Fabris Radin zajedno s Rosemarie Miletić već skoro dva desetljeća širi pozitivne vibracije plesom u Puli. Uz uobičajene treninge unutar plesnog centra Studio, Fabris i Rosemarie vode i zabavne programe kao što su plesne večeri salse i razni festivali među kojima se u ožujku i još jedan ciklus Salse Latine Istriane.
Fabris ponajviše ples gleda kao oblik rekreacije kojim se oslobađaju i društvene barijere. Uz njihove stalne aktivnosti, Fabris ima vrlo malo slobodnog vremena, no za naše čitatelje odvojio je par minuta pa pogledajte što nam je ispričao o plesu.
ŠKOLA PLESA
– Ples je jedan vid rekreacije. Postoji faza učenja plesa gdje učimo različite plesove kroz njihove osnovne korake. Prvenstveno se radi o salsi i bachati koje su sad jako popularne. Škola traje individualno koliko tko želi naučiti tako da kroz ples se može naučiti plesati nekih dva do tri mjeseca da bi se reklo da se zna plesati i razumjeti što je ples te otići negdje plesati, ali ako se želi naučiti da to bude uživanje u plesu onda je to minimalno godinu dana i tada se već može pristupiti nekom festivalu ili radionici.
PLES KAO REKREACIJA
– Ples je dio rekreacije. Bilo kakvo kretanje tijela, hodanje, trčanje ili drugo je dobro za tijelo. U plesu, svaki mišić radi, kao i svaki zglob i svaka kost. Da bi plesali, moramo se kretati. Moramo pomicati tijelo i kralježnicu, jačati unutarnje mišiće tijela i zglobove na nogama. Tjeramo tijelo da se uspravi i da drži neku svoju posturu i automatski se osjećamo ugodnije i pozitivnije. Uz kretnju tu je i odnos među ljudima kada se mora dotaknuti djevojku ili partnera i plesati. Mi dečki vodimo partnericu kroz ples. Djevojke dozvoljavaju da ih dečki vode. Stvaraju se tako međuljudski odnosi jer taj krug plesa je nešto u što kada dođemo zaboravimo na bilo kakve probleme koje imamo taj dan, taj mjesec, tu godinu. Kroz ples zaboravljamo na sve probleme i jednostavno se psihički opustimo i uživamo u trenutku, tih tri minuta koliko traje jedna pjesma kada smo na plesnom podiju, stvaraju se ti neki unutarnji i međuljudski odnosi kojima postajemo zadovoljni sami sa sobom. Ples je stvarno jedan lijepi vid rekreacije i trebalo bi ga više ljudi koristiti. Barijere uvijek postoje. No čovjek mora biti hrabar i pomaknuti te barijere. Prvo treba odlučiti da želi naučiti plesati kako bi to mogao primijeniti vani, kako pri izlasku tako i na nekom vjenčanju.
PLES KAO PROCES SOCIJALIZACIJE
– To je jedan proces. Odlučiš ići u školu, naučiš plesati i onda krene taj ples, a time i socijalizacija s ljudima. Socijalizacija je jedan oblik kulture koje uvijek ima, ali uvijek ju se može i poboljšati. Djevojke s vremenom shvaćaju da nije sramota u plesu da odu pitati dečka hoće li plesati s njima, pošto je uvijek malo muških plesača i jednostavno ne stigne doći do svih. U principu, povećava se laganim tempom broj muških plesača.
PLESNI BRAK KOJI IZVLAČI LJUDE IZ STANOVA
– Rosemarie i ja putujemo svugdje po svijetu i upoznajemo puno novih ljudi i svijet kroz te ljude već devetnaest godina. To nije malo vremena. Moglo bi se usporediti s jednim lijepim brakom i naučili smo jako puno o sebi i o odnosu s ljudima, posebice taj pedagoški pristup koji je najbitniji. Kad smo krenuli raditi zajedno, oboje smo imali svoj stalni posao. Trinaest godina bavio sam se glazbom svirajući po vjenčanjima i terasama i da mi je tada netko spomenuo da će mi ples biti posao i da će mi donositi prihode kojima ću plaćati račune, odgovorio bi mu da je lud. Danas mogu reći da me upravo to već devetnaest godina ispunjava. Nešto za što sam cijeli život bio lud pretvorilo se u posao. Puno je tu odricanja tokom školovanja, ali to je drugi dio mene. Ono što Rosemarie i ja radimo je da ljudima prikažemo ples upravo kao rekreaciju. Bitno nam je da izvučemo ljude iz stanova, da ih odmaknemo od kompjutera i telefona. Ples je nešto što ne mogu vježbati s telefonom. Moraju imati partnere kako bi plesali u paru, kao što su plesovi mambo, salsa, engleski valcer, chachacha i drugi. Treba izaći među ljude i jednostavno opustiti se u plesu.
ŠIRENJE SVIJESTI O PLESU
– Ples je zabava, rekreacija i nešto što ispunjava ljude pozitivnom energijom gdje ljudi uče o sebi i pedagoškom pristup te kako komunicirati s drugim ljudima. Imali smo nedavno festival kojemu je to već trinaesta godina da se odvija, Salsa Latina Istriana. Bilo je tu negdje oko 2000 ljudi što nije malo za jednu Pulu u ožujku, kada nije turistička sezona, ali bit je da smo omogućili našim ljudima koji si ne mogu priuštiti ili su u strahu doći na festival jer ne znaju dovoljno dobro plesati da vide što znači biti na jednom takvom eventu. Na našem festivalu su sve radionice besplatne. Trudimo se dovesti kvalitetne DJ-eve i instruktore kako bi zaista svim ljudima proširili svijest o plesu. Mnogim ljudima smo kroz ples otvorili nove obzore. Nitko ne pleše uvijek s istim partnerom. Mnogi su se time više otvorili u komunikaciji. Neki su čak upoznali svog partnera, neki su i oženili. Svašta se može kroz ples u tim odnosima. Nije ples nešto što je nemoguće. Na partijima upoznaju se nepoznate osobe, počnu se družiti i otvaranjem počnu se pričati o nekim drugim temama. Upoznaju time i sebe i spoznaju da nisu toliko sramežljivi i da mogu pitati o stvarima za koje bi prije šutjeli zbog straha.