Djeca traže uzore, nekog tko će ih inspirirati, nekog tko će ih motivirati, te nekog tko će im biti podrška. Ponekad se dogodi da upravo te uzore mogu pronaći u svojim roditeljima koji vode brigu o svojoj djeci te daju svoj maksimum kako bi svojim djelom, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu, nadahnuli upravo svoju djecu. Takav način razmišljanja i ostvarivanja pronašli smo u Tomislavu Bošnjaku, rukometašu RK Poreč, koji nam je predstavio svoju posvećenost rukometu i obitelji te i karakteristiku po kojoj želi da ga se pamti.
POSVEĆEN RUKOMETU I OBITELJI
– Kao dječak igrao sam jedno vrijeme paralelno nogomet i rukomet. To je išlo jedno vrijeme i onda je odluka pala na rukomet ponajviše zbog toga što je Đakovo prije svega rukometni grad, ali i iz razloga jer je ujak Željko tada bio kapetan prve momčadi i s njim sam stalno visio u dvorani. Naravno i velika većina mojih prijatelja iz ulice su igrali rukomet pa sam tako i ja odlučio tim putem. Rukomet je utjecao na sve sfere mog života te ga oblikovao i privatno i sportski. S privatne strane u smislu da sam zahvaljujući njemu i došao u Umag, upoznao suprugu, zasnovali obitelj koja je uskoro jača za još jednog člana, preciznije članicu. Sa sportskog aspekta sam veoma zadovoljan i s klupskom i pogotovo reprezentativnom karijerom. Danas sam potpuno posvećen rukometu i naravno svojoj obitelji i prijateljima. Pošto sam već dugo u ovom sportu te da bih u ovim godinama uopće trajao te i dalje kvalitetno pridonosio ekipi moram trenirati puno više nego prije. Ali recimo da je to sigurno 8 do 10 treninga tjedno plus utakmica. Ujutro je većinom to teretana popodne je rukomet. Tako da dosta treninga, ali kad ti je to gušt i posao onda nije teško. Sadašnja ambicija m je da i dalje dok god igram budem 100% posvećen tome, da se to vidi na terenu i da sam prvo zadovoljan ja, a kad je tako, onda će sigurno biti i ostali te da budem što bolji suprug, prijatelj i prije svega roditelj. Posebnu motivaciju imam otkad sam postao otac, i od tog trenutka malo drugačije gledate na stvari i nastojite da vaše dijete gleda u vas kao uzor i da mu svojim ponašanjem pokažete put kojim bi trebalo ići i tu ne smije biti greške. I naravno motivacija su mi navijači i ljudi koji dolaze na utakmice i vole rukomet. Njih se ne može prevariti, a kad dajete 100% od sebe, zadovoljite njih onda ste i vi sretni.
VELIKA BORBA
– Rukometna utakmica za mene predstavlja prije svega jednu veliku borbu i način da iskažeš sve ono što si tijekom tog tjedna pred utakmicu radio i trenirao. Utakmica je samo šlag na torti cijelog prethodnog tjedna i ja volim reći da kako treniraš tako i igraš.
KEMIJA U MOMČADI
– Bez obzira na rang koji igra ekipa, kvalitetu koju posjeduje kod svake ekipe je sigurno prvo i najbitnije atmosfera i kemija u momčadi. Ako to imaš onda je ostale stvari lako nadograditi. Lakše je i treneru ali i nama igračima. S dobrom atmosferom u ekipi ali i samom klubu već ste na dobrom putu za dobar rezultat. RK Poreč je pravi primjer za to.
BORBENOST
– Želja mi je da me se pamti po borbenosti, da svakoj momčadi za koju igram donesem kvalitetu više i pridonesem uspjehu. Tad su ljudi na tribini sretni jer malo je stvari koje usrećuju ljude kao sport i pobjeda. Neka me pamte po borbi i želji za pobjedom. (foto: Hrvatski sportski savez gluhih)