Putujući Istrom zaustavili smo se u Žminju kod jedne pjesnikinje koja nas je privukla svojom jednostavnošću. Čuli smo o njoj dosta priča, kako je završila studij hrvatskog jezika i književnosti, o njezinim aktivnostima u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Žminju, o publikacijama u časopisima “Istra” i “Nova Istra” te smo pročitali pokoji stih iz njenih zbirki “Neka buo”, “Uroki urok” i “Hćeri Evine”, ali htjeli smo ju upoznati direktno.
Popričali smo s Nadom Galant, pjesnikinjom iz Žminja, o njezinim počecima pisanja, o čakavštini, ali i o osjećajima.
POTICAJ UČITELJICE
– Počela sam pisati u trećem razredu osnovne škole. Tada se održavao Sabor čakavskog pjesništva. Naša učiteljica Vilma Zohil brinula se o svima nama. Došla je jedan dan u razred i pitala dali bi netko pisao i imali netko smisla za to. U onom trenu nisam uopće razmišljala o tome. Ona me je na to potaknula. Napisala sam tu jednu pjesmu koju sam posvetila svom djedu. S tom pjesmicom nastupila sam onda na Saboru pa sam kao najmlađi sudionik dobila zlatan sat na poklon i to mogu reći da je bio moj pravi početak. Pjesmicu sam napisala kada smo išli na njivu s kravama, ja sam se kretala po neravnom putu i onda sam si mislila što bi mogla napisati. Tamo sam to osmislila i kad sam stigla kući onda sam i zapisala. Taj ambijent bio mi je najviše blizak. To su bili moj djed i baka i sav moj svijet.
OPSTANAK ČAKAVŠTINE
– Ako govorimo čakavštinu i ako ju upotrebljavamo i govorimo međusobno čakavski onda ima svoju budućnost. Ima toliko pjesnika u Istri koji ju koriste, pa sam i optimistična oko opstanka čakavštine. Ali skloni smo ublažavati taj naš govor pa koristimo neku opću čakavicu kako bi se lakše razumjeli pa se taj govor u biti gubi. Pjesnici u pisanju vrednuju taj govor i smatram da to rade dosta dobro. Meni je neka beseda toliko jednostavna i toliko se to podrazumijeva da mi je teško razumjeti kako netko to ne može razumjeti. Ako se koristi dobra poezija, ona će sigurno privući. To je kao kad su počeli pjevati Gustafi pa Alen Vitasović. Ako je neka stvar dobra sama po sebi onda će i interes izazvati pa će se ljudi potruditi to razumjeti. Pjesma iz moje prve zbirke “Bonaca trav” ne znam zašto mi je posebna, ali spajanjem trave i mora mislim da sam napravila nešto duhovito i inventivno.
JEDNOSTAVNOST
– Gledam kroz pjesme prikazati svoje osjećaje. Mislim da nas oni definiraju i govore ono što smo mi u biti. Vjerujem kako je sve jednostavno lijepo. Važno je u životu biti jednostavan i dostupan.