određenu poziciju, to mi neće biti problem igrati. Samim time, čim mi to nije problem, ne mogu se ni odnositi prema njemu kao prema problemu. Zadovoljava me način rada na treningu i sama kvaliteta vježbi koje radimo na treninzima. Mislim da bi trebali poraditi na tome da budemo ekipa, budimo realni svi znaju biti ekipa dok pobjeđuju, ali teško je imati taj stav dok se gubi. Htio bi da to moja ekipa i ja sam naučimo i da se više drži do toga te da se u teškim trenucima bodrimo, a samim time doći će i dobra igra i biti će ljepše igrati čak i u porazu.
ODBOJKA KAO BIJEG OD PROBLEMA
– Držim veliku crtu između privatnih problema i odbojke i više koristim odbojku kao bijeg od problema na kratko vrijeme jer odbojku smatram kao nešto gdje se mogu opustiti i misliti na igru samog sporta. Moja ambicija u sportu je sama strast za natjecanjem. Volim se natjecati i sam. Duh natjecanja me zadovoljava i zbog toga se volim baviti sportom. Volim sport, ali samo dok sam ja u njemu, a realno nikad neću biti u profesionalnom dijelu jer nisam na toj razini. Mislim da Hrvatska odbojka mnogo zaostaje za ostalim.