Pogledajte malo svoje ruke, okrenite ih te dok ih promatrate razmislite što sve možete njima napraviti, čemu sve možete pridati jedan novi identitet koristeći svoje ruke i oslobađanjem svojih ideja tako da od njih napravite novu realnost. Znatiželja Elene Uljančić, ravnateljice porečkog muzeja, pogurala je na otkrivanje jednog novog svijeta koji se krije unutar komada gline. Predivne male skulpture plod su njenog istraživanja vlastite mašte i vještina. Od gotovo ničeg, Elena je stvorila kolekciju glinenih figura koja danas krasi osim njezinog dvorišta nekoliko domova njoj dragih ljudi, a svaki figura zrači jednom posebnom energijom, kao da utjelovljuje lika koji želi zauzeti svoje mjesto u društvu.
MALE BABE
– Ne znam otkud se pojavila ideja za figure od gline, ali znam kako. Na keramičarskoj radionici u organizaciji Društva prijatelja Giostre koju vode porečka etnologinja Vltava Muk i arhitektica Biserka Filipović Troost. Tamo sam stekla osnovne vještine u radu s glinom. Ali odmah sam vidjela da nisam za izradu uporabnih predmeta ni za rad na lončarskom kolu te sam vrlo brzo krenula izrađivati figure. Isprva su bile jednostavne, glazirane u razne boje i ličile su na ukrasne tikve, pa sam ih iz šale zvala „cuke“. Uživala sam u samom radu s glinom. Dodatno, pročitala sam više knjiga o umjetničkoj keramici. Pod tim utjecajem, vrlo brzo sam odustala od svojih „cuka“ i počela raditi i ljudske figure. Nazvala sam tu seriju „Male babe“. Kako sam ih sve više radila jer mi je, iz neke svoje potrebe, bilo stalo da ih napravim stotinu, i figure su postajale sve bolje. Takav brz napredak me veselio i dodatno motivirao. Na ogradi u svom đardinu vješala sam te figure i pravila svoju privatnu izložbu. U zadnje vrijeme, počela sam izrađivati i prave biste, većih dimenzija. Možda glavni rani utjecaj bila je kad sam s nekih jedanaest godina došla na radionicu našeg porečkog keramičara Emila Benčića u njegov atelje u Špadićima. Tu sam se prvi put susrela s keramikom i njenom ljepotom. I sad u kući držim malu kolekciju Benčićevih kutija u obliku glava. U potrebi da radim ove figure vjerojatno je i nesvjesni utjecaj likovne umjetnosti koju zaista volim i likovne kulture koju sam privatno i profesionalno njegovala. Obišla sam mnoge svjetske muzeje, gledala kolekcije i umjetnička djela godinama, s pažnjom i fascinacijom. To je ipak ostavilo nekog traga, čini mi se.
LIKOVI IZ MAŠTE
– To su sve likovi iz moje mašte, a ne stvarne ličnosti. No, neobično, i neki stvarni ljudi prepoznaju se u njima. Ono što me najviše privlači jest da kad krenem raditi nikad ne znam tko će izaći pod mojim rukama iz običnog komada gline, koji i kakav lik će se pojaviti, muški ili ženski, starica s čempresima na ramenu, žena s jabukama, srednjovjekovni vitez, nekakav čudan i pomalo zastrašujući zec ili romantična gospođica iz neke druge epohe. Okolina se zasad još pomalo čudi mojoj upornosti i volji za stvaranjem ovih figura, ali pokazuju i interes. Sve više ljudi mi se javlja i traži skulpturu. Oni koji su pokazali takav interes, i inače ljudi do kojih mi je stalo, dobili su za Božić na poklon po skulpturu. Čak trinaest mojih skulptura preselilo se u novi dom. Veseli me pomisao na njihov novi život, a novi vlasnici šalju mi odmah fotografije mjesta gdje su skulpture izložili. Čudno je kako likovi kao da žele izaći iz toga komada gline, kao da žele postati netko. I, zanimljivo je što mi drže pažnju samo dok ih ne oblikujem do kraja, odnosno do kraja procesa stvaranja. Nakon toga, kakve će dojmove ostaviti kod drugih i kako će te figure tumačiti prepuštam onima koji ih gledaju. Pitaju me ponekad što mi pojedina figura znači ili što predstavlja, a ja redovito na takvo pitanje ne znam dati odgovora. Znam samo da ih imam potrebu i dalje raditi.
