Nove generacije, nove potrebe, novi uvjeti, ali uvijek velika briga vezana je uz naše najmlađe, od obiteljski skrbi do zdravstvenih, socijalnih i društvenih ustanova. Ono što danas roditelje najviše muči jest kada i gdje upisati svoju djecu na čuvanje kako bi mogli odraditi svoje poslovne obveze te zadovoljili potrebe razvoja socijalnih sposobnosti djeteta.
Pobliže stranu odgajatelja u vrtiću u stvaranju odnosa s roditeljima i djecom upoznali smo u razgovoru s Jasnom Nujić i Majom Milohanić iz porečkog dječjeg vrtića „101 dalmatinac”.
STRAH KOD PRVIH DOLASKA
– Imamo dva vrtića sa sve skupa devet grupa s osamnaest odgajatelja. Od samog početka krenuli sa stavom da stvaramo jednu veliku obitelj. S roditeljima prilikom upisa imamo jedan intervju gdje nam u kratkim crticama opisuju svoje dijete, njihove navike i potrebe. Dijete upoznajemo u biti tek kada stupa u jaslice. Upravo prilikom upisa i kroz stalni rad, bitna je komunikacija između roditelja i odgajatelja. Često kod prvog dolaska, roditelji budu prestrašeni više od vlastite djece. Strah je danas veća naspram prije radi načina života kojim danas živimo. Previše smo počeli biti nad djecom i čuvamo ih od svega. Danas niti starija djeca ne idu nigdje sama, koncentracija je maksimalna na što rade, gdje se kreću i s kim se druže, te sve moraju imati posebno za njih. Upravo zbog te prevelike pažnje, djeca su boležljivija i ne razvijaju dovoljno motoričke sposobnosti kao što smo mi to radili prije. Mi smo bili na otvorenom zraku, izmišljali smo nove igre sa štapićima, kamenčićima i slično. Iako se danas može svašta putem moderne tehnologije otkriti, postoje još uvijek oni koji smatraju da je vrtić čuvalište za djecu. Zna se samo ukoliko dijete dođe kući s nekom novom pjesmicom ili crtežom. Ima tu dosta stvari koje su nevidljive koje odgajatelji s djecom rade svaki dan, potiču ih, ohrabruju ih na samostalnost i drugo. Naravno, za to su potrebne pripreme, koje odgajatelji najčešće čine kod kuće. Znamo imati radionice za odgajatelje. Na kraju dana u vrtiću uvijek dajemo roditeljima kratke informacije vezane za taj dan, a konkretnije razgovore s roditeljima vršimo tokom individualnih sastanaka.
PREVELIKA BRIGA I NEMAR O DJETETU
– Pretjerana briga prema djetetu dovodi do nesamostalnosti samog djeteta jer su roditelji pretjerano brižni. Postoji dvije vrste roditelja s kojima se susrećemo; pretjerana briga dovodi do određene nesamostalnosti, a s druge strane imamo roditelje koji zanemaruju potrebe djece i ne slušaju kada i djeca nešto pitaju. Kod nas je standard također tako loš da postoje i roditelji koji su primoreni raditi ponekad i više od dva posla te u smjenama kako bi zadovoljili osnovno potrebe djece, i nemaju kako naći vremena za svoju djecu, a željni su toga. Ove godine dobile smo putem socijalnog fonda Europske unije dobili sredstva kako bi mogli započeti s popodnevnim programom vrtića te će roditelji moći ukoliko rade popodne pustiti u tim satima u vrtiću na čuvanje.
RAD S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA
– Prvo se mora grupa suživjeti i treba se postići dinamika unutar grupe u kojoj dijete s posebnim potrebama biva. Kada ga djeca prihvate, odgajatelj može raditi sukladno s tim djetetom. Posebna potreba nije samo poteškoća, već se ponekad radi o izuzetno darovitoj djeci. Darovita djeca također traže više od samog odgajatelja, više aktivnosti pa i pažnje. Za takvo što se treba pripremiti, izvući maksimum od tog djeteta, te potaknuti da ga cijela skupina prihvati. Stvara se u biti prirodna okolina za to dijete. Uz odgajatelje bitna je nazočnost defektologa u vrtiću. Defektolog je potreban radi rane intervencije jer ako se intervenira na vrijeme uz svakako pomoć roditelja, te se time može izvući dijete iz tog određenog stanja. Do sedme godine se dijete razvija te se potreba koja se pojavila u drugoj ili trećoj godini može smanjiti, te u nekim slučajevima nestanu kompletno simptomi. Radim u vrtiću na spomenutoj ranoj intervenciji. Vrtić se prilagođava cijelom razvoju djeteta, od prehrane do stručnih suradnika.
PROMJENA ODGAJATELJA
– Različita su mišljenja glede promjena odgajatelja. Kada je dijete malo, od godinu dana do treće godine, gdje je odgajateljica zamjena za majku, dobro je da je dijete samo s jednom odgajateljicom. Tu se stvara temelj za sigurnost i zamjenska struktura majke. Nakon određene dobi, vrlo je dobro da se mijenjaju odgajatelji jer će doći do priprema za škola kako ne bi bilo šokova kada promijeni ustanovu. Različite odgajateljice imaju također različite talente i znanja koja se mogu prenijeti djeci. Postoje i slučajevi gdje ista odgajateljica ostaje uz djecu od jaslice do škole što je isto dobro jer tada se zna točno na čemu se treba dodatno poraditi, posebice oko emocionalne inteligencije.
ŠUMSKI VRTIĆ
– Imamo projekt Šumski vrtić gdje u početku djeca nisu znala što će raditi. Tek nakon određenog perioda počeli su se postepeno igrati s kamenčićima i grančicama. Pilot projekt Šumski vrtić je naš najbolji projekt dosad u kojem smo ispostavili odličnu suradnju s djecom i roditeljima, ali i sa susjedima koji su nam dali mogućnost stvaranja jednog lijepog kampa. Ideja je nastala direktno sugestijama djece. Djeca su boravila u kampu od jutra do popodneva. Možemo to nazvati vrtićem bez vrata i zidova, odnosno otvoreni i širokog spektra. To je za nas bio jedan veliki izazov jer su djeca razvijala motoričke sposobnosti i znanja, a uspostavila su i dobru međusobnu suradnju. Danas su ta djeca vidljivo snalažljivija u školi, znaju sve prihvatiti kao izazov, a ne kao veliki problem.