Jedna od najatraktivnijih članica Ženske odbojkaške reprezentacije Hrvatske Rene Šain nije se dala prelomiti kritikama drugih osoba. Mnogi su slutili kako za nju nije odbojka radi visine, no jačina njenog karaktera, njena osebujna energija i nadasve pozitivna narav, pokazala je upravo kritičarima kako odbojkaška zvijer koja leži u njenom duhu može ostvariti vrhunske rezultate.
Iskoristili smo njen boravak u Poreču i popričali s njom na jednoj od najljepših istarskih terasa gdje smo zajedno sa simpatičnim konobarima otkrili napretke koje je Rene načinila boravkom u Češkoj, kako samu sebe vidi za vrijeme igre, kako reagira na kritike, koje joj je nagrađivanje najslađe te što je za nju u stvarnosti odbojka.
NAPREDAK U ČEŠKOJ
– Završila sam s Češkom nakon dvije odigrane sezone. Tamo neću više igrati. Mogu reći da sam tamo jako napredovala što se tiče tehnika u igri, a i psihički mi je to puno pomoglo. Osim snalaženja u igri, naučila sam i njihov jezik što smatram da je još jedna prednost. Cilj mi je otići igrati u Njemačku i nadam se da će se to ostvariti vrlo uskoro. Ovisi kako je tko čovjek, no igrom negdje vani, otvaraju se mnoga vrata, upoznaje se puno novih ljudi i stvarno se može puno naučiti od drugih ljudi. Nisam ni slutila da ću u Češkoj se tako dobro sprijateljiti s curama koje su igrale sa mnom. Iako sam otišla od tamo, odlučile smo ostati u kontaktu i dolaziti će kod mene.
RENE ZA VRIJEME IGRE
– Za vrijeme igre, ja sam luda. Skačem, derem se, volim tu energiju i pozitivu. Prilikom analiza utakmica, što smatram da je to jako bitno ukoliko se želi napredovati, kad gledam sebe kako igram, mislim si kako stvarno nisam normalna, ali mislim da je to jedna strana mene. Volim loptu i na terenu se u meni pobudi jedan neopisivi žar i jednostavno poludim i bacim se u igru.
OKOLNOSTI OKO KRITIKA
– Uvijek je dobra konstruktivna kritika. Draže mi je kad mi drugi ljudi kažu nego kad samu sebe vidim kako griješim. Znam vidjeti što radim loše, ali lakše mi je primiti kritiku od mame. Ona me je naučila da uvijek poslušam tuđe kritike ali da uvijek kažem sebi da ja to mogu ako ja to želim. Svaki savjet je dobar, ali uvijek trebaš najviše slušati sebe. Puno je okolnosti koje se skrivaju oko jedne kritike i ljudi to ne bi trebali uzeti zdravo za gotovo. Nitko ne zna što se u tom trenutku događa u tebi.
BITNO JE NAGRAĐIVANJE
– Hranim se sportski no kao i svi imam trenutke kad mi dođe želja za nečim slatkim, tako da uvijek imam nešto slatko sa sobom. Ponekad to slatko dobro dođe jer se treba nagraditi za sve ono što radimo tijekom tjedna, mjeseca pa i godine. Treba čovjek samog sebe nagraditi, no, naravno, ne pretjerivati u tome. Psihološki najjača nagrada mi je kompliment. Kad odradim dobar posao, u sebi znam da je to to, ali mi je drago čuti pohvale od drugih, posebice od mame i trenera. Tko nije sretan kada dobije kompliment?!
ODBOJKA KAO OBAVEZA
– Meni odbojka nije hobi. Mogu to što radim definirati kao posao. Svi profesionalni sportaši igraju u inozemstvu za neke svote novaca od kojih mogu živjeti. Meni radni dan počinje ujutro s treningom, nakon odmora, popodne me već čeka drugi trening. Meni je cijeli fokus na odbojci i sve mi je podređeno tome. Meni je to obaveza kao što je drugima njihov posao. Trenira se svaki dan, imamo utakmice koje moramo odraditi i nemamo vremena se baviti nečim drugim.