Kad kažu da se sve u životu vrti oko lopte to je zaista tako kod Porečanke Rene Sain, nekadašnje članice Odbojkaškog kluba Poreč i mlade juniorske reprezentacije Hrvatske.
Kao djevojka puna energije Rene Sain je trenutno aktivna u češkom odbojkaškom klubu Olomoucu s kojim također postiže odlične rezultate.
Nazvali smo vatrenu igračicu za vrijeme njene pauze između dvaju treninga i doznali kako je joj je sada nakon što se odvojila od svog voljenog okruženja kako bi se jače posvetila svojoj velikoj strasti, odbojci.
SLUČAJNI POČETAK
– Takoreći počela sam slučajno s odbojkom. Prije sam igrala košarku. To sam obožavala i nisam planirala krenuti u niti jedan drugi sport. Nakon što se klub raspao, majka mi je rekla da pokušam s odbojkom budući da se i ona bavila odbojkom. Odlučila sam probati i eto me danas i dalje u odbojci.
TRENINZI U POREČU
– U Poreču sam jako puno napredovala i naučila sam sve što znam danas. Promijenili smo bili tri trenera otkako sam ja bila došla, ali većinom vremena vodio me je Miodrag Stojaković. On me naučio većinu toga što znam sada, ne samo što se odbojke tiče već i o odnosima unutar ekipe, kako se trebam ponašati u određenim situacijama. To mi je pomoglo puno u životu i izvan odbojke.
ANGAŽMAN U ČEŠKOJ
– Nisam ovo godine planirala otići nigdje preko granice pošto sam puno toga odrađivala s reprezentacijom. Ponudili su mi angažman u Olomoucu. To mi je prvi put da sam vani. Nije mi teško. Iskreno, mislila sam da će mi biti teže, ali snalazim se. Trenira se svaki dan po dva treninga. Zauzeta sam praktički cijelo vrijeme, a kad imam nešto slobodnog vremena odem se prošetati po gradu. Ono što mi fali u Češkoj su obitelj i prijatelji, ali i more. Posebice sad kad je došlo toplije vrijeme, pa bi rado popila kavu gledajući u more i osjetila onaj poseban miris mora.
LOPTA NE SMIJE PASTI
– Kad vidim loptu, pobudi se u meni adrenalin da ta lopta jednostavno ne smije pasti. Toliko volim općenito sport i odbojku da čim dođem na teren nešto odmah klikne u meni. Volim odbojku i želim nešto napraviti od toga. To mi je sad najveći prioritet. Uživam u odbojci i ništa mi nije teško glede odbojke. Nadam se da me neće nikakva ozljeda spriječiti u daljnjoj karijeri. Htjela bih jednog dana igrati u Italiji jer je tamo jako dobra odbojka, blizu mi je i općenito ju jako volim
SLOGA U EKIPI
– Ključno je da se svi slažemo na terenu. U tom trenutku, nije mi toliko bitno dali se slažemo sve van terena. Kad je igra u pitanju, onda je važna prisutnost te neke timske kemije. Ovdje se van terena družim većinom s dvije cure. Stalno sam s njima. Ostale su oženjene ili žive van grada, tako da ne provodimo vrijeme zajedno, ali kad se igra utakmica, imamo tu neku kemiju koja nas spaja.
POSEBNE UTAKMICE
– Utakmicu koju najviše pamtim iz perioda igre s porečkom ekipom je kada smo osvojili prvenstvo jer je to bilo baš za moj rođendan. Ovdje, u Češkoj, definitivno mi je najbolja utakmica kojom smo osvojile kup prije mjesec dana. Deset godina nitko nije uspio pobijediti tu ekipu u finalima, a mi smo ih ove godine pobijedile tako da će mi to ostati dugo u sjećanju.