Nuša Hauser je svestrana umjetnica i znanstvenica čiji je rad duboko ukorijenjen u istraživanju i promociji istarske kulturne baštine. Kao muzikologinja i viša kustosica dokumentaristica, svoje akademsko obrazovanje stekla je na Odjelu za povijest vizualnih umjetnosti i glazbe Sveučilišta u Padovi, što joj je omogućilo da se posveti temeljitim istraživanjima tradicijskih glazbenih fenomena Istre.
Njen znanstveni interes obuhvaća širok spektar tema, od rekonstrukcije identiteta i odnosa između kulture i političkih ideologija, do problematike muzejske dokumentacije i nematerijalne baštine Istre.
Uz akademski rad, Nuša Hauser ostvaruje se i kao kantautorica, iako taj aspekt svog stvaralaštva ne doživljava isključivo kao karijeru. Njen kantautorski put karakterizira kontinuirani proces stvaranja, gdje sam rad na pjesmama, kao što je bio slučaj s ciklusom “Vetve”, smatra inspirativnijim i formativnijim od konačnog proizvoda.
U zanimljivoj komunikaciji, istaknula nam je kako je proces za nju ključan za konkretizaciju ideja, formiranje kreativnog identiteta i uspostavljanje novih odnosa, često donoseći iznenađenja i njoj samoj i slušateljima, te vas pozivamo da bolje upoznate Nušu kroz odgovore koje nam je priložila o svom radu, inspiracijama i naravno izazovima s kojima se suočava u predstavljanju svog rada.
U PROCESU SE DOGAĐA KONKRETIZACIJA IDEJA
– Teško mi je o svojem kantautorskom radu razmišljati kao o karijeri. Naravno da određeni put postoji, nekakvi temeljni koraci koji su potom tu moju aktivnost učinili ozbiljnijom i vidljivijom. To bi, u tom slučaju, bilo stvaranje “Vetve”, upravo proces rada na pjesmama koje su stvorile ciklus. Proces je uvijek daleko inspirativniji i važniji u formaciji negoli njegovo okončanje, paketiranje u jednu zatvorenu cjelinu. U procesu se događa konkretizacija ideja, rađa se kreativni identitet, uspostavljaju se novi odnosi, nerijetko je iznenađenje i za one koji stvaraju i za oni koji slušaju. Mene je moja “Vetva” iznenadila, a i danas vidim da i druge može iznenaditi. Na tome sam zahvalna.
KONTINUITET U RADU
– Izvor moje inspiracije je sve ono što je za mene neizrecivo, moja intima, osjećaji, strahovi i snovi. Projekti se dogode ukoliko postoji određeni kontinuitet u radu, ukoliko se kreće prema nekoj konstrukciji, nekom konceptu, a sve se to događa nekakvom prirodnom potrebom, inspiracijom. Mislim da je to slučaj svih kreativnih postupaka. On se sam nametne i razvija ako ima potrebe. A stil ili princip je kod mene uvijek isti, od mene onda krene dalje u oblikovanja koje nemaju nužno moju kontrolu, što je dobro. Ja svoje pjesme radim za klavirom, od njega kreće forma, sadržaj, baza atmosfere i kad te tipke stvore okvir s dovoljno slojeva tad dodajem glas i na koncu riječi. One su posljednje jer odgovaraju pretpostavljenom zvuku. Prvo ide zvuk, ton pa onda riječi koje ga dodatno definiraju. Ako oživi pjesma sa mnom tad je tek spremna i za snimanje i tu je podložna drugim utjecajima. Od snimanja nadalje više nisam sama, tu imam pomoć i suradnju Branka Crnogorčića koji moje pjesme priprema za “izlazak”, snima ih, u njih intervenira onoliko koliko je poželjno i producira i objavljuje, u slučaju gotovog ciklusa, pod svojom etiketom Little Black Mountain.
ČESTO MI JE NEELEGANTNO I NEPRISTOJNO SEBE PROMOVIRATI
– Teško je nositi se sa stresom i pritiskom u radu, kao i svima sa svojim stresovima i pritiscima. Nije uvijek ugodno baviti se poslovima koji podrazumjevaju više od gore spomenutih kreativnih procesa. Da bi se rezultat tih procesa, rada, truda, predanosti učinio vidljivim ili da bi uopće komunicirao s nekim potrebno je puno raditi na promociji, promociji u svakom smislu. To je ono što meni predstavlja stres i pritisak jer nisam sklona ni dovoljno vješta u tome, često mi je neelegantno i nepristojno sebe promovirati. Stoga sam neizmjerno zahvalna kad naiđem na takve suradnike i organizatore koji taj dio posla preuzimaju na sebe u trenutku kad sam pozvana u njihove programe. No, to je standard s kojim se bore svi koji imaju određena umjetnička zanimanja i žele komunicirati svoj rad. Nekima taj marketing ili self-marketing ide bolje, a nekima nikako.
ULOGU U UMJETNIČKOJ ZAJEDNICI
– Širok je pojam umjetnička zajednica, a moja je uloga nedefinirana, ne zato jer je ne želim definirati, već zato jer je ne znam definirati. Vjerojatno ide u smjeru koji je u skladu s atmosferom mojih pjesama, s mojim izrazom. Atmosfere izazivaju ambijente, ambijenti organizatore koncerata, festivala, ciklusa.
NOVI POLET
– Sad mi je fokus na koncertu u Klaustru Pavlinskog samostana u Sv. Petru u Šumi, koji se ostvaruje na poziv Turističke zajednice Središnje Istre i jako me raduje biti u jednom od najljepših franjevačkih atrija i ovim putem se zahvaljujem fratrima što me primaju u svoj dom. To će biti drugi posjet Franjevcima. Prvi je bio promocija “Vetve” prošle godine i sigurna sam da će se mir kakav sam tamo osjetila ponoviti i kod fratara Pavlina. Ti su prostori posebno inspirativni, nezamjenjivi i izuzetno vrijedni. U pregovorima je još nekoliko koncerata ovo ljeto i ono što je ključno završnica priprema objave drugog albuma i početak priprema za njegovu promociju koja bi se trebala dogoditi u Puli u ranu jesen, a onda poželjno i na drugim adresama koje se također pregovaraju. Album nosi deset pjesama i svaka ima svojeg gosta, svaka pjesma predznak Dialogues, i tako od 01 do 10. od Tanzeva “Vetve” koji su bili sasvim konkretna instrospekcija i monolog temeljen na inspiraciji sad se dogodilo, valjda prirodno nakon komuniciranja monologa- dijalog. Imala sam sreće u tim duetima imati sjajne suradnike koji su moje pjesme učinili našima i to na krajnje inteligentan i suptilan način, s punim razumjevanjem i s toliko potrebnom novom energijom. Dali su mi novi polet. I taj album biti će objavljen pod etiketom Little Black Mountain. Pripremu je pomogao Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, kao i tisak “Vetve” koja je sad dostupna i u fizičkom obliku. (foto: Đani Celija)