
Život boksača satkan je od discipline, odricanja i neprekidne borbe, kako u ringu, tako i izvan njega. Svaki dan je posvećen rigoroznim treninzima, usavršavanju tehnike, izgradnji snage i kondicije. Ishrana je strogo kontrolirana, a san je svetinja, jer bez odmora nema napretka.
Osim fizičkih izazova, boksači se suočavaju i s mentalnim pritiscima, pritiscima očekivanja, strahom od poraza i konstantnom potrebom za samopouzdanjem. Sve to, uz povremene bolove i ozljede, čini život boksača teškim, ali i ispunjenim strašću i adrenalinom, u potrazi za onim jednim, slatkim okusom pobjede kako nam je i prema svom iskustvu svjedočio mladi reprezentativac Mateo Paulinić.
OD NOGOMETA DO BOKSA
– Aktivan sam u sportu već duži niz godina. Bavio sam se nogometom punih 10 godina i onda kada je stupila pandemija, započeo sam s boks. Dugo sam pratio boks. Oduvijek me zanimao ovaj sport i nakon što sam došao do određene faze u nogometu bio je pravi moment da krenem s boksom. Jednostavno mi je boks interesantan sport. Moja prethodna aktivnost u nogometu dala je pozitivan odraz na sadašnji angažman u boksu jer praktički kad sam došao u boks već sam bio sportaš. Imao sam već riješenu koordinaciju, kondiciju i snagu tako da sam kao gotov sportaš već došao u boks. Kao već uhodani sportaš, imao sam već stečene navike odlaska na treninge, disciplinu, puno stvari koje jednostavno imaš naspram opcije kada se krene od ničega.
SAM SEBI MOTIVACIJA
– Najveći uspjesi su mi da sam došao do reprezentacije. Imao sam dosad nekih 9 nastupa za reprezentaciju, te 40 mećeva. Tako da bih to zasad izdvojio kao najveći uspjeh. S osobne strane, boks mi je dao samopouzdanje, disciplinu i poštovanje. Sada mogu reći da sam sebi najveća motivacija. Imam svoj cilj i želim ga ostvariti.
PORAZ DIO USPJEHA
– U boksu je najteže podići se ponovno gore nakon poraza. Lijepo je pobjeđivati, ali vratiti se ponovno na isti put nakon neuspjeha, nakon poraza, to bih izdvojio kao jednu od najtežih stvari ovog sporta. Kod poraza, analiziram stvari koje sam pogriješio, gdje je bio ključ i zašto sam izgubio. Treba si dati vremena sve procesuirati i prihvatiti poraz. Poraz je sastavni dio bilo kojeg sporta, pa tako i boksa.Treba ga prihvatiti i vratiti k treninzima zreliji i mudriji.
OZLJEDE
– Ozljede u boksu nisu toliko strašne. Zna se dogoditi koja šljiva pod okom, bol u vilici, ozljeda nosa, ozljeda šaka, ali to su kratkotrajne ozljede od nekoliko dana. Sve brzo splasne. Dok u nogometu, ozljede znaju biti puno gore naspram onih u boksu. Kod boksa, najbitnije je samo da glava ostane dobra.