Rekli bi za njega da je mlad i zgodan, i naravno da je košarkaš. Pavao Blažević je od 2016. u istarskim košarkaškim vodama kao igrač košarkaškog kluba Pula 1981.
U samo par minuta razgovora prije još jednog treninga u Domu sportova Mate Parlov, uspjeli smo upoznati vatreni duh mladog sportaša koji jednostavno vibrira pozitivnom energijom i stalnom željom za igrom. S Blaževićem, budući da dolazi iz drugog podneblja, usporedili smo mentalitet igrača iz Dalmacije i Istre, upoznali smo njegov stav o sportu i Draženu Petroviću, njegov način uvježbavanja te na koji način si podiže raspoloženje prije utakmice. Pogledajte u nastavku što li nam je otkrio o sebi.
DALMACIJA VS ISTRA
– Već deset godina bavim se košarkom. Počeo sam relativno kasno, tek u osmom razredu, u Školi košarke Split. Onda sam išao u kadete Solina i otada sam proveo pet godina u KK Kaštela. Mentalitet igrača je totalno drugačiji. U Dalmaciji se puno ozbiljnije shvaća rad i puno je veća odgovornost prema treningu dok ovdje postoji još uvijek neka labavost prema svemu tome. U Dalmaciji je i puno veća konkurencija i samim time moraš dati sve što imaš da se izboriš za mjesto u ekipi. Dok ovdje se ljudi i ne bave toliko košarkom i uvijek će se naći mjesto u ekipi. Takav stav ruši sport jer ljudi znaju zanemariti važnost treninga.
ZNAČAJ SPORTA
– Sport je način života. Kad se probudiš ujutro i kad legneš navečer, moraš biti ono čime se baviš. Košarka nije samo ovo na terenu i ono sve što je iza nje. Mlađima se daje primjer kako se ponaša tokom treninga. Proveo sam praktički cijeli život u sportu. Prije košarke bavio sam se borilačkim vještinama. Razvio sam disciplinu sporta na visokoj razini. Treba to održavati kroz cijeli dan ne samo kroz sat i pol ili koliko se trenira.
POMISAO NA DRAŽENA PETROVIĆA
– Rad i samo rad, ništa drugo osim rada. To je bio taj neki opsesivan rad gdje nije nikad stajao. Ta njegova psiha koju je opisao Australac koji ga je pratio tokom cijelog života pokazuje jedan mentalitet koji je jedan na bilijun ljudi. Teško se je usporediti s njim jer on je bio jedinstven no pokušavam biti što bliže tom načinu života. Stvari koje je on radio danas je nezamislivo nekim igračima. Bio je sjajan igrač i sjajan radnik.
TRENIRANJE
– Pokušavam trenirati tri puta dnevno. Ujutro u teretani, nakon teretane dođem u dvoranu do 11, onda je spavanje popodne i navečer nastavljam vježbati s ekipom. Nije dobro pretjerati u ničemu. Tri treninga budu jaka pa tri malo slabija. Moram paziti uvijek na svoje tijelo da ne dođe do forsiranja i ozlijede. Puno ću više pomoći ekipi zdrav nego ozlijeđen.
PODIZANJE RASPOLOŽENJA PRIJE UTAKMICE
– Nemam neki poseban način dizanja raspoloženja. Jednostavno volim pobjeđivati. Samo to natjecanje mi digne raspoloženje. Sama pomisao na pobjedu i igranje mi je sasvim dovoljno. Uživam u svakom trenutku, čak i na treningu.