Ortopedija, iako zahtjevna disciplina medicine, nudi iznenađujuću dozu kreativnosti i inovacija. Svaki pacijent predstavlja jedinstveni izazov, a pronalaženje optimalnog rješenja često zahtijeva ne samo duboko medicinsko znanje, već i sposobnost “razmišljanja izvan okvira”. Od planiranja složenih rekonstruktivnih zahvata do adaptacije ortopedskih pomagala, ortoped traži balans između znanstvenih principa i individualnih potreba pacijenta.
Ivan Rakovac je visokokvalificirani i iskusni ortopedski specijalist poznat po svojoj visokoj razini posvećenosti pacijentima. Njegova predanost ne očituje se samo u operativnim zahvatima, već i u pažljivoj dijagnostici, planiranju terapije i postoperativnoj rehabilitaciji, osiguravajući optimalne rezultate i poboljšanje kvalitete života svojih pacijenata.
Rakovac je izgradio uspješnu karijeru radeći u renomiranim zdravstvenim ustanovama, a njegovo kontinuirano usavršavanje, posebice u područjima manualne medicine, artroskopije i minimalno invazivne kirurgije, osigurava pacijentima pristup najmodernijim i najučinkovitijim metodama liječenja.
Njegov doprinos znanosti, kroz brojne publikacije i razvoj inovativnih tehnika poput ultrazvučno asistirane kalkaneoplastike, dodatno potvrđuje njegovu stručnost i predanost poboljšanju ortopedske skrbi.
Zaintrigirani njegovim uspješnim kontinuiranim radom, obratili smo se Ivanu Rakovcu kako bi doznali nešto više o njemu te vas pozivamo da ga kroz ovaj članak bolje upoznate s nama.
ORTOPEDIJA – ZAHTJEVNA DISCIPLINA
– Imao sam sreću kao dječak već znati da želim postati ortopedom. Ideja se utkala u mene krajem osnovne škole te su sve kasnije odluke proizlazila iz nje. Nije bilo teško tada usmjeriti energiju. Jedan je stariji liječnik rekao kako je važno odrediti smjer u što ranijoj fazi učenja, ne vrludati. Ortopedija je zahtjevna disciplina, dan ima ograničen broj sati, život ograničeno dana i potrebno je ostati fokusiran cijelo vrijeme kako bi se održavala visoka razina struke.
IZUZETNO ZANIMLJIV I KREATIVAN POSAO
– Nakon 15 godina provedenih u javnom sektoru počeo sam razmišljati o otvaranju poliklinike. Dani su se na poslu ponavljali, pretvarali u niz te je sazrela odluka da je vrijeme za novi korak i tako je to krenulo. Već sam dugi niz godina voditelj privatne poliklinike što je posao izuzetno zanimljiv i kreativan. Razlike javnog i privatnog sektora su goleme. Za razliku od javnog sektora u koji ljudi dolaze po sili sustava „sami od sebe„, u privatnom se sektoru liječnik bori i zauzima za svakog pacijenta. Potrebno je stvoriti dodanu vrijednost liječničkoj usluzi i ulozi, uglavnom u smjeru bolje, personaliziranije medicine.
NAJVEĆI JE IZAZOV PRONAĆI IDEALNO RJEŠENJE
– Medicina je kao struka puno manje egzaktna od čovjekove predodžbe o njoj. Medicina je golema no svejedno postavlja pred liječnika podjednako pitanja kao što daje odgovora. Najveći je izazov pronaći idealno rješenje – tu se medicina pretvara i pretače u znanost te stvara jedinstvo praktične struke i primijenjene znanosti. Pred vas u ordinaciju sjeda pacijent, ima specifične simptome, neobičnu promjenu na tijelu te u tom trenutku započinje potraga za pravim odgovorom. Ponekad ona traje danima iščitavanjem literature, listanjem knjiga, u razgovorima sa kolegama. Ponosan sam što je u nekoliko navrata takva potraga rezultirala „heureka!“ trenucima – na taj sam način počeo razvijati jedan od najvažnijih smjerova mog rada – minimalno invazivnu kirurgiju u ortopediji. Medicina je primijenjena znanost, vrlo se brzo nakon provedenog postupka dokazivanja najnovija dostignuća počinju primjenjivati u praksi. Praćenje najnovijih dostignuća nije lagano, ali je potrebno kako bi liječnik sigurno donosio odluke. Nekada sam svaki drugi mjesec odlazio 4 dana na edukacije u razne europske centre, sada odlazim svaka 2-3 mjeseca. Ukoliko smo, posebice kao kirurzi dobro utrenirani, tada je ovaj posao lijep – u protivnom je muka i za nas, a što je još lošije i po pacijenta.
POTREBNO JE RESPEKTIRATI PACIJENTA
– Kako bi operacijski zahvat bio uspješno izveden i postigao željeni rezultat u liječenju, potrebno je respektirati pacijenta, poznavati struku, pravilno procijeniti vlastite mogućnosti. Poštovanje pacijenta bi ipak istakao kao najvažniji moment – sve iz toga slijedi. Ulazimo tada u operacijsku salu u kojoj pak ponovo tri stvari stvaraju razliku: znanje, iskustvo i suvremena tehnologija. Želimo li savršeni rezultat – tehnologija s kojom radimo mora biti najbolja moguća. Kada imate najbolje uređaje, operacija, koliko god zahtjevna bila, pretvara se u zadovoljstvo i gušt! Ima naravno i ružnih, a nužnih operacija – nećemo o njima.
AKTIVAN I U ZNANOSTI
– Od samih početaka paralelno sa strukom, aktivan sam i u znanosti što je rezultiralo titulom doktora znanosti, kasnije višeg predavača, naslovnog docenta, docenta na Sveučilištu. Objavio sam nekoliko autorskih operacijskih tehnika, od kojih bi istakao prvu u svijetu resekciju kosti pod kontrolom ultrazvuka. Trenutno radim na jednom velikom projektu sa temom kirurgije kuka te se nadam da će uskoro o njemu biti puno priče u našoj zemlji.
TITULA NAJDOKTORA
– Prve godine kad je počelo proglašenje, bilo mi je pomalo neugodno. Iz nekog su razloga mene istaknuli što mi je izgledalo nepravedno prema mnogim divnim liječnicima kojima sam okružen. Priznanje je jako ugodno, svake godine me jednako obraduje.
PRIVATAN ŽIVOT SPECIJALISTA
– Puno bi više o tome mogli pričati moji ukućani, supruga i troje djece, ali je život izvan posla jednako izazovan kao i onaj na poslu. Utreniran sam za rad u ordinaciji i operacijskoj sali – te algoritme poznajem. Čim dođem kući, započinje improvizacija! Kod kuće sam svakako manje siguran u odluke koje donosim te nastojim više slušati – manje odlučivati. Tako dan po dan – svakog dana nešto lijepo. Procjenjujem da mi ide relativno ok, držim se, ali vrijeme će pokazati.