Uvijek aktivna, uvijek nasmijana i uvijek inspirativna je Elis Lovrić. Nema gdje je nema, radio postaje, pozornice, tv gostovanja, predstave, festivali, društvene mreže, i svugdje zrači svojom nevjerojatnom energijom koja osvaja iznova i iznova publiku, pa tako i sa svojom novom pjesmom „Kova je naša”, nastala kao osvrt plemenite borbe vezane uz Labinsku republiku, kratkotrajnu samoupravu za vrijeme rudarske pobune 1921. godine. Kantautorica poistovjećuje tu pobunu sa svojom osobnom borbom za vlastitu samoupravu osjećajima neovisno o vanjskim pritiscima u čemu će se mnogi prepoznati.
U kratkom priopćenju, Elis ispričala nam je priču koja se veže uz novu spomenutu pjesmu, svoje stajalište o glazbi, koji su njeni načini „punjenja baterija”, te kako sada momentalno gleda na moguće buduće suradnje.
ZNAČAJ GLAZBE
– Glazba je lijek. Uvijek se pojavi kad treba. Od nje ne možeš nazadovati. To što me vuče je osjećaj spojenosti s glazbom. Glazba čini svijet ljepšim. A u ovim pandemijskim danima je to još dragocjenije.
KOVA JE NAŠA
– Pjesma je moj osobni osvrt na vrijednosti koje su nam dane i kako se mi odnosimo prema njima. Ostavljeni su nam geni jedne važne i plemenite borbe za dostojanstvo rada i na nama je kako ćemo ih upotrijebiti. Labinska republika je za mene moja osobna borba za vlastitu samoupravu mojih osjećaja bez obzira na vanjske pritiske i na mišljenja drugih. Naša svijest o moći i nemoći, o “velikim” i “malim” ljudima toliko utječe na naše izbore i općenito ponašanje. Često se osjećamo žrtvama i ni ne pokušamo nešto promijeniti, lakše je kad je netko drugi “moćniji” kriv. Kad bi svatko dobio priliku biti na tom tuđem mjestu, pitanje je da li bi bio onakav kako očekuje da bude taj netko drugi. Ono što možemo je, biti vjerni sebi. Biti sve bolji i bolji mi.
Pjesmu sam počela pisati 2003., čekala je strpljivo u kašetinu, i završila ju 2015. na sam dan premijere mog glazbeno-poetskog projekta u kojem sam ju otpjevala ne znajući ju još napamet. Puhnuo je vjetar i sklonio mi papir sa šalabahterima pa sam improvizirala riječi i ta snimka još uvijek postoji na YouTube-u.
PUNJENJE BATERIJA
– Kad snimim nešto lijepo, automatski sam opuštena. Isto tako kad obavim hrpu “papira” i svih onih nevidljivih poslova, tada sam također automatski opuštena i to mi je najveća nagrada, i sretna sam kad stignem odspavati normalan broj sati. Prava privilegija je pogledati neki film. Osim same glazbe, puni me boravak u prirodi, meditacija, sportovi koje volim, životinje i vrijeme provedeno s dragim ljudima.
BUDUĆE SURADNJE
– Uh, toliko bih suradnji željela ostvariti, al’ trenutno mi je najbitnija suradnja s vremenom. I zato molim vrijeme da mi da 85 sati na dan da lijepo ostvarujem redom sve suradnje koje želim ostvariti.